32 C
Trogir
Srijeda, 29 lipnja, 2022
NaslovnicaVIJESTITROGIR"MODERNA ARHITEKTURA TROGIRA" IZVOR ZA SVA ISTRAŽIVANJA TROGIRSKE POVIJESTI I HRVATSKE  GRADITELJSKE BAŠTINE

“MODERNA ARHITEKTURA TROGIRA” IZVOR ZA SVA ISTRAŽIVANJA TROGIRSKE POVIJESTI I HRVATSKE  GRADITELJSKE BAŠTINE

U Gradskoj vijećnici u Trogiru predstavljena je knjiga “Moderna arhitektura Trogira” čija autorica je povjesničarka umjetnosti Lidija Butković Mićin. Nakladnici su: „Radovan“ Društvo za zaštitu kulturnih dobara Trogira i “Slobodne veze” – Udruga za suvremene umjetničke prakse/Motel Trogir. Predstavili su je dr. sc. Danka Radić, predsjednica “Radovana”, Nataša Bodrožić, kulturna menađerica i autorica.

Ta publikacija dopunjeno je izdanje istoimene elektroničke publikacije objavljene 2019. godine, odnosno kataloga istoimene izložbe održane u Muzeju grada Trogira u rujnu 2015. godine. Izložbu su tada organizirale “Slobodne veze/projekt Motel Trogir”, u suradnji s Muzejom i “Radovanom”.

Knjiga je podijeljena na nekoliko cjelina: Javna i komunalna izgradnja koja se odnosi na: nekadašnji “Dom Mosor” danas zgradu “Trogir Holdinga”, bivši zadružni dom, kino-dvoranu koja je nosila ime “Partizan”, školu učenika u privredi – danas SŠ “Ivan Lucić ” i SSŠ “Blaž Jurjev Trogiranin”,  zgradu robne kuća “Prima” u kojoj je danas trgovački centar “Konzum”, autobusni kolodvor, Dječji vrtić “Roza Bilić” danas “Maslačak”, zgradu policijske postaje, OŠ “Ivo Guina” danas Majstora Radovana“, Sportsku dvoranu, Dom zdravlja, Dječji vrtić Čiovo danas “Maslina” i Vatrogasni dom.

Druga cjelina obuhvaća društvenu stanogradnju napodručju Naselja (1950.-1986. – 7 velikih zgrada sa 400 stanova), Doma samaca, tipskih objekta na Travarici, stambenih nebodera brodogradilišta, na području Ribole i Balancana.

U poglavlju “Interpolacije u povijesnoj jezgri” nalaze se tekstovi: Lučka kapetanija (ing. arh. Ivo Marasović), Stambeno poslovna zgrada (ing. arh. Neven Šegvić), Stambene višekatnice (ing. arh. Berislav Kalodjera) i Stambena zgrada uz fošu, a u “Turistička izgradnja”: Motel Sljeme (arh. Ivan Vitić) – 2013. Uvršten u popis zaštićenih kulturnih dobara RH, Autokamp Soline, Hotel Medena (1971. ing. arh Željko Klinčić i Frane Buškariol, Hotel Jadran i Graditelj Trogir.

Zadnja cjelina naslovljena je “Brodogradilište Jozo Lozovina-Mosor (Brodotrogir d.d.)”.

  • Knjiga obrađuje izgradnju nakon Drugoga svjetskog rata koja je bila nositelj gospodarskog napretka grada i životnog standarda građana. Dakle radi se uglavnom o fazi posljeratnog ahitektonskog modernizma koji se u punom smislu riječi afirmirao tek nakon Drugoga svjetskog rata nošen valom socijalističke modernizacije. Tijekom 50-tih i 60-tih godina imamo varijantu zrelog, internacionalnog modernizma, a u kasnim 70-im i 80-im godinama javljaju se postmodernistička strujanja, istaknula je dr.sc. Danka Radić.
  • No autorica govori i o nagovještajima modernizma u prvom desetljeću XX. stoljeća, o graditeljskom uzletu nakon dugogodišnje stagnacije. Tada se uklanjaju dotrajale građevine, otvaraju novi trgovi, adaptiraju sakralni i profani objekti. Gradska riva dobiva novi izgled: uvodi se javna rasvjeta, uređuje se pristanište luke, prostrana obalna šetnica, podiže se novi željezni most. Podižu se reprezentativne zgrade Suda i osnovne škole na rivi  u neogotičkom stilu po nacrtu arhitekta Ćirila Ivekovića, a na Čiovu zgrada režije duhana (kasnije pogon poduzeća Duhanka). Na kopnu pak uz glavnu cestu se ističu secesijske vile Filipina i Bianca, vlasništvo imućnih trogirskih obitelji Rantz i Nutrizio. Za vrijeme talijanske okupacije na Čiovu se grade obiteljske jednokatnice skromnijeg životnog standarda tzv. case minime, koje su projektirali Amedeo Luccichenti i Vincenzo Monako. Od planiranih 12 podignuto ih je tek 8.  Tijekom Drugoga svjetskog rata u bombardiranju je stradao zapadni dio grada – Pasike, pa je nakon uklanjanja ruševina 50-tih godina obnovljen zvonik sv. Mihovila i sjeverni trijem dominikanskog samostana, a na mjestu porušenih zgrada podignute su nove stambene zgrade po nacrtu arhitekta Berislava Kalodjere (i suradnika, Urbanistički zavod Dalmacije) te dvokatnica, poslovno-stambena zgrada Nevena Šegvića za koju je autorica napisala da je to zgrada koja „asocira na dvostruka usta koja urliču, prostorni i oblikovni nesporazum koji po svemu kontrastira svom okolišu.“ Time je definirano novo zapadno pročelje grada, nastavila je Radić.

