10 C
Trogir
Petak, 2 prosinca, 2022
NaslovnicaVIJESTITROGIRSASTALI SE RUKOMETNI VETERANI NAKON 60 GODINA - „VOLTAVALI“ USPOMENE

SASTALI SE RUKOMETNI VETERANI NAKON 60 GODINA – „VOLTAVALI“ USPOMENE

Nakon šest desetljeća sastali su se rukometaši ondašnjeg RK „Partizan“ generacije 1961./1962. Inicijator okupljanja bio je Ivo Betica, a od deset živućih članova od ukupno 13 koliko ih je činilo momčad, sedam njih našlo se za istim stolom na svečanom ručku u Beticinoj obiteljskoj kući.

Pored domaćina: Frane Koc, Ante Žunić, Tonči Bakica, Jure Stanić, Milan Barada, Joško Dragaš, uz slastan zalogaj i dobru kapljicu satima su ugodno čakulali i „voltavali“ uspomene iz daleke prošlosti. Svakome od njih život je ispisao svoju priču u kojoj je duboko utkana i epizoda njihovih sportskih dana kada su bili mladi zaneseni nekim drugim idealima i idolima te moralnim vrijednostima, od kojih je međusobno poštovanje ostalo trajno.

Planirao je Ivo svoje društvo nekad popularnih trogirskih sportaša i prijatelja danas vremešnih skoro osamdesetogodišnjaka okupiti još  prije trideset godina, ali kaže kako se u tim vremenima demokratskih promjena nisu često susretali, jer tada nisu bili objektivni uvjeti za slavlje i druženje.

  • Dolazak na zajednički ručak bio je dirljiv, srdačno rukovanje, snažni zagrljaj i pokoja suza bili su uvertira. Žao nam je što s nama u društvu nisu bili Josip Cvetko, Ivo Orlić i Špire Rožić zbog nekih svojih objektivnih razloga, ali u mislima i razgovoru dakako jesu. Prisjetili smo se Lovre Gruića, Ive Kandija i Marina Radića koji su nažalost preminuli, kazuje Betica.
  • Živjeli smo i družili se u vrijeme kada nije bilo pritiska elektronskih medija, televizije i mobitela. Mi smo slavili državne praznike, rođendane, odlazak u vojsku i momačke večere i šalili smo se na svoj račun. Po rukometnim rezultatima uvijek smo bili pri vrhu Dalmatinske lige. Naš dugogodišnji trener – rukometna legenda pokojni Ante Strize za nas je uvijek govorio „nedorečena generacija“. Istina je to, jer u tim mladenačkim godinama bili smo nestašni malo i previše, jer smo bili uvjereni u svoje rukometno znanje. Prisjetili smo se nastavnika tjelesnog odgoja također pokojnog Zvonka Kolumbića koji je organizirao rukometno prvenstvo razreda u osnovnoj školi  iz koje je uglavnom nastala ova generacija. Prisjetili smo se dana početka rukometa na nezaboravnoj Batariji, pranja u moru, vožnji kamionom od brodogradilišta, nastupa kao vaterpolo ekipe u Kaštelima, Splitu, Starom Gradu, nezaboravnog nastupa na turniru gradova u rukometu 1962. godine u Slavonskom Brodu. Vjerujem da smo u trogirskom muškom rukometu ostavili pozitivan trag, zaključio je naš sugovornik.

Telefonom smo nazvali Josipa Cvetka kojega je nevrijeme spriječilo da se s Drvenika Malog domogne kopna i nađe se među sedmoricom nekadašnjih sportskih kolega i prijatelja, koji su mu do danas ostali dobri prijatelji za koje ima samo riječi pohvale.

Cvejo kako ga većina u Trogiru oslovljavaju, sam za sebe kaže da je bio dobar u rukometu i natjecao se u Saveznoj ligi, ali priznaje kako ga je ipak više obilježio podvodni ribolov. No, rukometni dani urezali su mu se duboko u sjećanje. Pljušte anegdote kao kiša.

  • Bili smo složni na terenu i izvan njega. Izlazili smo zajedno u škuribande, znali koja je cura kome „zapela“ za oko. Trener nam je  bija pokojni Vinko Kandija, koji je tražija rad i disciplinu. Jedne večeri momčad je došla na ideju da ga sačeka i priplaši, jer nas je „mučija“ da trčemo sve do groblja, a to je bila daleka ruta. To mu je „špija“ jedan naš član i trener Kandija  nas više nije „tija“ trenirati. Nakon toga trenira je ženske i s njima postiga vrhunske rezultate. Svih šezdeset godina pratimo što nam se događa, kako poslovno tako i privatno. Danas smo stari ljudi, didovi i pradidovi,  bolu leđa, kosti, šteka srce… pa se znamo požaliti jedan drugome, ali uvik je u razgovoru prisutan rukomet. Drago mi je da je Ivo okupija ekipu. To mu je bila želja oduvik. Virujen da su popili „bevandu“ i zame. Pratin naše današnje  rukometaše i njihove uspjehe. Općenito podržavam mlade u svim sportovima. Ako tribaju koji savjet mi smo im na usluzi, poručuje Cvejo.

Sedmorica prijatelja ustvrdili su kako nikad nije kasno za druženje, a rastali su se ne s pozdravom doviđenja već do  novog viđenja.

GORDANA DRAGAN

Foto: Ivo Betica

ZADNJE OBJAVE