Datum 28. lipnja 2024. godine zasigurno će ostati u pamćenju brojnih Trogirana, a vjerujemo da će biti zapisan i u povijesnom vremeplovu gradskog Muzeja. Naime, toga dana Villa Bianca koju je 1911. godine za svoju obitelj u secesijskom stilu dao izgraditi ugledni ljekarnik Luigi Nutrizio, uz cestu na istočnom ulazu u UNESCO-ovu povijesnu jezgru, pod bagerima je otišla u povijest. Dotrajala i oronula građevina desetljećima je privlačila pažnju trogirskih kroničara, povjesničara, arhitekata, pa čak i ljubitelja visoke mode, jer mnogo toga zanimljivog i lijepog utkano je u njezinu „životnu“ priču dugu više od stoljeća. No, nažalost u novije doba ta nekada arhitektonska ljepotica ostavljena je i zapuštena i gotovo nitko ju nije htio uzeti pod svoje okrilje te joj vratiti izvorni sjaj. Pa, čak ni činjenica da je u njoj rođena slavna talijanska dizajnerica Mila Schon, čije su haljine nosile britanska princeza Diana, iranska carica Farah Diba, bivša prva dama Amerike Jacqueline Kennedy i mnoge druge svjetske bogate žene, nije uspjela biti mamac za potencijalne kupce. Milino pravo ime bilo je Maria Carmen Nutrizio, a u jednom intervjuu kojega je 1994. godine dala za hrvatski časopis rekla je kako je sita visoke mode te da ju sve više privlači rodna Villa Bianca u Trogiru. Bilo je pokušaja da njezin sin kupi rodnu kuću svoje majke, ali namjera je završila samo na pokušaju. Jednostavno, ta bijela ljepotica s početka 20. st. poput ruine u starosti godinama ni svojom fascinantnom prošlošću nije uspjela izazvati efekt kod kupaca. Svi su od nje okretali glavu, osim beskućnika kojima je služila kao utočište.
Nekoliko puta je država koja je bila njezin vlasnik raspisivala natječaj za prodaju kuće i zemljišta uokolo nje, ali bezuspješno. Tek prije dvije godine Ministarstvo državne imovine zaprimilo je ozbiljnu ponudu Trogiranke Ane Coce čija obitelj živi i radi u Njemačkoj. Riječ je o obitelji Omelić, a kako su se odlučili na taj korak i koji su im bili motiv iz prve ruke smo doznali od njezine kćeri Mihaele Omelić koja ovih dana boravi u Trogiru.
Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine objavilo je Javni poziv za podnošenjem ponuda za kupnju nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske. Među spomenutim nekretninama prodavalo se i zemljište na kojem je Villa Bianca, što je izazvalo posebnu pozornost naše obitelji, jer smo svi zajedno izrazito emotivno vezani za tu lokaciju.
- Naime, zemljište iznad Ville Bianca cijeli život u vlasništvu je moje obitelji, odnosno riječ je o djedovini moje majke, njenom obiteljskom nasljeđu obitelji Buble – Coce. Zajedno s majkom, ja i moj brat cijelo svoje djetinjstvo i mladost proveli smo upravo u toj obiteljskoj kući, uz koju nas vežu brojne uspomene, kako lijepe, isto tako i neke tužne, što sve zajedno čini život. Kao djeca koja su djetinjstvo i mlade dane proveli upravo „s pogledom“ na Villu Biancu, nije tajna da je ta impozantna građevina uvijek budila divljenje u nama te nas kao brojne Trogirane uz nju vežu brojne uspomene…. Smijeh me hvata kada se sjetim koliko sam puta kao dijete majci dolazila kući poderanih koljena jer smo se u igri, trčeći oko vile često znali zanijeti i nerijetko puta pasti, pa bi bilo posjekotina i suza, koje je majka uvijek rješavala. Nekome je ta vila bila građevina koju su gledali u prolazu… nama je ona bila „naša svakodnevnica“ i „naše dvorište“ u kojemu smo rasli i nerijetko nam je bila mogu slobodno kazati u nekim trenutcima i bijeg od surove životne stvarnosti, kazuje Mihaela.
