Pjesnici svijet vide bolje, vide ga drugačije, malo tko s toliko duše kao Ana. „Ispjevala nam je priče. Ispričala pjesme“. Bjelinom papira zatočila probuđene snove. Djevojačke snove. Pustila srce da govori, tuguje, voli. Odala se pjesmom. Ispovjedila stihom. U velikoj želji za ljubavlju i velikom strahu od nje.
Čovjek je biće srca, a Ana srce bića. U svakom njenom stihu zadrhti joj srce. Kao da nam govori povrijeđena: uvijek ja ću stranac biti, svijet patnje, tamo gdje sunce ne grije, gdje za ljubav nema mjesta, neki strah, riječi bole, rijetki trenuci sreće, željna toplote zagrljaja, nemir njome vlada čak i u snu, u srcu čežnja i strah, previše je rana, plaši se te tame, srušili su se svi njeni dugo snivani snovi, u srcu tuga, samoća i strah, u dimu i magli nestaju polako, i njih boli neizmjerno i njih boli jako, plaši se onih besanih noći, ne, izlaza nema – i još mnogo sličnih sintagmatskih jedinica koje doprinose oblikovanju mračne atmosfere. Nesigurnost, neodređenost, sumnja u mogućnost saznanja karakteristike su ove zbirke. Za lirskog subjekta smrt je samo privid, u njoj je sakupljena sva bol, sve žeđi i žudnje ona nemilosrdno nosi. I daje srcem. Daje srce sebe. Duša se njena slovi slovima.
Ne znam kada sam zadnji put pročitao neku knjigu s toliko duše u sebi, ponio iz nje toliko srca, ukoričena ljubav u koricama knjige zove vas njoj. Novoj knjizi Anini pjesama. Knjizi koja će nesumnjivo podcrtavati Anino stvaralaštvo – napisao je, pored ostalog, književnik i književni kritičar Nikola Šimić Tonin o najnovijem izdanju „Četiri priče“ mlade trogirske pjesnikinje Ane Čagalj.
- Tematika sve četiri priče je ista. Pišem o tome kako su ljudi živjeli 80-tih i 90-tih godina koje su ujedno i godine mog ranog djetinjstva. Kako je nastala prva priča? Moja dobra prijateljica Manuela Bareta poslala mi je instrumental harfe i voline. Inače, često inspiraciju dobijem u šetnji slušajući klasičnu i filmsku glazbu. Taj instrumental dao mi je ideju za prvu priču koju sam pri povratku kući zapisala. Pošto je knjiga izašla na dan godišnjice bakine smrti, posvetila sam je njoj jer je imala važnu ulogu u mom životu. Po baki sam dobila i ime.
- Knjiga spada pod narativnu poeziju. Kad zamišljam čitača, to uvijek bude stara baka koja knjigu čita unucima. Oni koji su je već pročitali su i začuđeni i oduševljeni. Kažu kako se još nisu susreli s ovim načinom pisanja što mi je drago jer nastojim razviti svoj prepoznatljivi stil.
- Zbog pandemije propale su već dvije najavljene promocije „Četiri priče“ i ne preostaje mi ništa drugo nego čekati da se situacija popravi. Prvu promociju planiram održati u Trogiru, a potom u drugim gradovima, kazuje Ana Čagalj.
Piše: AR
Foto: Ana Čagalj