Spomenula je kako su u Trogiru svoj trag ostavili brojni arhitekti: Ivan Vitić, Neven Šegvić, Berislav Kalodjera, Mira Poletti, Lovro Perković, Zdravko Bregovac, Ante Svarčić, Antun Šatara, djelatnici Projektnog biroa “Graditelj” iz Zagreba (Zvonko Nalić, Damir Kvočić, Nikola Rak) dakako u sinergiji s lokalnim građevinskim poduzećem “Graditelj” (uglavnom stambena arhitektura).

Autorica je govorila o građevinskoj ekspanziji, posebice na kopnu, koja je pratila društveni napredak  i koja je ostavila ozbiljne prostorne i ekološke posljedice,  te o  propuštenoj prilici da se formira nova urbana cjelina, mogućeg “Trogira II.“  U tom kontekstu podsjetila je kako su neplanskom i nekontroliranom izgradnjom uništene  mnoge zelene površine i vrtovi te trogirska polja koja su oduvijek hranila grad. “U trogirskom Malom polju 1980. godine bilo je 1376 privatnih obiteljskih kuća u odnosu na 27 društvenih stambenih zgrada. Bilo bi zanimljivo znati današnji broj“, rekla je.  

Ukazala je i na ekološki problem koji je Trogiru prouzročila izgradnja zračne luke posebice povijesnoj jezgri uslijed buke, vibracija i preletanja nad zvonikom katedrale. Te na Pantan – ihtiološko – ornitološki rezervat i povijesni park Garagnin. 

  • Nova industrijska postrojenja nicala su također na neadekvatnim lokacijama koristeći izgrađenu obalnu infrastrukturu i time dolazili u sukob s turističkim sektorom koji se u to vrijeme naglo razvijao. Lidija Butković Mićin navodi dobar primjer koji nam to demonstrira – pogon Jadroplastike u Segetu Donjem. Industrijske zone nam zahvaćaju i najvrijednije poljoprivredne površine zapadnog dijela trogirskog Velog polja u blizini Bijaća. Tamo niču tvornica Plive 1979. i poduzeće Rad 1980. godine. Autorica u knjizi donosi pregled prostornog razvoja brodogradilišta koje je iz  malog, zanatskog pogona preraslo u impozantni industrijski kompleks koji je s vremenom zauzeo većinu raspoloživog terena na punti Cumbrijana. Tamo je 1972. godine prema projektu arh. Nikole Raka, podignuta zgrada tehničkog ureda koja „reprezentativnim oblikovanjem glavnog pročelja korespondira s gradom preko morskog kanala predstavljajući novo, uglađeno lice brodogradilišta.“ Na kopnu se podiže Dom brodogradilišta radnika Mosor, zadružni dom (Kino Partizan) koji je 70-tih adaptiran i dograđen stambenim etažama, montažna samoposluga Dalma i robna kuća Prima, 1982. Novi Dom zdravlja, Policijska postaja 1977. (ing. arh. Zvonko Malić), Sportska dvorana 1979. za VIII. mediteranske igre (arh. Miro Rak, OŠ Majstora Radovana 1978., te spominje i najnoviju izgradnju Vatrogasnog doma 2015. godine, istaknula je Nataša Bodrožić.

Autorica ukazuje i na akciju S.O.S. za baštinu (projekt čiji su autori Ivo Babić i Antoaneta Pasinović), koja je imala cilj ukazati na potrebu revitalizacije i zaštite urbane aglomeracije grada Trogira, koja je samo pridonijela povećanim sredstvima za zaštitu spomenika, a javna reagiranja protiv degradacije povijesnog ambijenta nastavila su se pod okriljem “Radovana” osnovanog 1988. godine Radovan) koje aktivno djeluje i danas.

  • Uvrštavanje Trogira u UNESCO-v popis svjetske baštine 1997. godine pridonijelo je senzibiliziranju javnosti, ali na žalost nije pridonijelo valorizaciji i rehabilitaciji povijesne jezgre u cjelini. Preizgrađenost trogirskoga područja rezultirala je prostornim, prometnim i vizualnim kaosom, kako to konstatira Lidija Mićin Butković. Uništena je fizionomija grada iz panoramske vizure. I sve to tek u nekoliko desetljeća, zaključila je Bodrožić.
  • Knjiga Lidije Butković Mićin “Moderna arhitektura Trogira” vrijedan je prilog modernoj  arhitekturi u Trogiru te inventarizaciji arhitektonske baštine grada nastale u XX. stoljeću. Stoga predstavlja nezaobilazan izvor za sva buduća istraživanja trogirske povijesti, pa time i hrvatske kulturno-povijesne graditeljske baštine, poručila je dr.sc. Danka Radić.

GORDANA DRAGAN

Foto: Društvo za zaštitu kulturnih dobara „Radovan“

ZADNJE OBJAVE