19 C
Trogir
Petak, 1 prosinca, 2023
NaslovnicaVIJESTITROGIRANTE BARIŠIĆ, VELIKI RADNIK I LJUDINA OD ČOVIKA

ANTE BARIŠIĆ, VELIKI RADNIK I LJUDINA OD ČOVIKA

Što imam više posla meni je draže!“ Tim riječima dočekao nas je Ante Barišić, zaposlenik „Trogir holdinga“, točnije grupovođa Radne jedinice održavanja zelenih površina, čiji životni kredo je raditi i samo raditi. “Nije to šala, to je živa istina”, nastavlja taj pedesetsedmogodišnjak za dobrodošlicu na nasipu Brigi-Lokvice gdje smo se sreli kako bi s njim obavili razgovor koji ne da je zaslužio nego se pitamo gdje smo bili ranije. Naime, svi će vam u Holdingu kazati kako je Ante legenda, posebna osoba, teška poštenjačina, reklo bi se ljudina, veliki radnik i prijatelj.

I dok se rukujemo budnim okom prati svoje radnike obavljaju li zadatke koje su  ujutro dobili nakon što su svi zajedno popili kavicu, a potom zasukali rukave „naoružali“ se tehničkim pomagalima pilama, kosilicama, i tome slično i ozbiljno krenuli na posao. Trenutačno na Brigima nastavljaju hortikulturni projekt uređenja tamošnjeg područja koji u proteklu godinu-dvije ozbiljno prerasta u prelijepu prigradsku zelenu oazu koju čine stotine vrsta različitog grmlja, cvijeća, stabala, živice i trave.

„Mali zeleni“ kako slikovito nazivaju te radnike ne govore puno, već unatoč još uvijek velikim vrućinama brišu znoj sa čela i rade li ga rade. Ante ih ponosno bodri i hvali se kako su dobri, dok istodobno i sam rukavom od radnog odijela skida ostatak zemlje s lica.

  • Ima nas petnaest u grupi među kojima su i dvije žene. To je radna jedinica koja se drži jedan drugoga, djelujemo kao prava zajednica. Nema nesloge. U svlačionici kad se dođe na posao podijeli se zadatak i ide se na teren. Svatko mora savjesno i odgovorno obaviti taj zadatak. Dogovor i komunikacija su  najbitniji. Po parkovima i ostalim površinama sade cvijeće, pripremaju zemlju za sadnju, oblikuju živice, kose travu, koriste motorne pile i trimere, oblikuju stabla i palme, ali na zelenim površinama ima i onoga što nije zeleno, pa čiste  oborinske kanale, šahte… Čiste i plaže, peru grad i tržnicu. Slušaju me, a ja slušam njih. I volim kad posao ide kako Bog zapovida, kazuje naš sugovornik ne skidajući osmjeh s usana čim se spomene riječ rad ili raditi. Uostalom zar nije na samom početku razgovora rekao da je najsretniji kad pomisli da ide raditi.

Razvuče on osmijeh i na spomen imena svoje šefice, voditeljice Sektora Nikoline Tomaš, koju kako kaže od milja zove Seka, a bez koje naprosto ne mogu, veli.

  • Da nemamo nju ni naši rezultati ne bi bili takvi. Slušamo njezine stručne upute, a kada ona to sve onako ljudski kolegijalno objasni, tko ne bi dao sve od sebe da svi budemo zadovoljni, dodaje.

Nakratko skrećemo temu s Ante kao velikog radnika na Antu kao čovjeka koji je poznat po tome što je u svako doba svojim kolegama spreman pomoći na bilo koji način, lijepom riječju, novčano, utjehom. Reklo bi se dati i krvi ako treba.

  • Kolektiv gledam kao svoju drugu obitelj. Više smo skupa na poslu skoro nego  kod kuće. Ljudskost se mora pokazati, a gdje bi završili da nema ljudskosti, pita nas i zaključuje da čovjek bez emocija nije čovjek.

