Izložba “Čiovski Opus” Tome Hrgote otvorena je 13. kolovoza u atriju Muzeja grada Trogira i može se razgledati do 28. kolovoza svaki dan od 10:00 do 13:00 te od 18:00 do 21:00.
Tomo Hrgota je umjetnik prepoznatljiv po svojim pejzažima slikajući u tehnici ulja na platnu, olovci ili pastelu. Okušao se i u zidnom slikarstvu, a do sada je izlagao na brojnim samostalnim i skupnim izložbama te je sudjelovao u radu likovnih kolonija, kazala ravnateljica muzeja dr.sc. Fani Celio Cega otvarajući izložbu.
-Tomo živi svoje slikarstvo, ono ga smiruje i uvijek iznova potiče na daljnji umjetnički izričaj. Za njega je priroda neiscrpan izvor inspiracije gdje pronalazi motive, boje, zaboravljene detalje…. Za boravka na otoku Čiovu kao gost Mejreme Reuter koja u svojem domu okuplja umjetnike i sve ljubitelje umjetnosti, nastao je ovaj ciklus slika nazvan Čiovski opus. Koji to umjetnik može odoljeti našem plavom moru, kršnim, šumovitim predjelima, kamenim kućicama, stijenama, prirodnim plažama, suncu na izlazu ili zalazu u krošnjama drveća ….U svemu nabrojenom pronašao je svoj likovni izričaj koji smiruje i potiče kod nas želju za očuvanjem prirodnih ljepota koje betonizacija sve više uništava. Tomo ukazuje na potrebu očuvanja prirodnih putova, plaža, stijena koje onako ponosno oštro ili zaobljeno stoje uz južnu stranu otoka Čiova. On preferira pastelne boje i blage kontraste, omogućavajući nam da odmorimo oči na njegovim platnima i dobijemo želju obići staze koje je on ovjekovječio na njima. Njegovi nas radovi ispunjavaju radošću i potiču poštovanju tradicijskih vrijednosti i prirodnih ljepota Mediterana, stvarajući mediteranski ugođaj kod svakog promatrača i onda kada je daleko od mora. Smirene u likovnom izričaju, potiču nas na pozitivno razmišljanje i optimističan pristup životu. Umjetnost svakog umjetnika nešto poručuje. Tomo vapi za očuvanjem prirodnih ljepota, poštovanjem prirode, jer priroda to očekuje od nas ali i zaslužuje, zaključila je Celio Cega.
O Čiovskom Opusu govorila je i akademska umjetnica Mejrema Reuter, koja je naglasila kako Tomo slavi i slika prirodu kao da mu je mirna sestra koja ga gleda i čuva kad on to i ne primjećuje.
„Umjetnici su tu da ostave trag pa čak i na otoku kojeg već dugo otokom ne zovu. A jest. Otok je. Ja ga poznajem više od pola stoljeća i znam da otokom još uvijek diše.Kad stojim na vrhu Čiova i gledam otoke mi drage i bliske, rodni mi grad i planine kamenog zagrljaja, ja postojim. Kao biće koje pripada. Otoku. Na moj otok došao je Tomo Hrgota slikati svoj zimski Čiovski opus uljima na platnu. Odveli smo ga na Istok i Jug i Zapad otoka a Sjever je gledao svakog jutra budeći se u jasnom postojanju mora između otoka i kopna. Ovo otok jest.
Prizidnica se utkala u Tomine misli, zabljesnula svjetlom nadahnuća. Ne samo da slika put do nukleusa cijele priče, on ga dozira po udasima guste, rijetko preostale borove šume koja vodi do stepenica gdje ćemo se svi naglo ušutjeti pred ljepotom prizora ali će nam se tu i tamo zaletiti jedan duboki udah (ili više njih) u saznanju kako je lijepo kad smo tu, u ovoj ljepoti. Gospa od Prizidnice je mjesto gdje nas Tomo svojim slikama vodi do nadahnuća. Polako, smirenim potezima opisuje i sumrake i more. I sjetu i snagu.
Tomo zahvaljuje prirodi blagim treptajima svjetla po plohi nostalgije ujednačenog kolorita nutrine koja nas preplavi i prelije svijest da smo mogli, a eto, nismo, vrisnuti na vrijeme i zadržati balans koji smo izgubili. Priroda je uništena. Ostali su samo fragmenti koje Tomo prepoznaje dušom umjetnika kao izvor jedinog ostatka mudrosti. U tišini pričaju o Zemlji. Materi. Stvaraju radosno sjedinjenje umjetnika i prirode. I to traje. Kroz cijeli zimski Čiovski Opus. I one druge koji nastaju. Otok mijenja svoje boje. More isto tako. A mi rastemo uvijek sa slikom ispunjenja.I sad smo tu.“ , kazala je Reuter i naglasila kako će slike Tome Hrgote uz još neke poznate autore popratiti njezine tekstove u slikoslovnici „Čiovski Opus“.
Foto: IRM
{gallery}tomohrgota{/gallery}