Izložba radova splitske slikarice Kasje Tulić otvorena je u ponedjeljak u atriju Muzeja grada Trogira.
U ime domaćina nazočne je pozdravila ravnateljica Muzeja dr.sc. Fani Celio Cega, a potom i autorica Kasja Tulić koja cijeli život crta, ali se od 1997. počinje ozbiljnije baviti slikanjem. Već dugi niz godina član je likovne udruge “Emanuel Vidović” u okviru koje izlaže na brojnim skupnim i humanitarnim izložbama. Osim 18 samostalnih izložbi u Hrvatskoj, imala je 4 u inozemstvu. Najviše se koristi tehnikom ulja i akrilika. Živi i stvara u Splitu.
Više o izložbi na kojoj je predstavljen izbor radova nastalih od 2007. do 2017. godine rekao je Igor Brešan, ujedno i autor predgovora izložbe kojeg prenosimo u cijelosti:
„Veseli me što sam još jednom u poziciji kumovati likovnom predstavljanju Kasje Tulić, splitske slikarice, anglistice diplomom, no zrele i studiozne umjetnice čija je djelatnost bitna i nadasve dobrodošla u kulturnoj ponudi grada. Zapravo, Kasja je primjer kako se strpljivo usvajaju znanja, kako ih se ne zlorabi već aktivno koristi u inventivnim potragama za svojom slikom, kako se literarne situacije pretapaju u likovne, kako se razbibriga i strast spram umjetnosti mogu slijepiti u ozbiljnu djelatnost, kako se smišljeno dograđuje i razgrađuje motiv… Ne, nije to eklektičko mahanje zavedeno novotarijama, i pomodnim, pa s tim u svezi oduševljenje, koliko strpljivo sedimentiranje stečenih vrednota i mudro selektiranje već usvojenoga. Razvidno je to i iz ovih nazovi retrospektivnih pregleda, bolje je reći natuknica kroz, oslovimo tako, pet monografskih cjelina.
Umjetnost ne trpi konvertite, ali ni konformističko recikliranje viđenoga. Smisao svega i jest taj čarobni korak u nepoznato, koji nužno potrebuje oslonac u stečenim spoznajama.
Uprošćeno, u konkretnom slučaju, geometrija u doslovnom smislu riječi, od prije deset godina i nekakav red u gradnji slike potražili su danas otklon u poetičnim mrljama koje se ne vezuju toliko za faktografiju i povode iz okružja kao ranije, koliko za stanje duha, raspoloženje i jednu ležernost koju ne more zadatosti.
Progredira li to kroz slike plimni val mudrosti, onaj što prati vitalne u trećoj životnoj dobi, ali i nota otkačenosti? Radi li se tu zapravo o svojevrsnom bijegu iz letargične sredine kojega kuraži uvjerenje da smo svoji, vrijedni pažnje i k tomu poštivani zbog iskrenosti istupa, pa makar ovaj bio u nastojanju da se uspostavi kakav-takav red kroz protok vremena i slika. Bila je to u početku primijenjena poezija, no danas je Kasja poetesa koja ne robuje formi, rimama i metrici. Ovo je više kronika spoznajnih sazrijevanja. Moguće je da sam još pod dojmom uvida u likovnu ostavštinu Josefa Beuysa, što se dade pogledati u berlinskom Hamburger bahnhof museumu: Bez umjetnosti nemoguće je shvatiti psihičku strukturu čovjeka.“
Izložba ostaje otvorena do 10. listopada, a može se razgledati od ponedjeljka do subote, ujutro 10:00 – 13:00 te poslijepodne 17:00 – 20:00 sati.
Foto: IRM
{gallery}kasja{/gallery}