Naš sugovornik je zaposlen u gradskom komunalnom poduzeću 27 godina i prošao je sve njegove transformacije od Dobrića do Holdinga. Rođen je u Muću, živi u Splitu i svaki dan autobusom putuje u Trogir. I tako 27 godina, ustaje u pet i kući se vraća u pet poslijepodne. No ljubav prema biljkama odredila ga je još kao srednjoškolca koji je završio za cvjećara u ondašnjoj srednjoj školi Nehaj.

  • Volim biljke bez obzira koje su, a cvijeće posebno. Uživam u šarenilu boja, onoj zelenoj božanstvenoj. Ne mogu shvatiti kako netko može gaziti po travi, čupati cvijeće, kidati i lomiti grane stabala. To me rastužuje, a takvih primjera ima često u našim trogirskim parkovima. Znam te ljude upozoriti da to nije dobro. Da su biljke kao i ljudi. Nadam se da je bar netko to i poslušao, kazuje.

U skoro tri desetljeća njegova radnog staža dosta kolega je napustilo firmu, neki su nažalost pokojni, ali tješi se Ante da dolaze mlade radne snage koje nastoji podučiti tome zanatu, jer kako veli treba znati oblikovati biljke, obaviti dobru rezidbu… Istina ima pomagala zato, ali treba i osobnog talenta, kaže.

  • Bitna je mašta, oko, vješta ruka. Sve to treba biti spojeno. Hvala Bogu, volju imam, želju imam i onda je to gušt, užitak kakvog treba osjetiti, a ja to mogu svim srcem i bićem, ističe.

Pitamo ga što radi kad ne radi?

  • I onda radim. Nije to šala. To je istina. Vikendom idem u Muć i zabavim se oko kuće, a posla uvijek ima, ako ga hoćeš imati, uzvraća.

Pitamo ga u čemu još uživa i doznajemo kako voli gledati turske sapunice, domaće serije, dobar film, voli sport, kao mlad bavio se maratonom i osvajao brojne nagrade, navija za Hajduk na čije utakmice je donedavno odlazio redovito. Voli i kuhati i to domaće bokune, a masterchef je u pripremi gulaša, tripica i fažola.

Ne smijemo zaboraviti i to da je Ante u firmi pronašao i svoju ljubav. Njegova „Julija“ zove se Marica koja radi u Radnoj jedinici održavanja javnih površina. Ona je također vrijedna osoba, lijepa i uvijek nasmijana, zbog čega je bila nagrađivana od Grada Trogira.

Riječi pohvale za svoga grupovođu, šefa kako ga nazivaju, nisu krili Mirela Katunarić, Darko Dražić i Ante Gulišija.

  • Ante je odličan kao radnik i čovjek. Inače, kao radna jedinica smo super. Svi se slažemo i ako ponekad dođe do sitnih nesuglasica brzo ih riješimo. Radila sam u škveru, Gradu i na pijaci, ali nigdi mi nije bilo bolje nego ovdje. Nas dvije žene svi drže kao kap vode na dlanu, pohvalila se Mirela.
  • Naš grupovođa je veliki radnik i još bolji čovjek. A kad je takav grupovođa i grupa je dobra, rekao je Darko.
  • Ne primjećujem da je on grupovođa, već radnik jer svaki posao i on radi. Čovjek ne može biti nego takav. Nema toga posla kojega ne zna uraditi, ali što kaže to se mora izvršiti, istaknuo je Gulišija.

Ante Barišić poručuje mladima kako moraju prvenstveno voljeti posao koji rade. Takvih osoba kaže ima u Holdingu, i u njegovoj radnoj jedinici, a to je garancija za razvoj tvrtke, u što ne sumnja.

  • Bez rada nema spasa, kazao nam je na odlasku, zatraživši da mu pružimo ruku.
  • Evo dat ću vam malo struje. Živili vi meni sto godina, srdačno je poručio isto onako kakav je karakterno i kakvu pozitivnu energiju širi uokolo sebe.

GORDANA DRAGAN

Foto: NT

ZADNJE OBJAVE