U bolja prostranstva otišao je pjesnik Ivan Pavković, rođen 1928. u Segetu Gornjem, autor četrdesetak knjiga stihova i aforizama
Nedavno nas je napustio plodni pjesnik Ivan Pavković, lirik, epigramatik, aforističar, publicist. Rođen je 14. srpnja 1928. u selu Seget Gornji kod Trogira, umro je 20. rujna 2020. u Zagrebu.
Još kao dječak odlazi u partizane te je u bivšoj državi Jugoslaviji odlikovan Ordenom za hrabrost i Ordenom zasluga za narod.
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao hrvatski jezik i južnoslavenske književnosti. Svojim mladenačkim idealima ostao je vjeran do kraju, pišući o njima i u svojim djelima, osobito satirama.
Zadnje četiri godine života iz svojih rukopisa objavio je skoro četrdesetak knjiga, i po desetak godišnje, 2017. godine čak 12 naslova, u kojima je kratko navodio svoj životopis, uz napomenu da “stanuje u Zagrebu, a živi u sebi”.
Pisao je i o svom zavičaju, iz pjesme Personalni list citiramo:
Rođen u štali magarca i vola,
Skoro u drači gdje se veru koze;
Tvrdo o oštro, a duša mi gola
U vrletima koje mi se groze. (…)
Bio sam rano ostario dječak,
A kamen mi je dao abecedu;
Čitljiv mi posta djedov i moj stećak
I sarkofazi što nam kosti jedu.
U srcu bodež ledenog mosura,
A svladao me san kamenog mira;
Udubljen u se slušam ko skulptura
Sunčano zvono antičkog Trogira.
Od 1969. do ove godine objavio je pedesetak knjiga, neke su doživjele više izdanja, naslovi su im ovim kronološkim redom: Gorke jezgre (aforizmi, 3 izdanja), Pepeo feniksa (pjesme), Granica slutnje (stihovi), Opjevana pjesma (pjevanje o pjevanju, 2 izdanja), Gradurina (pjesme), Jernejada (publicistika), Domovinska tirada (poema), Siringa (izbor), Galapagos (pjesme o životinjama), Atributi rata (publicistika), Ergo nihil (autobiografski fragmenti), Zavičajni kamen (pjesme), Dilema (pjesme), Sveti đavo (kronika), Nijemi pjevač (pjesme), Izvor u kamenu (pjesme), Lucifer (epigrami), Križari (minijature), Zarez, Nobovanje, Orlište, Plemenska koplja, Mijene, Silovanje Lijepe Naše, Apokrifni svitak, Rečenice dovoljne sebi, Etimon, Sporno očinstvo, Polarni krug (lančane pjesme), Lirska gramatika, Prizemni vrhovnik, Marsova djeca, Klepsidra, Oblutak, Tri ciklusa, Gnomika, Suicid, Križ drveni i zlatni, Odlomci sjećanja, Labirint, Natovaren Pegaz, Prozirne maske, Estradne note, Modna lira, Raskrsnica, Amazonke i Između neba i zemlje (usputne misli, 2020.).
Uvršten je u tri izbora pjesama Ane Horvat: Oblizujući suze, Stablopis i Subića te u antologiju suvremenoga hrvatskog aforizma na rumunjskom jeziku.
Većina Pavkovićevih knjiga tiskana je u maloj nakladi pa je relativno nepoznati autor u hrvatskoj književnosti te je njegov odlazak ujedno poziv da mu se sve knjige još jednom iščitaju kritičkim okom i priredi jedan pravo izbor kako bi autor našao svoje zasluženo mjesto u povijesti pisane riječi trogirskog kraja i Hrvatske.
Aforizmi o ljubavi iz knjige “Gorke jezgre” koja je doživjela tri izdanja:
Ljubav je jedina predstava u kojoj predigra vrijedi više od svih činova.
Tko ne može lagati neka se kani trgovine, politike i žena.
Tko se zamjeri ženi i državi, ima dva najopasnija neprijatelja.
Žena uvijek misli da joj muškarac nešto duguje.
Djeca i žene osvajaju se sitnicama.
Žena se raduje kad zna da netko zbog nje pati.
Žena me više iscrpljuje kad je nemam nego kad je imam.
Samo jedna žena je apsolutno ružna, a to je gospođa Onanija.
Nevjera ne zaslužuje osudu jer prevariti jednu ženu znači usrećiti drugu.
Izbor ljepotice nikada nisu organizirali pjesnici. To je posao za trgovce.
Žene muče muškarci koje je imala a muškarce žene koje nije imao.
Žena je prevarena samo onda kad je muškarac dovede do kreveta, a ne zadovolji je.
Poligamija je očaj traženja žene koja ne postoji.
U ljubavi i umjetnosti ima trenutaka koji se ne mogu ponoviti.
U ljubavi se pati bez krivnje i uživa bez zasluge.
Kad bismo živjeli u matrijarhatu žene bi društvu nametnule mišljenje da su muškarci ljepši spol.
Svatko je samom sebi toliko težak da mora nasloniti ruku na nečije rame.
Neke žene su slične knjigama koje se ne mogu čitati dva puta.
Lakše je osvojiti tuđu ženu nego sačuvati svoju.
Odgajani smo tako da nam seks bude grijeh i sramota, a smrt mračna šuma straha.
Tko će voljeti ako smo svi opsjednuti težnjom da budemo voljeni?
I kad žena ima ljubavnika krije ga, a kad ga nema onda ga izmisli.
Mudrost nije oružje kojim se osvaja žena.
Ljubav nas napada sa četiri strane svijeta, a svoju petu kolonu ima u našem srcu.
Ljubavnica i mati u istoj ženi ne prepoznaju jedna drugu.
Žena se ne boji muškarca, ali se boji druge žene.
Muškarac se zaljubljuje u površinu tijela, a žena u površinu duše.
U ljubavi nam nije jasno jesmo li svoje srce poklonili ili nam je ono oteto.
Junak je onaj tko u ratu ubije sebe da ne bi ubijao druge.
Bilo bi manje zla da imenica narod nema množinu.
U Hrvatskoj ima više Hrvata nego ljudi.
Vlast iz praznog u šuplje, a oporba iz šupljeg u prazno.
Narod je jamac onima koji su jamili.
Hrvati nisu bolji od Srba, a Srbi nisu gori od Hrvata.
Brijuni i Goli otok tako su blizu kao uzrok i posljedica.
Hrvatska mora svijetu dati više od kravate.
Vlast treba uozbiljiti smijehom.
Tekst: Mladen Vuković
