„Demant koji nije demant“ tako slobodno mogu nazvati reagiranje Lovorke Kostović, predsjednice Mjesnog odbora Drvenik Veliki na tekst „Zabrana koja vodi ekološkoj katastrofi“, objavljen 27. srpnja na Trogirskom portalu, a čija autorica sam ja.
Tekst ne sadrži apsolutno niti jedan netočan navod, već provjerene službene informacije te autentične izjave aktera te priče u kojoj je glavni izvor službenih informacija bio Žarko Perković iz Operative Lučke uprave SDŽ koja je 25. srpnja izdala suglasnost brodaru Jadroloniji za zabranu prijevoza trajektima na relaciji Trogir Drvenik Veliki i obratno za vozila čija ukupna nosivost prelazi 7,5 tona. Nažalost, zbog te suglasnosti kamioni komunalne tvrtke „Trogir holding“ nisu mogli doći do otoka i ukrcati smeće, zbog čega su se pobunili neki otočani zatraživši pomoć novinara. Nakon njihovih poziva i straha o ekološkom zagađenju otoka ukoliko to potraje uputila sam se u „istraživanje“ i kontaktirala mjerodavne. Od Žarka Perkovića tražila sam obrazloženje spomenute odluke i dobila njegovu izjavu za koju je danas ustvrdio da je u cijelosti točno prenesena.
Doznala sam od njega da je inicijativa za zabranu krenula od Vas, gospođo i da ste upravo Vi upirali po Jadroliniji, a oni da su udovoljili zahtjevu brodara i izdali suglasnost 25. srpnja.
Perković, gospođo Kostović tvrdi da zabrana ukrcaja vozila u trajekte težih od 7,5 tona nije na snazi dugi niz godina kako vi to navodite te da LU nikada dosada nije davala zabranu što se tiče tonaže već da se na taj potez odlučila prvi put 25. srpnja. Stoga, demant o dugom nizu godina ne stoji. Ma, ne stoji ni navod o tome kada je suglasnost o zabrani ukinuta i to samo za Holdingov kamion za pražnjenje press-kontejnera. Prema dopisu kojega sam dobila od LU bilo je to 27. srpnja. Vi ste se gospođo očito izgubili u datumima, spominjući 26. srpnja, pobrkali ste lončiće, okrenuli pilu naopako i uhvatili se demantirati nešto što nije bila tema moje priče. „Bacili“ ste se gospođo u politiziranje, jer Vam je to očito bilo lakše kako biste skinuli svoju odgovornost i možda nepromišljenost.
Ja sam svojim napisom htjela potaknuti odgovorne da shvate da problem ukoliko se hitno ne riješi može biti veliki.
To što „ petljate“ glede gradonačelnika Ante Bilića i predsjednika Uprave „Trogir Holdinga“ Danijela Kukoča izgleda mi kao da me ubacujete u priču „Vidovitog Milana“. Znam samo da su mi 26. srpnja obojica dala izjavu kada još zabrana nije opozvana, a toga dana i Perković je rekao da ne zna što će biti dalje. Dakle, što Vi tu demantirate i koga, uistinu mi nije jasno.
I ono najvažnije. Do Vaše izjave pokušavala sam doći od ranog jutra, bezbroj puta. Niste se javljali nikako, niste odgovorili na poruku. Kažete kako sam Vas trebala izvijestiti o „intervjuu“. Kada i kako?
Istina, nisam kontaktirala zamjenika MO, već člana Vijeća gospodina Ivu Ruščića koji je potvrdio da inicijativa o zabrani nije krenula od MO već da je to bila Vaša samoinicijativa.
Cilj napisa nije bila nikakva diskreditacija Vas kao osobe, već ukazivanje na problem kojega ste „igrom slučaja“, pa rekla bih i Vi možda nesmotreno izazvali uz podršku mjerodavnih.
U telefonskom razgovoru kazali ste mi da ovoga puta niste nastupili kao predsjednica MO, već građanka koja na to ima pravo, naime ima pravo urgirati da se zakon poštuje. Iako mi nije jasno o kakvom se zakonu ovdje radi, jer Perković tvrdi da zabrana ukrcaja teških kamiona u trajekt za Drvenik Veliki nije na snazi dugi niz godina, nego od 25. srpnja ove godine. U tome ste uspjeli. Mogli biste služiti kao primjer mnogim građanima koji uzalud godinama čak i desetljećima kucaju na vrata raznih ustanova kako bi ostvarili svoja prava. Svaka čast gospođo Kostović, no drugi put dobro promislite hoćete li Vi i oni kojima se obraćate biti ishitreni. Podsjećam, ovoga puta zabrana je ukinuta samo za Holdingov kamion. Što je s vatrogasnim vozilima i onima za hitne intervencije? A na otoku ima i građevinara, koji se kako doznajem ne smiješe ovoj zabrani.
Zanima me hoćete li uspjeti u traženju od svojih sumještana i gostiju da poštuju i Zakon o zaštiti javnog reda i mira koji propisuje da je sviranje glasne muzike zabranjeno od 23 do 7 sati, te o vremenu dnevnog odmora od 15 do 17 sati. Neki su Vam se već pobunili, jer kažu da ne žele otok spavaonicu. No, o tome ćemo najvjerojatnije u drugoj priči. Nadam se da ćete mi se tada javiti na poziv.
GORDANA DRAGAN
