Jadranska obala omiljeno je mjesto za odmor koja iz godine u godinu jednaku reputaciju gradi i izvan Hrvatske. Čisto more, šume i lijepe plaže oduvijek su prednost naše obale čime ju pretvaraju u atraktivnu destinaciju na karti svakog putnika.
No, uz razvikana postoje i ona manje poznata kupališna mjesta koja imaju svoje vjerne kupače i posebno značenje u povijesti pojedinog grada te sjećanju iz djetinjstva brojnih kupača. Jedno od trogirskih je i kupališno mjesto Žudika gdje su nedavno rijetki, a vjerni kupači dobili skale za lakši pristup moru.
- Ovdje se kupam od dolaska u Trogir, a to je od ’79. godine. More je mogu reći čisto, ove godine još čistije nego inače. Svaki dan je kurenat i nikad nitko od nas koji se tu kupamo nije imao nikakvih bolesti. Sad ovdje ima dosta brodova koji se bave čarterom, ali turizma mora biti i ljudi moraju raditi kao što smo i mi zaradili svoju mirovinu. Kad nas vide, u kupanju nam se znaju pridružiti i turisti. Nedavno smo dobili nove skale na čemu zahvaljujemo Trogir Holdingu i savjetniku u Gradu Trogiru Mariju Gruiću, kazala nam je Trogirka Jadranka Buble.
O popularnim kupalištima „starih“ Trogirana više nam je ispričao 90-to godišnji Zvonimir Čarija
- Trogirani su se najviše kupali na Batariji, na Soline manje jer je tamo bio glib kako smo ga mi zvali „fanag“ pa bi noge upale u njega. Pamtim da je tamo u moru bilo cipli koje si moga rukama ulovit. Tu su Trogirani vadili škampe kao ješku za lovit ribu. Starija gospoda, koja nije tila pješačit do Salduna, imala je kabine priko puta Madiracinog mula. Kupalo se i u Foši s obje strane di bi te roditelji ostavljali tek kad bi naučija plivat. Znat plivat je značilo kad si moga preplivat Fošu s jedne na drugu stranu. Muškima je radi divojaka bilo drago kupalište u Saldunu. Tamo smo se znali kupat i za Božić i Novu Godinu. Bilo je ladno, ali tako smo se dokazivali. Na Žudiku se u moje vrime kupalo samo par starijih ljudi. Šta ću van govorit, more je bilo čisto, osim Foše jer su žene svako popodne iz sića tu prolivale kavalinu. Nemojmo se tome čudit jer je u mojoj mladosti malo Trogirana imalo vodu. Bila je to lipa mladost i današnji mladi nemaju pojma šta smo mi proživili i kako nam je bilo lipo, podijelio je Čarija s nama svoja sjećanja.
Na internetskim stranicama Trogir Time Travel između ostalog mogu se pročitati sljedeće informacije o ovoj tematici:
“Izgleda da je Trogir koncem 19. stoljeća imao uređeno javno kupalište s kabinama”, navodi Stanko Piplović u knjizi Graditeljstvo Trogira u 19. stoljeću. Jadranski dnevnik 1934. godine objavljuje vijest iz Trogira, u kojoj među ostalim stoji da su “…građani 1934. godine osnovali Zadrugu za saobraćaj stranaca i gradnju kupatila…” te da je “Zadruga u svojem kratkom radu od nekoliko mjeseci već podigla moderno kupalište.”. Na kraju Delalleovog vodiča po Trogiru iz 1936., u tekstu Božovića M. Duke piše: “A zamislite sad plaže, prvi vam je zaliv Saldun – to vam je plaža koja se odlikuje bistrim morem… to nije jedino mjesto pogodno za kupanje, ima ga gdje se okrenete…” U vodiču kojeg je 1966. godine izdao Općinski turistički savez Trogir piše: “Kupalište je na Batariji i na Čiovu u uvali Saldun, a ugodno je kupanje po brojnim malim uvalicama u blizini grada ili na plaži u Pantanu”. Vodič Trogir i okolica iz 1986. osim Salduna i Batarije, spominje kupalište Lokvice, kao i plaže hotela Jadran i Medena, kampove Rožac, Soline i Seget s plažama…
AL
