Veliko trogirsko srce nastavlja kucati: Obrišite prašinu sa šivaćih mašina – Osnovan Maskostožer!
Nakon što je jedna gospođa podijelila s nama priču o nesebičnoj, samozatajnoj blagajnici koja joj se ponudila dostavljati namirnice, srce grada Trogira nastavlja kucati sve jače, a dobrih ideja sigurno ne manjka
Zbog epidemije koronavirusa, zaštitne maske, rukavice i dezinfekcijska sredstva postale su najtraženije stvari ovih dana, a domoći se toga – nemoguća misija.
Tu opet na scenu nastupaju „mali ljudi“, oni koji ne dopuštaju sebi, ali ni drugima klonuti duhom već upregnu svoju kreativnost i u skromnim uvjetima, skromnim sredstvima nastoje napraviti što je više moguće.
Jedna od njih je i Trogiranka Marijana Mare Stipčić koja je objavila na svom facebook profilu sljedeće: „Maskostožer familije Stipčić NE PRODAJE maske! Mi ih razmjenjujemo. Ja vama masku, vi meni veselo nasmijano lice. Ako se baš osjećate dužni, napravite nešto dobro nekome, sebi, ako baš nemate kome. Pretvorimo virus u pomoćnika koji će nam pomoći izgraditi novi, lipši svit. Samo ljubav. Šalji dalje!“.
Naravno da nismo mogli ostati imuni na ovako šarmantan i optimističan poziv. Kontaktirali smo Marijanu kako bismo saznali o čemu se radi i odakle crpi motivaciju i volju u jeku novonastale krize kada nam se dosadašnji sustav vrijednosti i svijet kakav smo poznavali (ma kakvi bili), čini se, nepovratno urušavaju. Ideja o izradi maski u vlastitoj radinosti možda nije nova, ali dok brojni pokušavaju iskoristiti nevolju i na njoj zaraditi, Marijana je jedna od onih koji vraćaju vjeru u ljude.
Marijana je inače imala u Trogiru svoj mali poklon dućan „Baba“. Naglasak je na ono „imala“ jer je, kao i većina drugih djelatnosti u Hrvatskoj, dućan sada zatvoren, a budućnost mu je naravno neizvjesna. Nije se prepustila očaju. Prvo se stavila na raspolaganje Crvenom križu Grada Trogira te, s drugim volonterima, šiva zaštitne maske za njegove potrebe. Tada joj je sinula ideja da svojim radom, može pomoći i drugima: prijateljima, susjedima, prolaznicima…
Zajedno sa svojom majkom stvorila je pravu malu „mašineriju“. Posvetila se nabavi odgovarajućeg, potrebnog materijala što, kako nam je ispričala, nije bilo baš lako. Nećete vjerovati, ali i laštika je nestalo s polica dućana. S druge strane, njezina majka, koja se šivanjem bavi cijeli život, iskoristila je svoje znanje i vještinu kako bi izradila što veći broj toliko traženih zaštitnih maski.
Marijana nam je izričito naglasila da maske NISU NA PRODAJU jer joj je nepojmljivo da, u ovakvoj krizi, bilo kome doslovno izbije iz džepa iti jednu kunu. Stoga je dosad svaki put odbila kad bi joj netko ipak, što se kaže „reda radi“, pokušao dati bilo kakav iznos. Masku će omogućiti svakome, koliko bude mogla. Poziva i sve VAS da obrišete prašinu sa šivaćih mašina, provjerite imate li u podrumima sačuvanu neku npr. od svoje bake i uključite se u ovu akciju bilo svojim radom, materijalom…
Kako doći do maske ili kako sudjelovati svojim snagama u izradi? Jednostavno se javite Marijani putem njenog facebook profila.
Također je pozvala ljude da budu solidarni i da se bave nečim korisnim jer će samo tako sačuvati psihičko zdravlje, a i neizrecivo je dobar osjećaj pomoći nekome. Pozivu se pridružujemo i mi. Znamo da je teško odlijepiti se od raznih medija,i iščekivati sa zebnjom svaku novu vijest, vladinu mjeru ili zabranu i statističke podatke. Potreban je odmak, barem nakratko jer ćemo svi, jedan po jedan pomalo „otić` na kvasinu“, „puknut` k`o kokica“, ukratko – prolupati.
Odmorite se od interneta, pogotovo nemojte širiti paniku, lažne vijesti, ne bavite se teorijama zavjere, ne optužujte bez poznavanja pozadine nečijeg rada i ne vrijeđajte bez razloga. Ukratko, i previše je zla na ovom svijetu da ga još i mi dodatno stvaramo sitničavim, zlobnim komentarima.
Umjesto toga, duboko udahnite, skupite svu svoju snagu, aktivirajte se i zaokupite se, barem u dijelu dana, nečim korisnim i kreativnim.
Ugledajmo se na Marijanu i njezinu majku. Ne znamo za vas, ali nama je i sama riječ „maskostožer“ izazvala smiješak na licu.
Možda će zvučati sladunjavo, ali prisjetimo se i sljedećeg: “Osmijeh ne košta ništa,a znači mnogo. On obogaćuje one koji ga primaju,a ne osiromašuje one koji ga daju. Traje trenutak, ali sjećanje na njega ponekad je vječno. Nitko nije dovoljno bogat da bi ga propustio, niti tako loš da ga ne zaslužuje. On čini ljude sretnima, olakšava im rad, a očit je znak prijateljstva. Obeshrabrenima vraća hrabrost, daje odmor onima koji su umorni. On se ne može ni kupiti, ni pozajmiti, ni ukrasti jer je nešto što nema vrijednost, osim onda kada se poklanja. I ako nekada sretneš osobu koja više nema osmjeh, budi velikodušan, pokloni joj svoj… jer nitko ne osjeća takvu potrebu za osmjehom, kao oni koji ga ne znaju pokloniti drugima…”
Tekst: Ana Rožić (novinarka Gradskog radija Trogir)
