U vrijeme pandemije i nemogućnosti pronalaska posla u struci kineziologa, rođakinje, prijateljice, nekada i suigračice te protivnice u rukometu Nives Parađina i Mia Vujević osnovale su u svom mjestu u Marini Udrugu za sport, točnije Sportsko rekreacijsku udrugu „Marinci“.
Između ostalog bile su nato ponukane i vlastitim iskustvom kada su iz Marine gdje su išle u vrtić i pohađale osnovnu školu da bi se bavile nekim sportom morale ići izvan mjesta budući da tamo nije bilo ni jednog organiziranog sportskog kluba ili pak onog individualnog.
Tako su obje trenirale rukomet u Trogiru do kojega su morale putovati autobusom ili se „žicati“ za prijevoz. No, kada se nešto tako silno voli kaže se da ni prepreke nisu teške, pa je Mia izdržala tako trinaest godina, a Nives jedanaest.
Kada više ne igraju, kada su vrijeme i život ispisali neku drugu priču, i kada su nakon završetka Kineziološkog fakulteta zasnovale obitelj te postale majke prije dvije godine sinula im je ideja da bi mogle pokreniti nešto što bi svima koji se žele baviti sportom iz Marine te okolnih mjesta pomoglo. Dvojba nije dugo potrajala, jer znanja i iskustva zato imaju.
- Osnivanjem udruge djeci smo ponudile nešto što nisu prije imali u Marini, a ono na što smo posebno ponosne jest to da smo kod građana podignule svijest o važnosti tjelesnog vježbanja od malih nogu.
- Želimo stvoriti jednu dobru sportsku priču, koja će pokazati naše kvalitete i ideje koje imamo. Za sada smo na dobrom putu, puno ulažemo, trudimo se i odričemo da bi zadovoljili potrebe naše djece. Nadamo se da će tako i ostati… Sport je obilježio nas obje tako da jako dobro znamo kolika su odricanja potrebna kako bi se postigli rezultati. Moram podsjetiti kako Marina nije velegrad te da se svi međusobno poznajemo. Budući da naši sugrađani znaju što smo završile često bi nas prestretali i pitali hoćemo li pokrenuti kakav sportski život da im djeca ne moraju zbog toga putovati u Trogir ili Šibenik. Stoga, mislim kako su i oni u velikoj mjeri zaslužni za našu odluku, kazuje Nives.
- Na prvi naš program “Univerzalna sportska škola” prijavio se neočekivano veliki broj djece. Svi su željeli provati nešto novo. I napokon djeca su to dobila. Tako je krenula škola rukometa za malo veću djecu. S vremenom djeca i roditelji nas prepoznaju te iz mjeseca u mjesec brojimo sve veći broj djece.
- Brzo se pročulo za nas jer programa “Univerzalne škole” kakav je naš nema u blizini, tako da su nam počela dolaziti čak i djeca iz susjednih općina i gradova. Volimo raditi s djecom, sretne smo kada vidimo koliko se oni raduju vježbati i zato nam je interes proširiti naš program s obzirom na veliko zanimanje roditelja i djece. Nas dvije kao osnivačice Udruge nastojimo dodatno se obrazovati i napredovati tako da možemo i neke nove i zanimljivije sportske inovacije ubacivati u naš program, pojašnjava Mia.
Naše sugovornice toliko su se uživjele u razgovor da smo i mi iako nismo baš sa sportom na “ti„ osjetili užitak vježbanja i atmosferu dvorane u kojoj mali Marinci treniraju i sportski se nadmeću.
- Sve što smo ispričale o tome što nam se dogodilo izuzetno je lijepo, ali najljepše od svega je kada uđemo u našu dvoranu i čujemo te osmjehe i radost naše djece. Ne znamo ima li išta ljepše od toga te postoji li ljepši spoj lijepog poslaii i isto takve struke. Naravno nije uvijek ni lako, bude tu raznih situacija, padova, krvi, plača, razočaranja, ali kroz tople razgovore i priče uvijek želimo da naši sportaši izrastu u ono što se kod nas kaže „budi čovik“. Kao trenerice daleko smo najsretnije i biti ćemo najsretnije kada vidimo kako se naši sportaši ponašaju ne samo na treningu već i izvan njega. U tome najvažniji i su: tolerancija i međusobno poštovanje, bolje rečeno “fair play”, složno će Nives i Mia, mlade profesorice kineziologije koje su jako uspješno pokrenule ono što je njima nedostajalo u djetinjstvu. Baviti se sportom u svome mjestu u Marini. Nadaju se da će se uskoro tamo izgraditi velika sportska dvorana koja se desetljećima obećava i cijelo to vrijeme išćekuje. Naime, otkako su one bile djevojčice, pa se nadaju kako bi se snovi sadašnje djece mogli ostvariti.
GORDANA DRAGAN
Foto: SRU Marinci