15 C
Trogir
Četvrtak, 21 listopada, 2021
NaslovnicaVIJESTITROGIRPROMOCIJA NA ČEKANJU

PROMOCIJA NA ČEKANJU

BAŠTINA IZGUBLJENE BOSILJINE

Još polovinom prošle godine izašla je iz tiska knjiga Roka Ivande, Baština izgubljene Bosiljine u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Trogiru i Jurlinovih Dvora, Draga, Primošten. No s obzirom na epidemiju COVID-a 19 Ogranak Matice hrvatske nije bio u mogućnosti organizirati predstavljanje knjige. Nadamo se da će nam se uskoro ostvariti taj plan.

Ovo najnovije izdanje Baština izgubljene Bosiljine još je jedna izdavačka uspješnica Ogranka Matice hrvatske u Trogiru koja donosi putopisno-povijesnu studiju, odnosno pokušaj sinteze prikaza povijesti i kulturno-povijesne baštine Bosiljine, jednog dijela trogirske komune, nekoć daleko veće od one koja je danas određena granicama grada Trogira. Teritorij komune je administrativnim prekrajanjem, devedesetih godina XX. stoljeća, raskomadan na općine Marina, Seget i Okrug. Osim povijesne jezgre na otočiću i predgrađa na Čiovu, pripala su mu samo naselja Žedno i Arbanija na Čiovu te Plano na kopnu, a i ono je u XXI. stoljeću jednim dijelom pripalo gradu Kaštela.

U srednjem vijeku trogirskoj komuni pripadao je istureni dio jadranskog kopna, poluotok Hilis (Hyllis), kako su ga nazvali stari geografi, od Marinskog zaljeva sve do Rogoznice, do uvale Stupin, gdje je graničio sa šibenskim teritorijem. U XV. stoljeću Juraj Šižgorić poluotok označava kao područje koje počinje na sjeverozapadu pored Jadrtovca s Donjim poljem (područje općine Šibenik) i koje se širi prema jugoistoku sve do zaljeva Saldun (Saldon). U njegov zapadni dio urezuje se dvanaest razlićitih morskih zaljeva. Najvažniji su: Stari Šibenik s Grebašticom, obje Raduče, Primošten (Capocesto), Peleš i Rogoznica sa Stupinom. Na južnoj obali slijedi pet mjesta za sidrenje: Kanice, Sičanice ( Manera), Stari Trogir, Orihovica (Portorosso) i Vinišće (Mandoler). Na istoku je omeđen zaljevom Bosoljina, tj. najuvučenijim dijelom morskog zaljeva Saldun (Saldon). U ranom srednjem vijeku prostor zapadno od Trogira do granice sa Šibenikom nazivao se Dridom, po istoimenoj hrvatskoj županiji. Selo Marina i njegova šira okolica, područje nekadašnje Dridske županije, kako se to vidi iz sačuvanih isprava, nazivalo se također Bosoljina (Bossoglina).

Dakako važno je spomenuti da je prostor Bosoljine pripadao Trogirskoj biskupiji koja je u početku bila teritorijalno mala (Ivan Lucić datira njene početke u VII. stoljeće, a Nada Klaić drži 998. godinu – post quem non, kada se prvi put spominje trogirski biskup za vrijeme dužda Petra II. Orseola, prigodom prijema dužda i svrgnutog hrvatskog vladara Svetoslava Suronju. Godine 1124. Trogirska biskupija dobila je Šibenik (oppidum Sibenicum), budući je bio porušen stari Zadar (Belgradum) tj. Biograd na moru. Na pokrajinskom saboru u Splitu, sazvanom od Petra II. Ungara, bilo je označeno trogirskom biskupu osim Šibenika i Drida (Bosiljina), još i čitava Zagora sve do Cetine. Koncem XIII. stoljeća za biskupa Liberija 1298. grad Šibenik je izuzet iz jurisdikcije trogirskog biskupa bulom pape Bonifacija VIII. koji je grad Šibenik podigao na biskupiju. Tako se trogirska biskupija svela na teritorij Kaštela (Kaštel Štafilić, Stari, Novi i Lukšić), te Zagoru trogirsku (Bristrivica, Ljubitovica, Prgomet, Suhi dol, Nevest, Kladnjice, Lečevica, Brštanovo i Ogorje). Trogirska biskupija ukinuta je 1828. godine bulom pape Leona XII. Locum Beati Petri, te je selo Marina sa Zagorom pripalo šibenskoj biskupiji, a Trogir i Kaštela splitskoj.

Budući da knjiga Baština izgubljene Bosiljine sadrži puno podataka, namijenjena je svima koje zanima povijest i povijesno-kultuna baština nekadašnje Bosiljine. Nadamo se da će poslužiti i drugima da novim izvorima popune praznine i isprave moguće propuste. I dakako najveća nam je želja da uđe u naše domove, nađe mjesto mjesto na polici svakoga tko voli svoj zavičaj, svoje dalmatinsko podrijetlo, da nas upozna s našom poviješću i nauči čuvati naše kulturno-povijesno naslijeđe te da nam pomogne gledati drugim očima, istančanijim sluhom slušati i otvorenijom dušom doživljavati svoj rodni kraj, svaki njegov suhozid, škrapu zemlje otetu kamenu, maslinu i lozu, more s bonacama i neverama, težake i ribare, riječi i zvukove.

dr.sc. Danka Radić

Foto: Roko Ivanda (promocija knjige u Jurlinovim dvorima u Primoštenu)

ZADNJE OBJAVE