Saga radnika Brodotrogirskih društava nastavlja se. Od obećanja da će radnicima biti podmirena
potraživanja za plaće, otpremnine, osim proteka vremena nema i dalje ništa. Na žalost radnika, nema se niti
ikakvih naznaka da bi uskoro problem radnika bio riješen. „Obećanje, ludom radovanje“.
Jučer u Globusu Končar za loše poslovanje društava Brodotrogira okrivljuje radnike.
Nakon što je Tramontana bio direktor Brodotrogira koji je 2012. godine zbog lošeg poslovanja doživio restrukturiranje, kada je Končaru dan za jednu kunu, uz prethodno pokrivanje svih dugova, Končar je uglavnom ulagao u marinu, a Tramontanu postavio za novog-starog direktora Brodotrogirskog društva. Končar kao vlasnik, ali kasnije kao prokurist i direktor, direktno utječe na poslovanje. Jasno nam je da Končar nema znanja o
brodogradnji (što je vidljivo iz poslovanja Brodotrogira i broju preostalih radnika) ili se mi možda mi
varamo. Može biti da postoji i namjera da brodogradilište doživi krah u poslovanju, zato je odabrao
Tramontanu i ekipu koja ga okružuje. Zar bi pravi vlasnik koji je uložio svoj novac u brodogradnju,
postavio za direktora osobu koja je dotad upravljala brodogradilištem, a koje je doživjelo financijski krah,
pri tom dajući mu vjerujemo bezobrazno visoku plaću u usporedbi s ostalim radnicima? Zar pravi
poslodavci ne bi morali ugovarati dovoljno poslova, uz potrebnu cijenu proizvoda, te prihvatljive rokove
isporuke? Zar nisu oni zaduženi za odabir rukovodećeg kadra, organizaciju rada, pravovremenu isporuku
materijala, nabavku potrebnog alata, strojeva i uređaja, organiziranje rada na siguran način, te nabavku sve
potrebne zaštitne odjeće, obuće i opreme? Zar za rad, radnika nije potrebno platiti barem u visini iznosa
kakvog na sličnim poslovima, ostvaruju radnici u okruženju? Zar neto plaća manja od 4000 kune kakvu su
posljednjih godina radnici ostvarivali, nije sramota za vlasnika, poslodavca ili je to još jedan vid kako
natjerati radnike da sami daju otkaze ugovora o radu? Da je tim istim direktorima, prokuristima stalo do
brodogradnje, uradili bi sve da se brodovi proizvode pravovremeno, ali ne, oni su odlučili da za sve što su
oni svojim neznanjem ili namjerom uradili, prozivaju radnike, odnosno odgovornost svale na one koji su tu
da odrađuju što im se kaže, a ne da vode brodogradilište. Tisuću radnika ne može napraviti štete koliko to
mogu dvoje kao što su prokurist i direktor. Kada se pročitaju izjave Končara, dođe ti ga žao, kao i ostalih u
upravljačkoj shemi, jadnici koji redovno, bez zakašnjenja primaju bezobrazno velike plaće i ulažu mnogo
truda u financijski ishod brodogradilišta.
Očito da Končaru i Tramontani smeta svatko tko se usudi reći da ne prima plaću, da se broj radnika
svakodnevno smanjuje, da nemaju što jesti, plaćati obveze… Smetaju im još i više oni koji u javnosti iznose
nezadovoljstvo i kucaju na sva vrata kako bi se pomoglo brodogradilištu, a time i svim radnicima koji ne
primaju plaću, otpremnine, ali i mole za nastavak brodogradnje, zapošljavanje novih radnika, a ne
otkazivanje ugovora o radu zaposlenim. Upravo zato smeta im SZOBT, te ga stavljaju na stup srama. Kod
prozivanja, žele na nas u Stožeru prebaciti krivicu za loše poslovanje brodogradilišta, neisplatu plaću
radnicima i otkazivanje ugovora o radu preostalih radnika. Prljaju stožer iz Uljanika, zato što mu nisu
vjerovali i nije dobio još jedno brodogradilište za jednu kunu. Pri tom zna kako danas posluje Uljanik, kakva
mu je budućnost i gdje rade članovi stožera iz Pule. Prozivanjem njih želi i nama nauditi, zabraniti nam
javno istupanje kod traženja naših radničkih prava. Građanima skreće pažnju s onog najvažnijeg, a to je
odgovornost za Brodotrogir i radnike, koja leži na Končaru, Tramontani i ostalim menadžerima.
Zamislite, SZOBT stavlja na leđa pozivanje, odnosno njihovo prijavljivanje na USKOK, DORH….
