SNAGU MI DAJE LJUBAV MOJE OBITELJI!
U obitelji Lovre Maravića, poznatijeg u Trogiru po nadimku Pavela proteklog vikenda bilo je veselo. Njegova majka Nikica, okružena ljubavlju svojih najmilijih proslavila je 93. rođendan. Po našem saznanju riječ je o jednoj od najstarijih Trogiranki.
Gospođa Nikica, širokim osmijehom koji i dan danas krasi njezino dobro sačuvano i njegovano lice s tek ponekom borom, dirnuta pažnjom svima je dijelila nježne riječi.
- Moje srce kuca za njih i veliko je ko kuća. A kako i ne bi bilo kad moj Lovre i nevjesta Ivanka cjelodnevno brinu o meni, a ništa manje ni unuk Ivan sa suprugom Anom?! Pogledajte, Ana mi je napravila tortu i stavila svićice. Lipo su me počastili. Bilo je svega, riblje juhe koju najviše volim, oborite ribe na gradele… Ma, spiza nije ni važna! Važno je da smo svi na okupu jer, znate, teška su vremena pa onda ta korona i svašta nešto… – kazuje vitalna gospođa Nikica koju pamćenje služi kao švicarski sat.
Doznajemo kako je rođena 1928. u Marini u obitelji s trojicom braće i sestrom. U Trogir, točnije na Čiovo ju je dovela ljubav koja je prekinuta 2007. kad je njezin suprug Frane preminuo. Bio je to poseban odnos među supružnicima, pun razumijevanja i poštovanja. Nikica je rodila dvoje djece, sina Lovru i kći Mericu. Brinula je o njima, bila je domaćica, vrijedna supruga i brižna majka.
Ona posebni recept za dugovječnost nema. Uvijek je imala „regulu“ po pitanju hrane i pića, svega po malo, a ništa previše. No kaže kako je obožavala napraviti đir sa suprugom ili prijateljicom po čiovskoj rivi i malo „proćakulati“.
- Da, da proćakulati, i danas joj je to drago. Radoznala je i žarko želi znati što se događa u Trogiru. Pita koga ima isprid peškarije i im li koja nova „šoneta“ tamo na zidu. Otkako je kod nas u Marinovoj dragi ne ide baš često do grada, ali đir do kampa Rožac kada je lijepo vrijeme neizostavan je. Šalimo se s njom kako ćemo je na tamošnjoj recepciji zaposliti za prevoditeljicu s obzirom na to da besprijekorno govori talijanski jezik, sa smiješkom će sin Lovre.
Inače, i dandanas voli zapjevati, najviše talijanske kancone što nije ni čudo, veli s obzirom na to da je rođena u glazbenoj obitelji (braća su pjevala i svirala), a i suprug Frane je svirao bubnjeve pa je često znala otići na ples u tadašnji Mosorov dom.
Ako gospođa Nikica bude i nadalje držala svoj životni ritam kao i do sada zasigurno ćemo joj posvetiti medijski prostor i za stoti rođendan. To joj od srca želimo!
GORDANA DRAGAN
FOTO: OBITELJSKI ALBUM
