U nakladi udruge „Slobodne veze“ i Društva za zaštitu kulturnih dobara Trogira „Radovan“ prošlog mjeseca izišla je iz tiska knjiga „Moderna arhitektura Trogira“. Nastala je na temelju višegodišnjeg istraživanja urednice i autorice Lidije Butković Mićin. Knjiga je prvi put objavljena prije dvije godine (2019.) kao elektroničko izdanje kataloga izložbe „Motel Trogir / Turizam u socijalizmu i nakon njega“ održane u Muzeju grada Trogira 2015. godine, a odsad će se moći prelistati i u ukoričenom izdanju. Ona je, zapravo, katalog izložbe koji tada nije bio realiziran.
- Nastala je u sklopu aktivnosti projekta Motel Trogir, kojeg je pokrenula Udruga za suvremene umjetničke prakse „Slobodne veze“ iz Zagreba. Istraživanje moderne arhitekture Trogira, naročito razdoblja intenzivne izgradnje od 1945. do 1990. godine, nametnulo se kao logičan nastavak uspješno provedene kampanje za zaštitu Vitićevih jadranskih motela u sklopu projekta Motel Trogir. Vitićevo ostvarenje se željelo kontekstualizirati unutar cjelokupne arhitektonske produkcije trogirskog područja poslijeratnih desetljeća, što je odvelo u opsežan posao mapiranja i katalogiziranja realizacija brojnih arhitekata, dio kojih je dosad bio potpuno neobrađen. Rezultat istraživanja je bila izložba u Muzeju grada Trogira 2015. godine na pripremi koje je suradnica bila Diana Magdić, uz podršku Saše Šimprage i Nataše Bodrožić. Prikupljena građa u knjizi je sistematizirana prema namjeni objekata – pokriveno je polje društvene stanogradnje, odgojno-obrazovne zgrade, prostori za javnu upravu, kulturu, sport, zabavu, trgovinu, zdravstvo, turizam, a posebno je tematiziran prostorni razvoj brodogradilišta, interpolacije u povijesnoj jezgri te promjene koje je Trogiru donio dovršetak Jadranske magistrale i podizanje turističkih kapaciteta i prometne infrastrukture. Dr. sc. Vesna Perković Jović prezentirala je i vikend-kuće splitskog arhitekta Frane Gotovca. Publikaciju je grafički oblikovao Nikola Križanac – kazuje dr. sc. Danka Radić, predsjednica Radovana.
Nadalje, pojašnjava kako je istraživanje potvrdilo da je Vitićev motel iz 1965. godine najbolja modernistička kuća u Trogiru, posve opravdano i registrirano kulturno dobro RH od 2013. godine.
- Osim Vitića, kvalitetne zgrade u Trogiru ostavili su i drugi hrvatski arhitekti poput Antuna Šatare, Ante Svarčića, Mire Poletti i Zdravka Bregovca, iako su neke od njih u međuvremenu znatno promijenjene adaptacijama te je bez uvida u povijesne fotografije nemoguće doživjeti njihovu vrijednost. Poznate su realizacije Nevena Šegvića i Berislava Kalogjere u povijesnom tkivu grada, ali su “otkrivena” imena djelatnike biroa „Graditelj“ iz Zagreba – Zvonka Malića, Damira Kvočića i Nikole Rake čiji projekti dominiraju tijekom 70-ih i 80-ih godina, primjerice upravna zgrada brodogradilišta, stambena naselja Ribola i Balancane, zgrada policije, Doma zdravlja, dodaje.
- Društvena stanogradnja je, očekivano, bila najopsežniji segment arhitektonske produkcije tog vremena, premda se u brojkama nije mogla mjeriti s privatnom izgradnjom koja je, često bez potrebnih papira, malo po malo “nagrizala” trogirsko priobalje uzrokujući današnji prilično kaotični izgled kopnenog dijela grada. Glavni investitor stanogradnje bilo je brodogradilište „Jozo Lozovina-Mosor“ koje je doslovce proširivalo prostorne okvire poslijeratnog Trogira podizanjem novih naselja, ali i društvenog doma i brodograđevne škole. Gradotvorni i društveni utjecaj koje je brodogradilište izvršilo na grad ne može se precijeniti. Bitno je osvijestiti tu činjenicu u današnjem vremenu traumatičnih gašenja mnogih povijesnih brodogradilišta u jadranskim gradovima, nastavila je.
- U knjizi je posvećen prostor i akciji SOS za baštinu iz 1976. godine koja je upozorila na akutne probleme nekoliko povijesnih cjelina Hrvatske, a trogirski slučaj su vrlo srčano i kritično predstavili Ivo Babić i Antoaneta Pasinović upozoravajući na ekološki i infrastrukturni kolaps koji je grad doživio stihijskom urbanizacijom kopnene okolice te se zalagali za zauzdavanje nereguliranog razvoja i posvećivanja veće pažnje revitalizaciji i asanaciji povijesne jezgre. Od 70-ih godina do danas, problemi očuvanja povijesne autentičnosti Trogira umnogostručili su se pojačanom komodifikacijom javnog prostora i turističkom eksploatacijom kulturnih spomenika i preostatka prirodnog okoliša. Dakako treba spomenuti djelovanje današnjih baštinskih aktivista, članove Društva „Radovan“ i Građanske akcije Trogir (GAT) koji pokreću niz komunalnih inicijativa fokusiranih na javni prostor. Izdvojiti se mogu one za uređenje parka Soline, vrta Garagnin-Fanfogna, povratak javnih česmi u grad, ili ponovno sađenje palmi na Trgu sedam palmi koje su gotovo sve nestale pod najezdom kafića. S ovom publikacijom „Radovan“ Društvo za zaštitu kulturnih dobara Trogira i udruga „Slobodne veze“ pridonose razumijevanju a time i vrednovanju trogirskog modernog kulturnog naslijeđa, zaključila je dr. sc. Danka Radić.
GORDANA DRAGAN