Odgovorno tvrdimo da Stožer nije podnio niti jednu kaznenu prijavu ili tužbu. Ako su drugi prijavljivali to
dokazuje da je stao na žulj i drugim građanima.
Stožer je osnovan 18. siječnja 2021. Da se moglo komunicirati s poslodavcem, ne bi ga ni osnovali.
Najprije smo se obratili gradonačelniku grada Trogira što je rezultiralo zajedničkim sastankom predstavnika
Ministarstva gospodarstva, gradske uprave, direktora Tramontane i Stožera 29. siječnja 2021. Tada je
Tramontana obećao da će dugovanja prema radnicima podmiriti do kraja veljače! Nakon tog sastanka
Stožer je poslao dopis, molbu svim institucijama, od grada, preko županije i ministarstva do Vlade, da
pomognu u rješavanju naših problema. S tim dopisom smo pomagali i poslodavcu! Kako se ništa nije
dešavalo, nije bilo glasa ni od institucija, a ni pomaka od poslodavca, zatražili smo sastanak s Upravom.
Taj sastanak je održan 28. veljače 2021. i tada je D. Končar obećao da će radnicima isplatiti sva dugovanja,
najvjerojatnije kroz 2-3 tjedna. Od tada je naša glasnogovornica Lj. Geić putem E-maila u kontaktu sa
D. Končarom jer M. Tramontana na e-mailove ne odgovara, a telefonom se ne može doći do njega jer ne
funkcioniraju linije! Uglavnom, u petak, 12. ožujka Končar je u telefonskom razgovoru s Geić zatražio od
Stožera da mu bude podrška kod traženja pomoći od Vlade RH, misleći na podmirenje radničkih
potraživanja i dugovanja AORT-i. Sve to su riječi i obećanja ali bez konkretnog roka.
A radnici više nemaju vremena jer im se, doslovno, steže omča oko vrata!
Dijelu radnika ne isplaćuje se već šesta plaća, a i dalje su zaposlenici društava u sustavu
Brodotrogira, te nemaju druge prihode. Tu su i radnici kojima su otkazani ugovori o radu kao poslovno
uvjetovani otkaz (tehnološki višak), a ostali su im nepodmirene plaće i otpremnine. Osim toga, svi radnici
Hrvatske brodogradnje Trogir, njih 107, su postali tehnološki višak i u tijeku je proces otkazivanja njihovih
ugovora o radu i slanje ljudi na Biro!
Ali to nije sve! Skoro svim navedenim radnicima (oko 150 njih, ali ne znamo spadaju li tu i menadžeri) poslodavac duguje djelomične iznose (oko 25%) plaća od srpnja 2020. znači 9, slovima DEVET,
mjeseci! Ni to nije sve! Osim 107 radnika iz HBT-a, 26 iz BT Hull-a i u krovnoj firmi društva Brodotrogiru
d.d. ima tehnološkog viška, za sada je 13 radnika na popisu za otkaz.
Poslodavac stalno ističe kako “samo 40 radnika“ ne dobiva plaću i ne spominje ostale radnike kojima
je također dužan određeni iznos koji se mjesecima povećava. Istina, ovoj četrdesetorici radnika je
TRENUTNO najteže jer su im banke već krenule prodavati dugovanja agencijama i prijeti im potpuni krah.
Ono, kada pomisliš da ne može gore krene još crnji scenarij razvoja događanja. Banka ti ukine „prešutno“
dozvoljeno prekoračenje zbog toga što nemaš stalna primanja, tj. osobni dohodak, već mjesecima. Naravno,
koristio si dozvoljeni minus (jer nemaš primanja!), banka ti dozvoli otplatu na kredit koji ne možeš podmiriti
(jer nemaš primanja!), banka proda tvoj dug-kredit agenciji koja vrši prisilnu naplatu uz lihvarske kamate.
Ovo ne govorimo na pamet jer se i predsjedniku SZOBT, D. Paladi, u petak navečer javila agencija
Matrix i obavijestili su ga da im ja banka prodala njegova dugovanja od oko 15.000,00 kuna!
I kako sada preživjeti, prehraniti obitelj !?
ONI to ne mogu razumjeti jer ih ovakvi problemi ne muče. Končara, Tramontanu i sve ostale
poslodavce u ovoj državi koji čine „navodno“ kazneno djelo neisplate plaće ne može ih se kazniti za to
kazneno djelo jer im je račun firme u blokadi. Zašto njima lihvarska agencija ne vrši prisilnu naplatu i ovrši
im njihovu privatnu imovinu pa neka se iz njihove imovine podmire dugovanja radnicima ali i ostalim
vjerovnicima (kooperanti, banke, trgovci, komunalije, Država!)?
