Hrvatska rukometna reprezentacija je odradila prvi zatvoreni trening u Splitu, a nakon njega je izbornik Lino Červar bio vidno oduševljen što je opet u gradu pod Marjanom…
– Neizmjerno sam zahvalan Splitu jer još pamtim dobro i 2009. godinu i utakmicu s Korejom, kad smo također tu otvorili natjecanje. Bili smo u banani, u škripcu, ali pogurali su nas zadnjih deset minuta. Mi bi bez njih tu utakmicu izgubili, a sav sam se naježio kad su vidjeli da smo u poteškoćama pa su se svi digli na noge i pogurali naše mlade momke. Znam da je Hajduk ovdje svetinja, ali ljudi se u ovom sportskom gradu razumiju i u rukomet. To je ono što ne piše u knjigama, a samo je svojstveno Dalmatincima – oni s puno strasti navijaju, baš kao što i ja tražim od svojih igrača da s puno strasti igraju, da su posvećeni. Jako sam zadovoljan u Splitu, osjećam se kao doma i ne sumnjam da će nam navijači opet biti vjetar u leđa, to nam je potrebno.
Červar će prvi novi susret s publikom imati već na dvoboju sa Crnom Gorom 5. siječnja…
– Igramo tu humanitarnu utakmicu i želim da se razgrabe ulaznice kako bismo pomogli djeci kojima je najpotrebnije. Za utakmicu sa Srbijom je dvorana već rasprodana, čak i iz mog Umaga su ljudi rezervirali hotele, dolaze ovdje, iako nemaju ulaznice. Kažu mi da će moći kupiti karte barem za utakmicu protiv Islanda. Jako mi je drago što smo u metropoli Dalmacije, pozivam posebno i žene, koje šefuju kod svojih kuća, neka cijele obitelji dođu već u petak u Spaladium Arenu. Osjećam strašnu privilegiju što kao repezentacija igramo u Splitu. Mi smo sretni i pravimo se važni jer smo osjetili bilo naroda na jugu.
Velika su očekivanja od Hrvatske koja je pod Červarom postala svjetski prvak i olimpijski pobjednik…
– Moramo homogenizirati grupu, postići timski duh. Ključ uspjeha je obrana i brza tranzicija, kontre, moramo se boriti za svaki pedalj igrališta. Obrana mora biti granit, moramo ljude osvajati svojom borbenošću. Ne viču bezveze u NBA ‘defense, defense’, tu se vidi ustrajnost. U napadu moramo biti mudri jer svaka je utakmica teška, nije nas ždrijeb mazio. Ovo prvenstvo je stubište s osam stepenica, prva je Srbija kao visoka stepenica, pa Island kao još viša i onda Švedska kao najviša. Idemo utakmicu po utakmicu, ako osvojimo maksimalan broj bodova, onda smo jako blizu polufinalu.
Zbog poteškoća na desnom vanjskom pozvao je Denisa Buntića…
– Trebaju nam vanjski igrači, udarci s distance. Gustu i visoku zonu možemo otvoriti udarcima iz daljine, Mandalinić, Mamić, Stepančić, Kopljar trebaju otvoriti takvu obranu. Mi smo dio rukometne obitelji, moramo svi disati jednako, biti strpljivi, uporni i navijati jedni za druge. Ne bih želio da se iti jedan igrač osjeti zakinutim.
Protiv Crne Gore će dati priliku i onima koji su do sada manje igrali, a potom se opet vratio atmosferi…
– Moramo pozitivno gledati, ljudima je dosta problema u svom životu. Treba uvijek pucati na visoko. Moramo vjerovati u sebe, suigrače, u publiku…
Na kraju je zaključio:
– Svak radi svoj posao, naravno da svi želimo najviše, ali ovu reprezentaciju i mene treba krasiti poniznost i skromnost pobjednika. To je ono što me inspirira.
Izvor: Dalmatinski portal
