Proslavljena svetkovina Mučeništva sv. Ivana Krstitelja na Čiovu

31. kolovoza 2020.

763

U župi sv. Jakova apostola na Čiovu nalazi se osam crkava – tri su u svakodnevnoj funkciji, a druge su otvorene samo na blagdane kojima su posvećene. Jedna od njih je crkva sv. Ivana Krstitelja u kojoj se slavi i sv. Nikola biskup. Povratak restaurirane slike sv. Ivana Krstitelja, stare 420 godina, bio je povod da se organizira svečano misno slavlje u čiju organizaciju se uključio upravitelj – čuvar crkve Marko Bakica.

Svečano misno slavlje na svetkovinu mučeništva sv. Ivana Krstitelja predvodio je fra Matija Matošević uz asistenciju Marka Bakice te animaciju dijela župnog katedralnog zbora pod ravnanjem maestra Marina Ugrine te nazočnost susjeda iz kvarta, obožavatelja trogirske kulturne baštine, među kojima je bila i Dina Rožić u trogirskoj narodnoj nošnji, kako bi uzveličala slavlje, kao i lokalni snimatelj Zlatan Letica koji je svojom kamerom sve zabilježio kao videozapis.

U homiliji fra Matija je razmišljao o onome što smo čuli u evanđelju – kada promatramo Ivana kao da se priprema za čas koji mu se desio onog momenta dok su drugi slavili. Živio je pokorničkim životom i bio je prorok i kao takav započinjao svoj život u pustinji da bi stekao svijest i hrabrost svoga poslanja, gdje treba pripraviti put Gospodinu. Kad se vratio iz pustinje počeo je propovijedati radosnu vijest. Bit njegovog propovijedanja je da nam otkrije samoga Krista kao spasitelja, otkupitelja, mesiju i pomazanika. Upravo kad nam je pokazao Krista kao jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta. i Znamo da je prvi put objavljeno Presveto Trojstvo i upravo u onom momentu kada je krštavao Krista. U tom momentu objavljuje se Presveto Trojstvo: glas Očev – ovo je Sin moj, Duh Sveti koji silazi na Njega i sam Isus koji je tu prisutan.

Nama koji smo se okupili na ovaj dan njegovog mučeništva. On je pozivao ljude na obraćenje. Koliko je njegova riječ imala snagu da je mnoštvo išlo za njim i mnoštvo se krštavalo u rijeci Jordanu da bi se oslobodilo staleži od svega negativnoga te izronili u novi život koji je posvećen Kristu. Koliko je i njegovo mučenje pogodovalo da je mnoštvo – tisuće i tisuće prihvaćalo tu žrtvu dajući svoj život upravo za Krista – svjedočeći da su oni kršćani i vjernici. Prva tri stoljeća bila su obojana krvlju kršćana, zato to kršćanstvo pobjeđuje u znaku križa kada su upravo dobili slobodu da se može ispovijedati vjera u ime Isusa Krista.

Što možemo misliti o kralju koji je svjestan koga ima pred sobom? Kažu da je pravedan – svet, a Ivan svjedoči za istinu za pravdu i upozorava kralja da ne smije to činiti, da je to grijeh uzeti bratovu ženu za svoju suprugu. Zato je Herodijada mrzila sv. Ivana. Vidimo da je herod volio slušati Ivana i vidjeti spasenje koje mu se pruža. Moramo biti svjesni da je Ivan položio svoj život upravo kada je najavljivao: ‘Ja se moram smanjiti, a On mora biti veći od mene’. Najavljivajući Krista pokazuje da je njegovo vrijeme tu i da je sve njegovo vrijeme bilo upućeno prema Kristu – okupljanjem i propovijedanjem narodu – pozivajući ga na obraćenje.

Za nas koji smo se okupili na ovoj svetkovini – neka nam bude jedan poticaj da postanemo svjesni da smo i mi pozvani upravo preko Ivana Krstitelja na obraćenje. Nitko od nas nije svet, pravedan te istinit. Tu trebamo stati ispred sebe, kao što je Ivan posvjedočio te izrekao kralju u oči – lice i poslije toga zaradio je smrt nakon tog izravnog svjedočenja, ali je ostao ustrajan za istinu, pa i nas potiče da razmišljajući o sebi da pokušamo ispraviti ono što je slabo – negativno u nama. Pokušajmo osjetiti da smo mi te osobe koje Bog poziva da damo smisao svom životu da se možemo ostvariti kao ljudi i kršćani, ali nikada bez Boga, jer tu nema života. Ako vaše misli nisu Božje, onda su Sotonske – upozorava nas Isus Krist. Potrudimo se da živimo ljubav koju nas je obasuo Ivan, koji nam je pokazao da se treba boriti za pravdu – istinu, koje toliko fali nama i naši obiteljima – zaključio je fra Matija Matošević te dodao – Bože jednim nas kruhom hraniš i jednom nadom podržavaš, jačaj nas svojom milošću sa tvojim mučenikom Ivanom Krstiteljom po Kristu jedno tijelo i jedan duh – daj da s njima slavno i uskrsnemo – po Kristu Gospodinu našem.

Za vrijeme pričesti Marko Bakica je solo gromkim glasom otpjevao ‘panis angelicus’ psalam uz pratnju maestra Marina Ugrine.

Pri kraju misnog slavlja organizator ove svetkovine Marko Bakica zahvalio se fra Matiji Matoševiću koji je predvodio svečano misno slavlje i da je zvono crkve sv. Ivana Krstitelja nakon toliko stoljeća zazvonilo na blagdan mučeništava – smrti sv. Ivana Krstitelja. Usput je dodao da ne zaboravimo upaliti malu ‘sviću’ za Herodijadu i kralja Heroda koji su napravili ovaj strašan zloćin (velika fešta u kraljevskim dvorima za njegov ‘rođendan’ – dolazi kći od Herodijade – pleše ples u sedam velova i savjetuje se sa svojom majkom što bi bilo dobro da traži za poklon od kralja – ona joj savjetuje da traži glavu Ivana Krstitelja – on im smetao, jer je bio protivnik njihova pogleda na život – govorio je istinu i rekao u ‘oči’ kralju Herodu da je grijeh oženiti se ženom svoga brata i to je smetalo Herodijadi i mrzila je Ivana Krstitelja – stavila ga u zatvor i potom mu odrubila glavu). Zahvalio se Katarini Puović, koja je ispred slike na oltaru napravila glavu sv. Ivana Krstitelja sa tijelom i okitila pročelje crkve kao i moči sv. Ivana, potom se zahvalio nasljedniku maestra Bozzottija Marinu Ugrini i svima susjedima u kvartu ‘Lučica’ te svima onima koji su na bilo koji način uveličali ovu svetkovinu. Poslije blagoslova dio župnog katedralnog zbora skupa sa ostalim vjernicima otpjevali su pjesmo “Čuj nas Majko”. Poslije je nastavljeno druženje na otvorenom prostoru ispred crkve.

Crkva sv. Ivana Krstitelja potječe iz 1594. godine, slika je stara 420 godina i napravljena je 1600. godine. Posredovanjem konzervatorskog odjela u Trogiru slika je restaurirana u Zagrebu u restauratorskom zavodu i ove godine je došla kao obnovljena na mjesto gdje je i bila. Ivan Krstitelj je jedini svetac kojemu se slavi i rođenje i smrt. Zbog korone virusa svetkovina je prebačena na 29. kolovoza – mučeništvo – smrt sv. Ivana. Marko ističe da njegova obitelj brine o crkvi preko 150 godina, tako je on četvrta generacija.