Nameće se pitanje tko je odgovoran za takav neujednačen pristup prema građanima RH?
Radnicima kojima su banke prodale njihove dugove-kredite i to agencijama, visi sjekira nad vratom.
Agencije nemaju socijalnu osjetljivost, već su spremne ovršiti sve što je u vlasništvu radnika, a što može
značiti da radnik i njegova obitelj mogu ostati bez krova nad glavom, s daljnjim dugovima jer se nekretnine
i pokretnine prodaju u bescjenje i opet pogoduje lihvarima. Sada se nameće još jedno pitanje, gdje su u toj
priči, gradonačelnik i vijeće grada Trogira, Župan Splitsko dalmatinske županije, Sabor i Vlada RH? Ovim
putem pozivamo sve institucije i lokalne i nacionalne vlasti, oporbu, da promptno poduzmu korake kojim će
se spriječiti deložacija radnika, da se pronađe model po kojem se radnicima po hitnom postupku podmiruju
potraživanja, a time i dugovanja radnika prema bankama, agencijama.
Upozoravamo preostale radnike kojima se isplaćuje plaća na vrijeme ili uz manje kašnjenje, a koji
još nisu na popisu za poslovno uvjetovani otkaz (tehnološki višak) da otvore oči, uzmu u obzir činjenicu da
je u društvima Brodotrogira bilo zaposleno 1200 radnika, a danas ispod 400, uz najavu novih 150 poslovno
uvjetovanih otkaza. Da se ne skrivaju, već da prihvate da većina društava posluje s financijskim
poteškoćama, da je upitno ostvarivanje novog kredita za naredno poslovanje kao i podmirenje dugova prema
dijelu radnika, kooperantima, trgovinama, bankama.., ali i da je upitna prodaja Marine, odnosno društva
Brodotrogira u čijem je vlasništvu posao i upitaju se tko raspolaže koncesijom na pomorsko dobro. Možda,
za vas postoji budućnost u Brodotrogiru, a možda već sutra ste vi na spisku za poslovno uvjetovani otkaz,
kao i što se i vama može dogoditi kašnjenja isplate više plaća. Zato, imajte na umu, mi radnici stvarali smo
Brodotrogir, kojeg nam je oduzela Vlada RH, a kasnije dala za 1 kunu u vlasništvo Kermas energije. Sada,
Marina, najvrijedniji dio Brodotrogira, Kermas energija prodaje, odvaja od ostalih društava u sustavu
Brodotrogira, kao što se i od Vlade RH traži prebacivanje koncesije SCT-a „novom“ vlasniku. Takvom
razvoju događaja, uz državu, mora svoj blagoslov dati i grad kroz građevinski urbanistički plan. Gdje su
nestala ona silna obećanja iz 2013.? Gdje su tu radnici Brodotrogirskih društava i građani Trogira?
U IME RADNIKA, SZOBT ZAHTJEVA:
- Od Končara kao vlasnika ili opunomoćenika vlasnika, te od Tramontane, poslodavca – vječnog menadžera. Brodotrogira tražimo da već sutra radnicima kojima nisu isplaćene plaće, a agencije
namjeravaju ih ovršiti, plate iznose radnicima, iznose kojim se zaustavlja ovrha, a to uz glavnicu
znači da trebaju podmiriti kamate za kašnjenje, redovne kamate te naknade za obradu kredita i druge
moguće troškove. - Tražimo da Končar i Tramontana ishoduju kredit kod banaka, uz pomoć države, grada i ili županije,
jer su neki pakleno plaćeni za svoj (ne)rad. - Tražimo da se promptno u rješavanja problema radnika i društava Brodotrogira uključe lokalne
vlasti, a ne da statiraju i čekaju da propadne brodogradilište, a radnici s obiteljima napuštaju, grad,
županiju i RH, odlaskom u druge zemlje, trbuhom za kruhom. - Tražimo da Končar, Tramontana, lokalna i državna vlast vrate Marinu u vlasništvo radnika. To im
ne bi trebalo predstavljati problem, jer je dovoljno jednom odredbom Sabora RH donijeti odluku o
povratu oduzetog. - Pozivamo na pripravnost, nekadašnje i sadašnje radnike društava Brodotrogira, te i ostale građane, da
se pripreme za obranu prvo svojih radničkih prava, dostojanstva, prava na normalan život, prava na
krov nad glavom, kao i ostalih potreba, te da sve to ostvare kod kuće, a ne u inozemstvu. - Ako nas ne čuju oni koji mogu utjecati na pozitivne promjene za radnike, morat ćemo ih svi zajedno
podsjetiti na njihove obveze.
SZOBT
predsjednik, Damir Palada
