Večeri Fride Kahlo
Četvrti Bokun festivala, festival nijemog filma i drugih osjetila, održat će se u petak i subotu 10. i 11. rujna s početkom u 19:30 sati u parku Malarija u staroj gradskoj jezgri Trogira. Uz slogan “Kultura narodu” festival je posvećen meksičkoj slikarici Fridi Kahlo (1907 – 54, Ciudad de Mexico), ikoni nadrealizma, slobode, ljudskih prava, jednakosti, stila. Bokun festivala je multimedijalni projekt koji otkriva nove dimenzije filmske i glazbene umjetnosti te uz pomoć svestranih umjetnika i prijatelja festivala DJ Damira Duplančića, skladatelja i saksofonista Denija Pjanića, skladatelja nijemog filma pijanista Mitje Reichenberga, glumca i profesora scenskog pokreta Alena Čelića, pjevačice Melite Lovričević, kipara Tonća Crnkovića, pomiče granice te se time izdvaja od uobičajenih filmskih i glazbenih događanja. Nastao je prema ideji umjetničke ravnateljice festivala Ivane Orešić.
Ove godine u dvije večeri predstavit će se stvaralaštvo svestrane likovne umjetnice koja je svojim osebujnim iskrenim stilom slikanja kroz koji je bez ustezanja prikazala svoju najdublju intimu te život tadašnjeg Meksika, još za života, osvojila svijet. Svoja djela izlagala je u rodnom Meksiku, ali i u Parizu, New Yorku… Život joj je obilježila bolest u djetinjstvu i teška prometna nesreća koja ju je osudila na doživotni invaliditet, nemogućnost imanja djece, bolne operacije i duge oporavke. Kao dvojicu najvažnijih muškarca od kojih je najviše naučila isticala je oca Gillerma Kahla, njemačkog imigranta u Meksiko, službenog fotografa meksičke vlade za pejzaže te supruga i mentora, najvećeg meksičkog muralista Diega Rivere. Turbulentan odnos Fride i Diega često istican kao kontroverzan zbog razlike u godinama, čestih obostranih prevara, opijanja, svađa, mirenja, vjenčanja, rastava bio je začinjen strastvenom ljubavi prema slikarstvu, filmu, glazbi, kiparstvu, arhitekturi, pravdi, rodnoj zemlji, tequili, komunizmu. Voljeli su se do posljednjeg Fridina daha u njenoj rodnoj plavoj kući u kvartu Coyoacan u Ciudad de Mexicu..
Frida se družila s najvećima umjetnicima svoga doba, a s nekima je održavala i ljubavne veze poput pjevačice Chavele Vargas, fotografkinje Tinom Modotti, američkih glumica Josephine Baker i Dolores del Rio, fotografom Nickolasom Murayem, ruskim teoretičarem Lavom Trockim. Kroz njen život prošli su i španjolski slikar Pablo Picasso, ruski redatelj Sergei Eisenstein s kojim je Rivera 1932. godine snimao nikada dovršeni film “Que viva Mexico”. Najzanimljiviji dijelovi filma bit će prikazani na ovogodišnjem festivalu uz glazbu domaćeg skladatelja i saksofonista Denija Pjanića. Frida i Diego dijelili su i ljubav prema nijemim i zvučnim filmovima američkog komičara Charliea Chaplina s kojim ih je upoznao Eisensteina. Na ovogodišnjem festivalu prikazat će se dva Chaplinova filma uz instrumentalnu glazbu uživo slovenskog pianista i skladatelja nijemog filma Mitje Reichenberga.
Ove godine se Bokun festivala može pohvaliti međunarodnim suradnjama. Museo Casa Estudio Diego Rivera y Frida Kahlo iz glavnog grada Meksika, za četvrto izdanje festivala ekskluzivno je pripremio dokumentarni film kroz slike iz života dvoje umjetnika i supružnika. Tu je i Veleposlanstvo Sjedinjenih Meksičkih Država u RH koji će predstaviti izložbu fotografija Keitha Dannemillera “Callegrafia”.
Program Bokun festivala i ove će godine biti besplatan, dostupan svima uz slogan: Kultura narodu!
Kao i prethodne godine na pročelju kuće na Radovanovom trgu u staroj UNESCO – ovoj jezgri Trogira u ponedjeljak, 6. rujna u 17 sati i 30 minuta kao najava festivala bit će puštena privremena umjetnička instalacija na brodskom jedru dimenzija 5,5 x 3,75 metara s likom Fride Kahlo koju će prema fotografiji iz 1931. godine autora Nickolasa Muraya, oslikati grafiter Dino Vejnović Horus.
Zahvaljujući kvalitetnom, za sve generacije atraktivnom programu, Bokun festivala iz godine u godinu privlači sve veći broj zainteresirane publike. Organizacijskom timu koji priprema festival u suradnji s Turističkom zajednicom Trogir glavni je cilj mijenjati svijest ljudi, da kultura mora biti besplatna, dostupna svima, a ne samo tzv. elitnim skupinama koje si je zbog financijske sigurnosti mogu priuštiti. Na taj način društvo napreduje, potiče kreativce na rad te na promjene.
