Državni hidrometeorološki zavod dodijelio je priznanje Trogiraninu Anti Cinottiju za 40 godina neprekidnog motrenja na kišomjernoj postaji Trogir. Taj izuzetno vitalan i nadasve inteligentan sedamdesetsedmogodišnjak već s deset godina promatrajući svoga oca Ivana koji se jedini u dugoj povijesti Radovanova grada time bavio znao je da će meteorologija, odnosno vremenske promjene i prognoza za njega jednog dana biti veliki izazov pretočen u ljubav i hobi. I nije pogriješio. Otkada mu je otac preminuo 1983. godine službeno je za DHMZ nastavio obiteljsku tradiciju motrenja na kišomjernoj postaji Trogir dugu 67 godina, i kaže kako će to raditi dokle god ga volja bude služila. Ako je to mjerilo, sigurni smo da će to potrajati još dugo.
- Znam da je davne 1956. u parku Žudika u staroj trogirskoj jezgri na jednoj tamošnjoj čistini postavljen prvi kišomjer. Poslije su se mijenjale lokacije. U međuvremenu je uređaj “šetao” i na Čiovu. Trenutačno je smješten na jednoj parceli pokraj gradskog groblja na Travarici, prisjeća se Cinotti koji ima kišomjer i u Segetu Gornjem gdje se skrasio kao umirovljenik, a s kojega podatke ne šalje DHMZ-u već mu kurioziteta radi, služe za usporedbu s onima u Trogiru.
- U tom uređaju mjeri se samo količina vode od oborina: kiše, tuče i snijega. Oborine su označene simbolima. Tijekom dana ne vršim evidenciju, nego ujutro oko sedam sati zimi te oko 9 sati ljeti. I tako svaki dan bilježim količinu padalina i vrijeme. DHMZ-u poštom šaljem mjesečni izvještaj, a od svibnja ove godine šaljem ga i digitalno. Uz to opisno evidentiram i izvanredne pojave poput potresa, velikih plima i požara, pojašnjava naš sugovornik.
No, motrenje na kišomjernoj postaji nije jedino što ga desetljećima zaokuplja. Vremenska prognoza je glavni čimbenik njegove rane ljubavi prema prirodi i meteorologiji. Odmalena, veli kako ga je zanimalo vrijeme-vjetrovi, oluje i priroda.
- Uz obiteljsku kuću u Segetu postavio sam automatsku digitalnu vremensku stanicu visoku šest metara koja mjeri kišu te snagu i smjer vjetra. Pored nje imam još dvije manje. Trenutačno ih je tri, a volio bih ih imati bar desetak. Vremenske podatke očitavam u kući s displeja, te sve stanice mogu povezati kompjutorski. Te podatke ne prosljeđujem DHMZ-u. To je samo za moj gušt, za moju informiranos. Naime, zabavlja me uspoređivati te moje podatke koji istina jesu lokalnog karaktera, s onim službenim sa različitih satelitskih vremenskih aplikacija koje pratim i preko TV-a. Ne mogu vam opisati koliko mi je sve to skupa intrigantno, kazuje klimajući glavom kao da nas želi što više uvjeriti u ono što priča.
Često se zna dogoditi da vremenska zbivanja znaju prevariti meteorologe. Koliko vremenske prilike zapravo znaju biti prevrtljiva kategorija pa utječu na točnost i preciznost meteorologa u njihovim prognozama, pitamo ga.
- Prognoza je više ili manje uspješan pokušaj najave vremena u bliskoj i daljnjoj budućnosti. Nema 100 posto točne prognoze, i zato se zove prognoza. Što je bliže razdoblje za koje ju trebamo ona je preciznija i pouzdanija, dok za daljnje dane opada njena točnost. Atmosfera je poprilično kaotičan sustav koji je ponekad teško razumjeti i pravodobno najaviti, ali prognoza je iz godine u godine sve pouzdanija, odgovara.
Vratio se u prošlost kada su ljudi kako je kazao i bez „velikih tehničkih pomagala“ i izračuna točnije mogli prognozirati vrijeme.
- Sjećam se kao dijete kada bi ribari ugledali mali oblačić na nebu, sa sigurnošću se znalo da će nevera. Taj mali oblačić danas ne predstavlja nikakvo ozbiljno upozorenje. Može se pojaviti, ali nema oluje, već negdje zagrmi, a u blizini sija sunce. Istina, klima se mijenja, globalno zatopljenje je sve evidentnije. U kojem smjeru će to otići jako je nepredvidljivo, ustvrdio je.
Šjor Ante nam je spomenuo kako su u Trogiru kiše nekada češće i obilnije padale nego danas. Kako ni “Stivanja“, dani u mjesecu studenom – uoči proslave blagdana sv. Ivana Trogirskog, poznati po velikim kišama više nije baš „livanja“. Kako je na kišomjernoj postaji u veljači 1986. godine zabilježeno najviše kiše (280 litara na metar četvorni) te da je 26. studenog 2021. godine palo 82,5 litara što je najviša količina. Da su u Segetu kiše dvostruko pa i trostruko obilnije nego u Trogiru, a udaljenost je desetak kilometara. Kako u Kaštelima zna biti „povodanj“, a u Trogiru ni kap kiše pasti. Doznajemo kako je u škveru radio punih trideset godina te da je sa svojim vještinama motrenja znao pomoći u slučajevima kada su bile najavljivane nevere.
Što nam je ostalo zaključiti za kraj razgovora nego konstatirati kako se i Trogirani mogu pohvaliti da imaju svoga Zorana Vakulu .”Ma, nemojte tako, daleko sam ja od njega, ja sam samo dugogodišnji motritelj na kišomjernoj postaji Trogir, a ne meteorolog, skromno će sa smiješkom.”
GORDANA DRAGAN
Foto: AL
