Na Gradskom groblju u Trogiru danas je svečano obilježen blagdan Svih svetih, dan dubokog pijeteta, sjećanja i zahvalnosti za sve drage ljude koji su ostavili neizbrisiv trag u našim životima. Brojni građani, predstavnici Grada Trogira, političkih stranaka, udruga i institucija okupili su se kako bi zajedničkom molitvom, polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća odali počast svojim pokojnicima.
Dan je započeo uz poluoblačno nebo, a sunčeve zrake tek su se povremeno probijale kroz oblake. Činilo se kako će vrijeme ipak biti naklonjeno obilježavanju, no usred propovijedi prve su kapi kiše počele padati nad grobljem. Kišobrani su se otvorili, ali ni kiša nije omela okupljene. Vjernici su ostali do samoga kraja misnog slavlja i komemorativnog programa, u tišini i molitvi odajući počast onima kojih se s ljubavlju sjećaju.
Obilježavanje je započelo svetom misom u 14.30 sati, koju su predvodili svećenici trogirskih župa uz sudjelovanje velikog broja vjernika. Nakon misnog slavlja uslijedila je procesija do Centralnog križa, gdje su položeni vijenci i zapaljene svijeće kao simbol trajnog sjećanja, zahvalnosti i ljubavi prema preminulima.
Odrješenje za pokojne predvodio je don Roko Kaštelan, župnik Župe sv. Lovre u Trogiru, koji je u prigodnoj propovijedi okupljene podsjetio na istinsko značenje svetkovine Svih svetih, pozivajući ih da svoj pogled, barem na trenutak, odmaknu od svakodnevnih briga i usmjere prema vječnosti.
Govoreći o svetosti, istaknuo je kako ona nije rezervirana samo za velike povijesne ličnosti i poznate svece, već pripada i običnim ljudima koji su svojim životima svjedočili ljubav, dobrotu, požrtvovnost i vjeru.
Među svetima su, kazao je, i majke koje su se žrtvovale za svoju djecu, očevi koji su pošteno radili i brinuli o obitelji, bake i djedovi koji su unuke učili moliti i ljubiti Boga, kao i svi oni koji su opraštali, pomagali potrebitima i tješili osamljene, čineći dobro čak i onda kada ih nitko nije gledao.
Posebno je naglasio kako svetost ne znači život bez slabosti i pogrešaka, nego spremnost da se čovjek uvijek iznova vraća Bogu.
- Bog ne mjeri naš život prema onome što smo posjedovali, nego prema onome što smo ljubili. Neće nas pitati koliko smo bili poznati, koliko smo ljudi zadivili svojim životom, nego jesmo li ljubili, praštali, pomogli čovjeku u potrebi i u drugome prepoznavali svoju braću i sestre, poručio je don Roko.
Osvrnuo se i na blaženstva iz Evanđelja, podsjetivši kako Isus istinsku veličinu ne vidi u bogatstvu, moći i uspjehu, već u poniznosti, dobroti, milosrđu i čistoći srca. Pozvao je vjernike da ne odustaju zbog svojih slabosti i životnih padova jer, kako je istaknuo, prošlost ne mora određivati budućnost, a čovjek se uvijek može promijeniti, vratiti Bogu i započeti iznova.
U kontekstu blagdana Svih svetih, koji je neraskidivo povezan sa sutrašnjim Dušnim danom, don Roko posebno se osvrnuo na sjećanje na pokojne. Govorio je o praznim mjestima za obiteljskim stolom, glasovima koje više ne čujemo i zagrljajima koji nam nedostaju, istaknuvši kako kršćanska vjera ne traži da ne tugujemo, već da u svojoj tuzi ne izgubimo nadu.
Podsjetio je kako je i Isus plakao nad grobom prijatelja Lazara, ali i da kršćanska vjera počiva na najvećoj istini – Kristovu uskrsnuću, zbog kojega smrt nema posljednju riječ.
- Posljednju riječ ima Bog, posljednju riječ ima ljubav, posljednju riječ ima uskrsnuće – poruka je koja je posebno odjeknula među okupljenima.
Na kraju propovijedi vjernike je pozvao da se zapitaju kakav trag ostavljaju iza sebe i po čemu će ih ljudi pamtiti kada jednoga dana napuste ovaj svijet. Hoće li to biti njihova dobrota, poštenje, spremnost na pomoć i riječ utjehe ili svađe, oholost i sebičnost?
Svetost, zaključio je, nije nedostižan cilj, nego svakodnevni odgovor na Božju ljubav.
“Ljubimo više, praštajmo iskrenije, molimo ustrajnije i činimo dobro. Do kada? Dok još imamo vremena”, poručio je don Roko Kaštelan.
A.L.
Foto: Dino Čaljkušić
