Tijekom godine pratimo brojne akcije spašavanja od strane HGSS-a što se posebno intenzivira u ljetnom periodu dolaskom turista. Ove godine vjerojatno ih neće biti u tolikom broju kako smo naviknuli, ali usprkos tome članovi HGSS-a uvijek su u pripravnosti.
Odlučili smo porazgovarati s dvojicom od četiri aktivna člana s područja Trogira Filipom Biočićem i Tomislavom Blaževićem koji su s nama podijelili svoje motive uključivanja u rad HGSS-a kao i par šaljivih anegdota s akcija. Uz njih kao aktivni članovi su Bruno Čapeta i Dalibor Ivelja, a pri ruci su i njih oko 10 do 15 mladih kao vanjski suradnici. Djeluju kroz Ispostavu Kaštela jer Trogir nema svoju.
Filip je član HGSS-a već osam godina ako se uzme u obzir i vrijeme kada je bio vanjski suradnik. Imam želju pomagati drugima, to jednostavno osjetiš u sebi, kazao je Filip. Tomislav je također član osam godina te kako kaže: „Želje su nam svima iste, staviti svoja znanja na raspolaganje službi i pokušati spasiti što više života.“
Spašavamo živote neovisno o situaciji, jedino su nam zbog pandemije zaštitne mjere pojačane. Djelujemo kroz 25 stanica koje su uglavnom u većim gradovima npr. Split, Dubrovnik, Šibenik, Zadar itd. Svaka ima svoje članstvo i aktivnosti kroz godinu, od priprema unutar stanice do uvježbavanja i simulacija. HGSS kao krovna organizacija kroz godinu u svom kalendaru ima niz aktivnosti i razne tečajeve. Svaki član je obavezan završiti tri osnovna tehnička tečaja: zimski, ljetni i speleološki. Imamo i specijalizacije tipa digitalna kartografija, voditelj potrage, potražni psi itd. Svih 365 dana u nekom trenutku nešto se odvija ili na lokalnoj ili državnoj razini, tako da svaki član ima prilično ispunjen kalendar aktivnosti. Biti HGSS-ovac iziskuje puno vremena, ali koliko god ga ustupite čini vam se da možete dati više. Čim zazvoni telefon, ostavljamo svoje trenutne obaveze i krećemo u akciju, složni su Filip i Tomislav.
Koliko je mladih zainteresirano za volontiranje pokazuje primjer HGSS-a Split sa više od 100 aktivnih članova i nekoliko ispostava koje pozivaju planinare, avanturiste te sve zainteresirane da se pridruže. Vanjske suradnike u potragama koriste za pretraživanje terena te ih se školuje kroz edukacije. U tom segmentu je čak oko 250 ljudi.
Kroz službu se dogode i neobične, čak i šaljive situacije
Jednu svoju je s nama podijelio Tomislav koji je ispričao sljedeće: „Inače radim u zapovjednom vozilu, stoga nisam puno na terenu. Jednom prilikom hodajući kroz šumu, tijekom potrage za nestalom osobom, ide prema meni čovjek. Obratio sam mu se s pitanjem o nestaloj osobi, a on kaže kratko, nonšalantno: „Mene tražiš!“. I to je bilo to.
Filip se prisjetio starije gospođe koja je bila u gostima u Segetu Gornjem te se šetajući izgubila. „Imala je srećom stariji mobilni uređaj kojem baterije dugo traju. U prvom pokušaju s dronom nismo je uspjeli locirati pošto se nalazila ispod masline uz suhozid. Na drugom letu stavili smo megafon na dron i dozivanjem pokušali utvrditi gdje se nalazi. Uspjela nas je uputiti do svoje lokacije. Simpatično je bilo što je očekivala kako će je dron podignuti poput helikoptera.
Naši sugovornici napominju kako je predrasuda da stranci češće upadaju u nevolje. Naime, čak 80 posto akcija spašavanja je za našim ljudima. Kako su se našalili, nemaju samo npr. Česi ekskluzivu na nezgodne situacije. Važno je istaknuti da HGSS ne naplaćuje spašavanje i članovi za svoj volonterski rad ne dobivaju naknadu. Bilo je par inicijativa da se akcije počnu naplaćivati kako bi ljudi postali odgovorniji prilikom odlasku u prirodu.
Filipa zanimaju dronovi, Tomislava digitalna kartografija
Voditelj sam Odjela bespilotnih sustava pri HGSS-u na razini Hrvatske. Unazad osam godina počeli smo se intenzivno baviti dronovima. Oni djeluju na manjim visinama i jeftiniji su nego helikopteri pa mogu bolje pomoći preko dana u nekim situacijama. Izrazito su korisni i noću s obzirom na to da imaju termalne kamere i možemo ih brzo dopremiti na teren. Mnogi ljudi se amaterski bave dronovima, ali to iziskuje i veliku odgovornost. Prošle godine je Zračna luka Split četiri puta morala obustaviti letove zbog nadlijetanja dronova. Ljudi moraju shvatiti da zračni prostor Republike Hrvatske nije njihovo igralište, treba poštivati pravila o bespilotnim sustavima i Zakon o zrakoplovstvu. To se pogotovo tiče Trogira koji se nalazi u tzv. kontroliranoj zoni aerodroma. Avion u zadnjoj prilaznoj crti može letjeti na 100 metara visine, a dronovi, koji su lako dostupni, mogu se kao od šale popeti na 250 do 300 metara, pojašnjava Filip.
Profesionalno se bavim digitalnom kartografijom, kao i u HGSS-u, što me veseli i guštam u tome, kaže Tomislav te dodaje kako im ona služi za najučinkovitiju organizaciju da se neko područje ne pretražuje više puta.
Piše: AR, AL
Foto: HGSS
Poslušajte snimku razgovora za Gradski radio Trogir – voditeljica Ana Rožić …
