PRONAĐENI OSTACI MOSTA KOJI JE SPAJAO CITADELU I KAŠTEL
S obzirom da Lučka uprava Splitsko-dalmatinske županije trenutačno provodi projekt uređenja obalnog pojasa u luci Marina u istoimenoj općini koji obuhvaća prostor uz utvrđeno naselje i kulu, ukazala se potreba za provođenjem zaštitnih arheoloških istraživanja. Naime, kulturno-povijesna cjelina naselja Marina zaštićena je kao kulturno dobro te registrirana u Registru kulturnih dobara. Nositelj tih istraživanja koja su u tijeku je splitska tvrtka Kaducej d.o.o., a stručni voditelji istraživanja su arheolozi Josip Burmaz iz Kaduceja i Tomislav Jerončić iz tvrtke Arheorad.
- Marina se nalazi u dnu duboke uvale koja predstavlja najzapadniji kraj Kaštelanskog zaljeva čijim obalama se od istoka prema zapadu prostiru Split, Solin, Kaštela i Trogir. Na užem prostoru koji obuhvaća tu općinu život je potvrđen već u najranijim prapovijesnim i povijesnim razdobljima. Tako se na pojedinim okolnim uzvišenjima nalaze prapovijesne gradine od kojih su neke naseljavane i utvrđivane i tijekom antičkih vremena. Obližnje brdo Drid, na kojem se nalazi crkva Gospe od Sniga, predstavljalo je središte srednjovjekovne županije. Tijekom 13. stoljeća mjesto Marina, ranije zvano Bosiljina, bilo je obavezno davati četvrtinu prihoda biskupiji, kazuje Jerončić i dodaje:
- Krajem 15. stoljeća biskup Franjo Marcel dobija odobrenje od trogirskog kneza da sagradi utvrdu zbog prisutne opasnosti od provale Turaka. Središnji dio pravokutnog naselja koje se nalazilo uz obalu mora opasan je zidinama s kulama. Sjeveroistočno od utvrđenog naselja (Citadele), sagrađena je i četvrtasta visoka kula (Kaštel) u potpunosti okružena morem. Pristup kuli omogućavao je most koji je spajao Citadelu i Kaštel. Sredinom 17. stoljeća, tijekom opsade Marine u vrijeme Kandijskog rata, utvrda je prilično oštećena. Završetkom rata omogućena je i obnova utvrde koju svjedoče natpisi na nadvratnicima portala s imenom biskupa Vidovića i 1717. godinom. Krajem 18. stoljeća Bosiljina se još spominje kao biskupski feud. Vjerojatno početkom 20. stoljeća izvršeno je proširenje obale i nasipavanje kanala između naselja i kule čime su zatrpani i ostaci mosta. Tijekom Drugog svjetskog rata talijanski okupatori koriste kulu kao uporište i magazin, a tada stradava i od požara i eksplozija. Temeljita obnova s izvođenjem armiranobetonske konstrukcije unutar same kule izvršena je krajem 60-ih godina 20. stoljeća na inicijativu Poljoprivredne zadruge u Marini, podsjetio je na povijest toga lokaliteta.
Na upit o značajnim pronalascima rekao je:
- Budući da su istraživanja još u tijeku, još smo oprezni s detaljnijom interpretacijom dosad pronađenih nepokretnih arheoloških nalaza, iako je već sada jasno da su pronađeni ostaci zidanih struktura nesumnjivo pripadali konstrukciji mosta. Pretpostavlja se da ostaci zidova i temelja zidova predstavljaju više faza gradnje, dogradnje i obnove kule, odnosno samog mosta koji je povezivao kulu i citadelu (na mjestu gdje se danas nalazi trgovina Studenac). Nadamo se da ćemo prikupiti što veću količinu podataka vezanih uz gradnju i izgled mosta u cilju što jasnije interpretacije i valorizacije prostora između kule i naselja, koja će omogućiti dovršetak izvođenja uređenja obalnog prostora. Daljnje mjere postupanja prema ovom zaštićenom kulturnom dobru će, na temelju stručnog Izvještaja o obavljenim istraživanjima, donijeti nadležni Konzervatorski odjel u Trogiru. Tijek istraživanja dodatno otežava činjenica da, zbog položaja uz samu obalu, morska voda izmjenama plime i oseke, prodire do visine sačuvanih zidanih ostataka mosta, zaključio je arheolog Tomislav Jerončić.
GORDANA DRAGAN
FOTO: TOMISLAV JERONČIĆ – OPĆINA MARINA
