U prigodi proslave 120. obljetnice DVD-a Trogir i dodjele nagrada zaslužnim članovima Društva Marina Bakica dobila je „Brončanu plamenicu“ za požrtvovnost i hrabrost na vatrogasnim intervencijama.
Ta dvadesetogodišnjakinja, karakterističnog toplog osmijeha i pogleda, potvrdila je onu narodnu izreku kako „Voće ne pada dalje od stabla“. Naime, njezin otac Tonči član je društva 48 godina, pradjedovi Anton Bakica i Lovre Guina također su bili članovi, pa je i Marina prije šest godina čvrsto odlučila nastaviti obiteljsku tradiciju. A po uzoru na nju i sestra Matea je odnedavna članica.
Obitelj Bakica jedna je u nizu trogirskih familija koje su prošle kroz Društvo kroz njegovu više od stoljeća dugu povijest. I upravo to je ono što ga čini posebnim i jedinstvenim.
Foto: Marina Bakica i njezin otac Tonči
S nepunih 14 godina pokucala je na vrata Društva, i dakako tamo su je odmah prepoznali te im nije bilo čudno da želi postati dio njihovog vatrogasnog tima, jer nije to njoj bio prvi put da je zakoračila u prostorije novog Doma. Dolazila je ona u posjete ocu i ranije. No, okidač da se učlani dogodio se jednog dana kući kada joj je otac kazao kako se subotom organiziraju dječje vatrogasne vježbe, pa ako želi da može otići vidjeti kako to izgleda. Otac je pogodio “u sridu” kako bi se reklo alkarskim rječnikom. Više nije bilo dileme, kako će pronaći način da ispuni svoj dječji san u kojem se još kao djevojčica vidjela u vatrogasnoj uniformi.
- Poznavala sam većinu djece koje sam zatekla, jer su i njihovi očevi bili u Društvu, a neke još iz vrtića. Tako da nije bilo problema s upoznavanjem. Subotom smo imali vježbe, učila sam o vatrogasnoj opremi i vještinama, produbljivala sam poznanstva sa starijima i mlađima, i bilo mi je prekrasno, kazuje.
Doznajemo kako joj je 2019. godine sa 16 godina povjerena dužnost pomoćnice voditelja podmlatka (od 6 do 12 godina), te da je uživala raditi s njima, da je godinu dana kasnije započela s dežurstvima u smjenama, a kada je napunila 18 imala je prvo vatrogasno krštenje na intervenciji.
- Sjećam se kao da je to bilo sada. Vjerujete, kad sam saznala da idem na intervenciju leptirići su mi počeli igrati po stomaku. Bila sam neizmjerno sretna, ali obuzimala me i velika odgovornost. Ta 2021. godina ostat će mi u trajnom sjećanju. Prvi teren bio je požar u Okrugu, područje Labaduze 10. srpnja. Nije me bilo strah, usmjerila sam svu koncentraciju na požar, jer čistom glavom se lakše nositi s vatrom, a od panike može biti šteta jer se može prenijeti na druge. Stručno znanje koje sam prethodno svladala o tome kako se rukuje opremom pomoglo mi je, prisjeća se i nastavlja.
- Te godine zaredalo se 6 intervencija na kojima sam sudjelovala: požari u Okrugu, Marini, Segetu, Slatinama, Drveniku Velikom, Vinovcu. Svakako moram dodati i onaj veliki požar kojega se još svi prisjećamo požar Seget-Plano 2. kolovoza 2021. Doduše, samo jedan dan sam bila na intervenciji, ali dovoljno za pamćenje. Naime, morala sam otići u Drvenik na dežurstvo, ali i tamo je izbio požar, pa se moje dežurstvo pretvorilo u gašenje, govori Marina.
Odradila je dosada tri vatrogasne sezone. Stekla je veli sigurnost i osjećaj koji baš ne može izreći riječima, a to je osjećaj zadovoljstva kada završi intervencija i kada postane svjesna da je uradila nešto veliko, plemenito, da je dala svoj doprinos u spašavanju nečije imovine, života.
Veseli Marinu i atmosfera u Društvu koju opisuje prijateljskom.
- Ima nas svih uzrasta, od 6 do 80 godina. Svi se pokušavamo međusobno poštivati. Zna ponekad izbiti po koja „iskrica“, ali to je sasvim bezazleno. Uistinu pokušavamo djelovati kao jedna kuća jedan tim, čemu učimo i najmlađe članove, ističe.
Mlada djevojka vrlo rado govori i o kolegijalnosti na požarištima s članovima drugih DVD-ova, naglašavajući kako tada nije bitno tko je tko, već je glavna misao vodilja kako ugasiti požar i pomoći jedan drugom da to bude što prije.
Pitamo je priča li se u obitelji o vatrogastvu, i dobivamo žuran odgovor kao iz rukava popraćen smijehom.
- Otac, sestra i ja znamo započeti dan nekom pričom, dogodovštinom. Mama Neda zeza nas kako će se i ona morati upisati u Društvo kada nas čuje koliko pričamo o Društvu, tamošnjim ljudima, njegovoj prošlosti… Zezamo je kako ona to ne razumije. Vatrogastvo nam je u krvi, teče našim venama i to je to, dodaje!
Marina trenutačno vodi pomladak, kojih je 40-ak, i svakodnevno pristižu novi članovi. Veli kako su puni entuzijazma, motivacije i da je pravi gušt raditi s njima. A i roditelji su zadovoljni kada vide zadovoljnu svoju djecu, kaže.
Članica je i Crvenog križa s kojim DVD surađuje. Istina, “prikrpila” je ona sebi puno obaveza, ali kaže kako je sve tako lako uskladiti kada se nešto voli. Fakultetske obaveze također je majstorski uskladila s onim u DVD-u, a naglašava kako tamo imaju puno razumijevanja kada su ispiti ili predavanja zbog kojih mora izbivati u pitanju.
Marini je tako lijepo leglo pitanje o dugoj povijesti Društva i koliko zna o njoj. “Navila” se kao sat, a mi smo je pohvalili čuvši kako spominje neke događaje i ljude među kojima je i legendarni zapovjednik Ante Vukman – Ilak kojemu je otkrivena bista ispred vatrogasnog Doma u povodu nedavnog 120. jubileja, kao da je s njima boravila dugo. Ma, glupo pitanje, govorimo joj, zaboravljajući kako pri njegovom postavljanju nismo vodili računa kako je ona kći vatrogasca Tonča Bakice koji je poznat među svojim kolegama kao živa enciklopedija o povijesti Društva.
Naša mlada sugovornica zaključuje kako joj je cilj završiti studij Ekonomije koji je započela prije dvije godine, a ono u što je sto posto sigurna to je da će ostati članica DVD-a te se nada i voditeljica.
Poručuje mladima da se upišu u Društvo, jer tamo će veli postati još humaniji, bolji prijatelji i kolege, naučit će što znače neke moralne i životne vrijednosti.
GORDANA DRAGAN
Foto: Dino Čaljkušić (naslovna fotografija) & Privatni album
