Na izložbi 5. Međunarodni trijenale autoportreta „Ja – između zbilje i imaginacije“, koja je otvorena u samoborskoj Galeriji Prica, uvršten je rad Sandre Radić Parać, trogirske akademske umjetnice s berlinskom adresom.
Izložba je otvorena do 16. svibnja, a između 676 prijavljenih radova, čiji su autori iz Hrvatske, Slovenije, BiH, Srbije, Crne Gore, Italije, Njemačke, Kanade i SAD-a, stručni žiri je odabrao njih 87.
Sandra je rođena 1981. godine. Samostalna je umjetnica, profesorica likovne kulture, likovna pedagoginja, odrasla i školovana u Dalmaciji. Diplomirala je 2005. godine na Umjetničkoj akademiji sveučilišta u Splitu u klasi profesora Željka Marovića, a iste godine, kao najbolja studentica, primila je rektorovu nagradu. Pokrenula je likovnu udrugu Trogir i bila njena prva predsjednica. Studirala je njemački jezik 4 godine, a potom se upisala na visoku pedagošku školu u Berlinu. Članica je strukovne Hrvatske Udruge Likovnih Umjetnika Split.
Spomenuta izložba bila je povod da porazgovaramo s našom vrsnom umjetnicom.
Koliko dugo živite u Berlinu i koji je bio povod Vašeg odlaska ?
U Berlinu živim već sedam godina, od ljeta 2014. godine. Razlog mog odlaska je niz nespretnih i neugodnih okolnosti koje su se dogodile 2012., i 2013 godine. U prvom redu to je bio gubitak ateljea koji je definitivno bio najteži udarac kojeg sam ikad podnijela, izgubiti atelje za jednog umjetnika znači sve. Drugo je nemogućnost zaposlenja u vlastitoj struci. Naime, radila sam na rivi, portretirala sam, tu i tamo sam zamjenjivala profesorice u osnovnim školama, međutim ta radna mjesta nisu bila respektabilna za mene i nisam vidjela izlaz u toj situaciji, u toj sredini u kojoj se nisam mogla ostvariti. Osim toga, htjela sam da me okolina doživljava ozbiljno. I iz tog razloga sam odlučila promijeniti život. To je bio veliki rizik, startala sam od nule, ali i dalje sam ostala vjerna sebi tako da sam poprilično zadovoljna.
Nedostaje li Vam Trogir u kojem ste dugi niz godina radili, što najviše ?
Da, Trogir mi jako puno nedostaje. Nedostaju mi odjeci postola na kamenoj ulici, ovdje definitivno nema toga. Mačke po ulicama, pozdravi i priče preko ponistra, zvona katedrale, ribarnica s friškom ribom. Posebno mi nedostaje dalmatinski govor i dijalekt, a da ne govorimo more, vjetar, miris soli, šušur u sezoni …
Kako ste se snašli u Berlinu, gdje trenutno radite ? Uskoro završavate još jedan fakultet..
U Berlinu radim u DV reformacijske Evangelističke crkve „Otok s blagom“ kao pedagog s posebnim naglaskom na likovne projekte s djecom, ali i s kolegama. Također, studiram pedagogiju na Deutsche Angestellten – Akademie u Berlinu, a studij završavam ove godine. Upravo pišem diplomski rad od nazivom „Aspekti integracije između formiranja estetskog jezika i procesa umjetničkog izražavanja kod djece ispod tri godine“.
Nedavno je otvorena izložba 5. Međunarodni trijenale autoportreta „Ja – između zbilje i imaginacije“. Na toj grupnoj žiriranoj izložbi među brojnim radovima izabran je i Vaš, kako je došlo do toga da se uopće prijavite ?
Prijavljivanje na izložbu je nekako normalan proces u mojoj struci. Ovu godinu to je bio logičan slijed nakon što sam se na tu izložbu prijavila i 2017. godine. Na akademiji sam diplomirala na portretima, dugi niz godina sam radila portrete na trogirskoj rivi, tako da je moj umjetnički rad išao u tom smjeru. Prijavila sam se s dva rada, a stručni žiri je odabrao jedan. Naime, između 676 prijavljenih radova izloženo je tek njih 87, među kojima i moj pod nazivom „Vanka okvira“. To je jedna vrlo interesantna izložba s puno suvremenih autora, ali naravno i s radovima iz Zbirke Kovačić- Mihočinec, od kojeg je posebno interesantno da su izložili autoportret Cate Dujšin- Ribar, nastao davne 1954. godine. Tako sam se igrom sudbine našla s još jednom Trogirkom na izložbi i to baš ove godine, što me jako veseli.
