Prošle nedjelje u uvali Branac na južnoj strani otoka Čiova u jednom tamošnjem restoranu bilo je izuzetno živo. Do kasno iza ponoći čuo se zvuk harmonike te je odzvanjala pjesma i smijeh.
Učenici generacije 1957./1958.god. tadašnje trogirske O.Š. “Milan Bilić“ okupili su se nakon 65 godina te uz ugodno druženje prepuno anegdota obilježili obljetnicu kada su prvi put sjeli u školske klupe.
Trebalo je skoro 6 desetljeća da započnu svoje druženje i to im se svidjelo pa su od prije pet godina odlučili svake godine se vidjeti. Računaju, kako nam je kazao Ivo Stenić život je kratak te da ih je iz godine u godinu sve manje, pa zašto se ne bi družili i guštali.
Doznajemo kako je u toj generaciji bilo upisano u tri razreda 90 prvašića od kojih je danas njih pedesetak živih. Život je mnoge odveo i izvan rodnog Trogira. Jednog daleko, čak u Monako, a većina je svoje utočište našla u Zagrebu te Splitu i susjednim Kaštelima, kaže Dina Rožić.
- Uspješna je to generacija koja je iznjedrila vrijedne i poštene ljude. Imamo profesora, liječnika, inženjera, trgovaca, pomoraca… Svih zanimanja, ali ono što je najvažnije generacija smo dobrih i poštenih ljudi koji su spremni pomoći jedni drugima kad god je to potrebno. Ove godine nas se okupilo 15, nadam se dogodine da će taj broj biti veći. Znate, ljudi imaju obaveza… , istaknula je Dina.
GORDANA DRAGAN