- S obzirom na sve to, ne čudi činjenica da je vijest o prodaji zemljišta na kojem je Villa Bianca izazvalo naš popriličan interes te smo na koncu odlučili poslati ponudu i „uči u igru“ za kupnju toga zemljišta. Naša ponuda iznosila je 3,5 milijuna kuna te s obzirom da je bila najveća ponuđena ponuda postali smo vlasnici predmetnog zemljišta. Samo zemljište ima 547 metara četvornih, a sastoji se od vile koja je imala 174 kvadrata te pripadajućeg dvorišta od 373 kvadrata. Od samog početka bili smo svjesni toga da je građevina u izrazito lošem, derutnom pa čak i opasnom stanju te smo dugo razmatrali mogućnosti što napraviti. Iako vila od 2019. godine nije pod zaštitom, odnosno nema status kulturnog dobra, bili smo svjesni njene simbolike i važnosti za građane Trogira, pa i nas same, jer kako sam već istaknula vila je i naše djetinjstvo, dodaje naša sugovornica.
Pitamo je kako planiraju realizirati taj svoj projekt, s obzirom da su ipak kupili nešto što će bezvremenski podsjećati na dio bogate trogirske kulturne povijesti?
- Koliko smo upoznati vila je imala status privremene preventivne zaštite zbog secesijskih obilježja unutar same građevine te je zbog nepoduzimanja adekvatnih mjera zaštite taj status izgubljen. O toj temi ne bih u detalje, jer nisam dovoljno stručna te je za ovo pitanje ipak potrebno konzultirati mjerodavne službe. Ono što je moju obitelj zabrinjavalo jest prethodno spomenuto stanje građevine, posebice njena sigurnost, a i činjenica da je u posljednje vrijeme postala sve veće okupljalište narkomana. Uzimajući u obzir stanje građevine u kojemu je bila te troškove njene eventualne obnove, nakon što su napravljene sve stručne analize, nažalost realnost je govorila da bi sam proces obnove bio prezahtjevan, a troškovi enormni. Ta financijska sredstva koja bi zahtijevala eventualna obnova nismo bili u mogućnosti iznaći i nakon dugog razmišljanja i konzultiranja sa strukom, jedino ispravno i realno rješenje bilo je rušenje građevine, pojasnila je.
Doznajemo kako je ljute priče koje kruže u javnosti da se rušenje građevine odvijalo nekoliko dana i u razdoblju zabrane građevinskih radova kao i glasine o nekim neprimjerenim sadržajima koji bi na tom terenu trebali niknuti.
- Moram naglasiti da ništa od toga nije točno. Nakon ishođene sve potrebne dokumentacije pristupilo se rušenju same građevine koje se obavilo dana 28. lipnja 2024. godine i to u samo nekoliko sati. Isto tako, radovi su obavljeni u skladu s odlukom o zabrani radova Grada Trogira prema kojoj su radovi u razdoblju 15. lipnja 2024. godine – 1. srpnja 2024. godine dozvoljeni u vremenu od 9:00 do 17:00 sati. Kako i u svima nama poznatoj kultnoj seriji „Naše malo misto“ pojedini „mištani vole ćakulati“ tako i u ovoj našoj priči postoje brojne špekulacije o tome kako će na tamošnjem zemljištu osvanuti veliki parking, velika poslovna zgrada i da ne nabrajam dalje. Želim kratko i jasno kazati da će na zemljištu biti sagrađena isključivo obiteljska kuća u kojoj će naša obitelj, svi zajedno, ostvariti nekakav mladenački san i nadamo se provesti mnogo lijepih familijarnih trenutaka i stvoriti neke nove uspomene. Hvala svima koji su nam u ovim mogla bih čak kazati neugodnim trenutcima za moju obitelj na razno – razne načine pružili podršku Isto tako, sve „zle jezike” molimo da našu privatnost ostave nama, jer ipak naša obitelj nije nepoznata u Trogiru. Korijeni su nam tu, odgojeni smo tu i živimo život u kojem svaki slobodan trenutak koristimo i „krademo“ da dođemo u Trogir. Pa, eto ako je potrebno isticati korijene onda ću s ponosom istaknuti da je brat moga pradjeda bio don Frane Coce, poznat po svojoj humanosti posebice prema siromašnima… da je moj pradjed Mijo Coce bio predsjednik trogirskih vatrogasaca, a moj djed Joško Coce direktor ondašnje Jadroplastike, predsjednik trogirske Glazbe i gradski službenik, dodala je.
Zemljište na kojemu se nalazila nekadašnja Villa Bianca bit će jedno mirno obiteljsko okupljalište. Okupljalište u kojem ćemo se sa zadovoljstvom sjećati našeg djetinjstva i brojnih uspomena, a isto tako našim mladim članovima obitelji s guštom ćemo prenositi naše priče i razvijati svijest što je nekad bilo na mjestu gdje se nalazi njihova obiteljska kuća. Villa Bianca neće biti zaboravljena, poručila je Mihaela Omelić, čija obitelj se, eto, upustila u novi životni izazov.
GORDANA DRAGAN
