Obitelj, prijatelji, kolege vatrogasci i glazbari okupili su se 29. prosinca u Vatrogasnom domu na komemoraciji za dugogodišnjeg vatrogasca i glazbara Ante Vukmana – Ilaka koji je 26. prosinca iznenada preminuo u 72. godini života.
O Vukmanu su govorili predsjednica trogirske glazbe Duška Guina, predsjednik DVD-a Trogir Tonći Barada, prijatelj i kolega vatrogasac Tonći Bakica, zapovjednik JVP Trogir Mario Abaza, predsjednik Nacionalnog odbora za preventivnu zaštitu i gašenje požara i predsjednik Predsjedništva Hrvatske vatrogasne zajednice Ante Sanader, maestro Duško Hrnjak te prijatelj i kolega glazbar i vatrogasac Ante Katalinić.
Nakon minute šutnje prvo se obratila predsjednica trogirske glazbe Duška Guina izrazivši obitelji iskrenu i duboku sućut: „Ante Vukman – Ilak je bio učitelj, mentor, osoba koja je svakome bila spremna pomoći, ali čiju ljudskost i veličinu riječi ne mogu opisati. Ponosni smo na ovog nadasve velikog čovjeka i prijatelja koji je ostavio neizbrisive tragove u analima trogirskih vatrogasaca i glazbara u čije se obitelji uključio s nepunih 13 godina i ostao im vjeran sve do smrti. Pronađimo inspiraciju u ljudskoj i profesionalnoj vrijednosti Ante Vukmana i njegovim djelima koje nam je ostavio u nasljeđe. Teško je biti veliki čovjek poput Ante i budimo ponosni što smo ga poznavali. Sretan Vam put šjor Ante.“
U emotivnom govoru od Vukmana se oprostio i vatrogasac Tonći Bakica: „Dragi Ilakovi, dragi Rusovi, kolege vatrogasci, glazbari i Trogirani. Kao mali dječak 75′ godine sam došao u vatrogasce, cijelo ljeto spremali smo se za natjecanje. Kada je došlo vrijeme za odlazak u Krapinu, otac mi nije dao. I tko će to riješiti, nego Ante. Dakle, bio je to početak divnog prijateljstva. U doba kad sam došao u vatrogasce, gledali smo „Malo misto“ i bili smo malo gori nego oni“, našalio se Bakica te nastavio: „Dolaskom Ante na čelo vatrogasaca, počeo je polako napredak. Puno nas je naučio te je pomagao ne samo vatrogascima, već i glazbarima. Svojevremeno je na vatrogasnim natjecanjima postojao veliki rivalitet nas i kolega Kaštelana, no Ante je uvijek radio balans. Za njega su svi vatrogasci i naši i kaštelanski, omiški i makarski bili jedno i hvala mu na tome. Novi vatrogasni dom nema ime, stoga pozivam gradske oce da razmisle o tome.“
Na komemoraciji u ime DVD-a Trogir obratio se Tonći Barada: „Na svom bogatom životnom putu šjor Ante se nije umorio činiti dobro. Svako dobro djelo nadahnjivalo ga je na činjenje novog. Mnogima je bio kum na krštenjima i vjenčanjima. Krasila ga je crta ljubavi, razumijevanja i odgovornosti. Radovao se svakom uspjehu kao da je njegov osobni. Mnoge je izveo na životni put. Nema riječi kojima ti možemo zahvaliti. Zbogom zapovjedniče, predsjedniče i prijatelju.“
Vidno potreseni zapovjednik JVP Trogir Mario Abaza govorio je o dragom šefu: “Vijest o vašoj smrti me duboko potresla kao i sve momke koje ste vatrogasno odgojili. U svom životu nisam imao težu zadaću od ove. Izgubio sam drugog oca, koji me u vatrogasce primio kao pomalo izgubljenog 16-to godišnjaka te me poticao i usmjeravao djelima, savjetima, a ponekad i pokudama kada sam ih zaslužio. Veliko hvala na omogućavanju moga školovanja, da nije bilo vaše vjere u mene ne bih ni bio na dužnosti koju obnašam danas. Na kraju ću reći vaš legendarni pozdrav „Dečki ugodna zabava“.
U ime Hrvatske vatrogasne zajednice i Vatrogasne zajednice Splitsko-dalmatinske županije obratio se Ante Sanader: „Ilaka sam upoznao 1978. kada smo osnivali društvo u Kaštel Gomilici, a on je tada bio zapovjednik DVD-a Trogir. Kazao je Bakica kako je Trogir tada bio slab, a nama je bio „svemir“. Uvijek smo se mogli osloniti na njega kao stručnog i pouzdanog čovjeka. Ante se upisao zlatnim slovima u vatrogasnu povijest Dalmacije, ali i Hrvatske.“
Dirljivo se obratio i Ante Katalinić: „Znamo se od ranog djetinjstva kad smo postali veliki prijatelji. Zajedno smo od 60-tih godina članovi Narodne glazbe, a od 1971. i DVD-a Trogir. Postao je moj vjenčani, kao i kum mom sinu Ivanu. Hvala ti za sve lijepe godine našeg druženja, prijateljstva i kumstva.“
Svoja sjećanja na Antu podijelio je s prisutnima maestro Duško Hrnjak: „Poznajemo se već 50 godina. On je čovjek knjiga koja nikada neće biti pročitana. Napravio je ogroman most kojeg neće nijedna bura zaustaviti, most prijateljstva između glazbe i vatrogasaca i na nama je da ga učinimo još čvršćim. Kumpanjo moj, zbogom.
Komemoracija je završila uz video o Antinom životu što je na lica okupljenih izazvalo suze zbog gubitka ovog velikog čovjeka, a ujedno i ponos što su ga imali priliku poznavati.
FOTOGALERIJA: Joško Herceg https://www.facebook.com/GradskiRadioTrogir/photos/pcb.1895722830637638/1895721303971124/
