Dugogodišnji igrač Muškog rukometnog kluba Trogir Mario Milat u utorak se službeno oprostio od igračke karijere. Uoči utakmice Trogira s PPD Zagrebom dobio je zahvalnicu od kluba, a mnogobrojni navijači ispratili su ga burnim pljeskom.
Dugo si godina u rukometu, dobio si zahvalnicu od svog kluba
– Nakon dvadeset godina aktivnog igranja došao je kraj. Emocije mi se miješaju, znam da sam mogao još.
Kada si vidio svoje suigrače u susretu protiv ekipe PPD Zagreb, najbolje hrvatske momčadi, sigurno ti nije bilo lako?
– Da, i sad kad se sjetim prolaze me trnci. Drago mi je što sam im barem s klupe bio podrška. To su sve dobri momci koji su se s prvakom Hrvatske držali ravnopravno do 55. minute. Veoma sam ponosan na bivše suigrače i na klub.
Kako i kada si otkrio svoju ljubav prema rukometu?
– Bilo je to davne 2004. godine, poslije Olimpijade i zlatne generacije. Tada sam imao trinaest, četrnaest godina, bio sam osmi razred. Prvi trener mi je bio Ivo Grga kojemu se zahvaljujem što me uveo u ovaj sport i u klub. Poslije toga je došla seniorska ekipa, treneri Ivica Baturina, Ivan Mitar, Boris Klarin, Milivoj Rogulj i današnji trener Boris Popović. Svi oni su zaslužni za moju afirmaciju kao osobe i igrača.
Koju si poziciju igrao?
– Igrao sam desno krilo, kad si lijevak stavljaju te uvijek na krilo i tako je ostalo do dana današnjeg.
Što planiraš dalje?
– Što se tiče rukometa, prošlu godinu sam završio trenersku školu i ovim putem se zahvaljujem klubu i Gradu Trogiru što su mi to omogućili. Trenutno možda mala pauza od rukometa jer je došlo do emotivnog zasićenja, fizički još mogu, ali psihički mi treba malo odmora.
Još jednom se zahvaljujem klubu, trenerima i igračima te pozivam građane Trogira da i dalje prate moje bivše suigrače jer oni to zaslužuju.
Hvala ti puno i sretno!
Tekst: IRM
Foto Joško Herceg
