“Sveti biskupe Augustine, diko Trogira, svjetlosti Zagreba, slavo hrvatskoga naroda, brani svoje štovatelje pomoćima nebeske milosti!”
Tako se vjernici već stoljećima utječu prvome hrvatskom blaženiku, dominikancu Augustinu Kažotiću, koji je rođen 17. veljače 1260. u Trogiru. Isticao se erudicijom i dobrotom pa ga je papa Benedikt XI. 1303. imenovao zagrebačkim biskupom.
Dvadeset godina Augustin je savjesno obnašao povjerenu službu. Održao je tri biskupijske sinode, uredio bogoslužje i pomagao školovanju svećenika. Utemeljio je katedralnu školu i knjižnicu. Od svojih biskupskih prihoda redovito je veći dio dijelio siromasima. Osobitu pozornost posvećivao je zdravstvu i higijeni naroda, pa je po selima dao kopati bunare i saditi ljekovito bilje.
Povjesničar Baltazar Krčelić piše da je u doba gradnje zagrebačke katedrale bila velika suša i da je po zagovoru blaženog biskupa na Trgu bana Jelačića provreo izvor vode. To je današnji Manduševac! Zbog kreposna života, velike kulture i snažne rječitosti biskup Kažotić uživao je velik ugled u čitavom kraljevstvu.
Kao istaknuti član Hrvatskog sabora 1318. predvodio je izaslanstvo papi u Avignon. Kako se ondje zamjerio hrvatsko – ugarskom kralju Karlu Robertu Anžuvincu nije se smio vratiti u Zagreb, pa mu je papa dodijelio drugu biskupiju, Luceru. Ondje je umro na glasu svetosti. Narod ga je, zbog čuda što su izvodile njegove relikvije, brzo počeo štovati, a Hrvati su uzalud pokušavali oteti njegovo tijelo.
Blaženim je proglašen 1702. Augustin Kažotić bio je začetnik humanizma u sjevernoj Hrvatskoj, a organizirao je crkveno pjevanje. Stoga ne čudi što je Hrvatsko društvo crkvenih glazbenika za svojega zaštitnika uzelo upravo prvog hrvatskog blaženika.
Tekst: HRT
