INTRIGA KUHARSTVA DALEKO ME ODVUKLA!
Kada je prije deset godina MasterChef došao u Hrvatsku, bila je to senzacija koja je potaknula lavinu novih kulinarskih emisija. Show Nove TV je iz emisije u emisiju obarao rekorde gledanosti, kuhanje je postalo ‘in’ , natjecatelji su se plasirali među zvijezde, a petero njih okitilo se i laskavom titulom MasterChefa. U međuvremenu, neki su napustili Hrvatsku, a neki promijenili karijeru.
Taj show uskoro se vraća na male ekrane. Ususret novoj sezoni, prisjetili smo se Trogiranina Roberta Žmire kojemu je titula pobjednika „izmaknula za dlaku“.
Za naš portal, bez dvojbe, pristao je na razgovor.
Što se događalo u proteklih 10 godina otkako si bio nesuđeni Masterchef?
- Bila je to divna godina 2011. kad se s nekom ludom zafrkancijom prijaviš na show koji je poslije postao jedan od najgledanijih polu-live emisija u Hrvatskoj i gdje sam preispitivajući svoje znanje dospio skoro do samog finala, a svi znaju da me torta pokopala hahahaha! I dandanas nisam neki slastičar niti je to postalo prioritet u gradnji mog znanja proteklih deset godina, no intriga kuharstva me je daleko odvukla! Svugdje su me noži i kuhače vukle, gladan znanja i željom za afirmacijom. Plovio sam morima, kuhao po cijeloj Hrvatskoj, dizao restorane, mijenjao poslovanja, pisao jelovnike, školovao klince i svakim danom sam učio! Najveće zadovoljstvo ipak je ono humanitarno tako da sam stotine „teća“ skuhao da se nekom pomogne, a da ne govorim o Baniji za koju smo sve dali i to ono što najbolje znamo, kuhati!!! Htio bih samo jednu malu stvar još reći u vezi Banije … nikad u životu se nisam osjećao tako ispunjen kuhajući unatoč 15 sati na nogama, 7500 obroka dnevno na otvorenom s ljudima, kolegama iz cijele Lijepe nam Naše za te predivne, jednostavne i napaćene ljude!!!
Kakva je situacija u kulinarstvu općenito i kako je na nju utjecala pandemija koronavirusa?
- Hrvatska je bogom dana zemlja koja ima toliko potencijala da ponekad nismo ni svjesni s čime raspolažemo, a to se vidi i kroz kulinarstvo. Jedna smo od rijetkih zemalja koja je u zadnjih 10 godina napravila bum od nametnute gastronomije (turizam ex –Yu) i jednostavne instant kuhinje koja se prožimala kroz većinu restorana do današnjice gdje trendovi, domaća namirnica i fanatizam pojedinaca kuhara dovodi do izrazito uspješnih gastro senzacija koje eto i Michelin nije zaobišao. Muči me samo još prevelik uvoz namirnica i mislim da država mora stati uz nas, turizam i uopće uz domaće proizvođače koji se jako trude da proizvedu vrhunsku namirnicu.
- Sustavni rast turizma je doveo do toga da kuhari postaju bitna karika restorana, da su oni ti koji prezentiraju Hrvatsku najdirektnije, chefovi su postali face, javne ličnosti, ali i institucije znanja za sve što ima veze s “pijatom“ kojeg spremaju!
- Pandemija je nažalost sve to usporila. Ova pošast je bolest i ne ulazim u dubioze gdje, što i kako, ali definitivno sam razočaran postupkom države s mjerama koje su paušalne i ponekad nepromišljene jer nije stvar što smo trenutačno jako pogođeni, već da taj cijeli trud zadnjih desetak godina pada u rupu koja će nas vratiti bar pet godina unazad. Političke farse i navodna pomaganja su ništa s obzirom na posljedice kad pogledamo kadar koji čeka priliku da ode, proizvođače koji gomilaju zalihe, pad standarda rada koji stvara razočarenje i nema više “nabrijanosti“ za početak turističke sezone!!! U gabuli smo svi i vjerujte mi sve će nas „potopiti“, ukoliko pandemija uskoro ne prestane i strateški se ne počne, već jučer razmišljati kako joj stati na kraj. Razgovarao sam s brojnim ugostiteljima, kuharima, konobarima i vjerujte mi svi imaju jasnu sliku kako smo kasno krenuli u pripremu sezone.
Čime se trenutačno baviš i kakvi su ti planovi za budućnost?
- Budućnost je moj grad Trogir. Veliki sam pobornik njegovog brendiranja kao turističke destinacije te želim dati mali doprinos, unatoč problemima s koronavirusom jer sam svjestan da se mora naprijed s entuzijazmom kojeg još uvijek imam. Preuzeo sam restoran Mare u sklopu hotela Bifora na području Lučice na Čiovu gdje ću nastojati zajedno s mojim učenikom i „nepriznatim“ (hahahah!) sinom Tonijem Ukićem pokrenuti viziju gastronomije kako je ja vidim i pokazati ono što sam u proteklih deset godina naučio. Dobra, visoka gastronomija s vrhunskom namirnicom složen jelovnik gdje će nezaobilazno biti predstavljen Mediteran, a i naša tradicija. Mišljenja sam da unatoč ovoj krizi u kojoj ništa više nije normalno i usprkos negativnim trendovima općenito, svi zajedno moramo „stisnuti zube“ te pokazati ono najbolje što znamo, pružiti zadovoljstvo svakom gostu koji će doći jer za njegov trud treba se uzvratiti trostruko! Apeliram na sve kolege da pružimo, sad kad je najbitnije, ono najbolje od sebe jer ni ova pošast neće vječno trajati. Uvjeren sam da ćemo se nakon nje vratiti na stari kolosijek i biti ono što smo oduvijek i bili, gastronomski ambasadori Lijepe Nam Naše!
GORDANA DRAGAN
