Obitelj glazbenika talijanskog podrijetla Bozzotti djelovala je u Trogiru od druge polovine 19. sve do prve trećine 20. stoljeća
Uoči blagdana Svih svetih i Dušnog dana kada se prisjećamo dragih pokojnika i posjećujemo groblja, donosimo priču o lijepoj gesti mladog Trogiranina Marka Bakice koji je naumio otrgnuti zaboravu grobno mjesto spomenute obitelji te se, umjesto odlaska na plažu, tijekom ljetnih dana sam posvetio njegovoj obnovi.
-Povodom 190. godina rođenja i 130. godina od smrti Giuseppea Bozzottija odlučio sam urediti njegovu grobnicu na trogirskom groblju. Već desetak godina na Sve Svete palim svijeću na ovoj „zaboravljenoj” grobnici. Kada sam postao član Katedralnog zbora, počeo sam proučavati korijene ove obitelji te potaknuo svoje kolege pjevače na sudjelovanje u polaganju cvijeća na isti datum. Prilikom posjeta grobnici prije pjevanja njegovih dionica u katedrali, crpim snagu od samog maestra koji je zapisao stihove za brojne skladbe. Ovog ljeta sam odlučio popraviti napuknutu nadgrobnu ploču, ispjeskariti grob i obnoviti okolni prostor te je zaštititi od daljnjeg propadanja, podijelio je s nama Marko Bakica.
Podsjetimo, Giuseppe Bozzotti bio je skladatelj, orguljaš i dirigent. Obavljao je poslove orguljaša i zborovođe trogirske katedrale te dirigenta gradske glazbe. Crkvenih je skladbi ostavio 58, a pisao je pod utjecajem talijanskog opernog stila (Bellini, Verdi). Osobito je omiljena „Messa Pastorale a due voci“ koju preko stotinu godina izvodi trogirski Katedralni zbor. Giuseppe je u njoj vješto ukomponirao stari pučki božićni napjev „U se vrime godišća“ pa je mnogi drže trogirskom misom. Zapisao je i uglazbio motete zaštitniku grada sv. Ivanu Trogirskom, zaštitniku katedralne crkve sv. Lovri te sv. Petru. Skladao je i svjetovne skladbe, a zabilježio je glazbenu pratnju za ples Trogirska četvorka poprativši notni zapis kraćim opisom plesa. Obitelj izumire s muškom lozom, smrću Josipa Bozzottia Obrovića.
Tekst: Trogirski portal
Fotografije: Marko Bakica