Gdje se mogu vidjeti svi Vaši radovi, a zanima nas i kako vidjeti izložene autoportrete na spomenutoj izložbi u Samoboru ?
Svi moji radovi se mogu vidjeti na stranici www.sandraradicparac.com , a dio radova na internetskim stranicama i na mojim društvenim mrežama. Na https://perceiveart.com/sandra-radic-parac-modri-eter/ se može vidjeti moja posljednja izložba u Trogiru. Autoportreti izloženi u Galeriji Prica mogu se pronaći na linku: https://www.samobor.hr/galerija-prica/5-medjunarodni-trijenale-autoportreta-ja-izmedju-zbilje-i-imaginacije-n6778.
Austrijsko Ministarstvo obrazovanja znanosti i istraživanja uvrstilo je jedan Vaš intervju u svoj program u sklopu polaganja mature na Hrvatskom jeziku u Beču ?
Da, to me jako iznenadilo. Radi se mom intervjuu iz 2017. godine kojega je priredila novinarka Josipa Zeko, a u kojem kritiziram politiku i govorim o nedostatku kulturne politike i nemogućnosti napredovanja u okolini u kojoj sam se našla. Austrijsko Ministarstvo obrazovanja znanosti i istraživanja je prepoznalo taj intervju kao nešto hvalevrijedno što odražava trenutačnu političku situaciju u Hrvatskoj. Drago mi je što sam uspjela kvalitetan rad ostaviti budućim generacijama.
Potpredsjednica ste Art ćakule, zanima nas koji je to projekt ?
Radi se o Art projektu kojeg je pokrenula Ivana Egić u travnju prošle godine, dakle još malo pa slavimo prvi rođendan. Povod formiranja Art ćakule je ova situacija s COVID-om, a cilj je bio virtualno povezivanje umjetnika iz Hrvatske, regije i šire, ali ne samo umjetnika već i kustosa i ostalih djelatnika u kulturi. Tako već godinu dana preko Zoom-a razmjenjujemo iskustva i znanja, predstavljamo individualne umjetnike, kolonije, web stranice i PR alate. Također imamo i tematske Art ćakule čija se snimka može pronaći na Youtube kanalu Art ćakule. Radimo i neformalne ćakule koje se ne snimaju već su svojevrstan team building. Art ćakula ima velike planove za budućnost i veoma se kvalitetno i brzo razvija. Puno ljudi je spremno ulagati svoje vrijem u ovaj projekt prepoznavši ga kao nešto hvalevrijedno. Dobili smo također potporu od Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, a ono što slijedi je otvaranje web stranice Art ćakula i skora izložba pod nazivom „Refleksije“.
Koje su Vam nadolazeće izložbe ?
Definitivno, najveća nadolazeća izložba će biti upriličena 27. srpnja ove godine u Galeriji sv. Krševana u Šibeniku u suradnji s ravnateljicom Antonijom Modrušan, a otvorit će je nezavisna kustosica Sonja Švec Španjol.
Kako epidemija utječe na Vaš rad ?
U biti nema nikakve promjene u pristupu radu. I dalje se radi u tišini ateljea u kojem se stvara kreativna atmosfera. Problem je što u ovoj pandemiji mi umjetnici teško dolazimo do materijala za rad kojeg smo prisiljeni naručivati online.
Planirate li dolazak u rodno mjesto, možda jednog dana povratak ?
Moje rodno mjesto mi jako nedostaje i uvijek mislim na Trogir. Prvo što ujutro napravim; otvorim Trogirski portal da vidim što ima novoga. Ovo ljeto ću definitivno doći kući u posjet svojim najmilijima, ali za povratak je sada jako teško govoriti. Možda u budućnosti. Tko zna?
Tekst: IRM
Foto: Privatni album
