Trogir, grad pun melodija i nota, danas stoji u tišini. U 67. godini života, 26. siječnja 2026., preminuo je Duško Hrnjak, dugogodišnji dirigent i umjetnički voditelj Narodne glazbe Trogir, čovjek koji je više od pola stoljeća bio neraskidivo vezan uz glazbeni identitet grada. Posljednji ispraćaj održat će se danas, 29. siječnja, u 15 sati na gradskom groblju u Trogiru.
Rođen 19. studenoga 1958. godine u Trogiru, Hrnjak se Narodnoj glazbi Trogir priključio 1972. godine kao učenik basa. Iako je u Glazbu ušao gotovo slučajno, vođen zdravstvenim razlozima, vrlo brzo postaje jasno da je riječ o iznimnom talentu. Njegovu nadarenost prepoznaje tadašnji dirigent Vladimir Antolić, koji ga upućuje na dodatno školovanje i sustavnu edukaciju za voditelje puhačkih orkestara od 1987. do 1992.
Od 1990. godine Hrnjak preuzima vodstvo Male škole glazbara, a već 1992., nakon svečane primopredaje dirigentske palice na velikom koncertu Narodne glazbe Trogir na glavnom gradskom trgu, postaje umjetnički voditelj orkestra. Na toj je dužnosti ostao punih 32 godine, sve do kraja 2023., kada se zbog zdravstvenih razloga povlači s mjesta dirigenta. Time je postao najdugovječniji dirigent jednog puhačkog orkestra u Republici Hrvatskoj.
Osim rada s Narodnom glazbom Trogir, Hrnjak je zapažen i kao voditelj Mandolinskog orkestra KUD-a Kvadrilja, s kojim je 1998. godine osvojio prvo mjesto na Festivalu mandolinista u Imotskom. Dobitnik je Osobne nagrade Grada Trogira, Nagrade Grada Trogira za životno djelo te povelje Hrvatskog sabora kulture.
Predsjednica Narodne glazbe Trogir Duška Guina izrazila je duboku zahvalnost i emotivno se prisjetila života i rada maestra Hrnjaka:
- Odlučila sam ispričati jednu priču – malu, ali u isto vrijeme veliku priču o malom gradu i njegovom čoviku, čoviku koji je bio grad jer grad čine i grad jesu ljudi. To je priča o mladiću koji nije slutio da će jednog dana upravo on biti povijest i simbol svog mista.
Guina je prisjetila i početaka njegove glazbene karijere:
- Taj dječak bio je bolestan, imao bronhijalnu astmu. Roditelji su tražili rješenje svugdje gdje su mogli, a liječnik je pitao postoji li u Trogiru puhački orkestar. Tako je stupio u Glazbu želeći učiti svirati trubu, ali tadašnji maestro Lukas skine s zida veliki bas i da mu ga u ruke. Tako krene priča o dječaku i njegovom basu, o neraskidivoj vezi čovika i Glazbe.
Predsjednica je naglasila njegovu ulogu mentora i voditelja:
- Od 1992. Duško Hrnjak više nije svirač basa, već preuzima dirigentsku palicu Narodne glazbe Trogir i pridružuje se velikanima poput maestra Bozottija, Sentinelle, Lukasa, Antolića. Njegova predanost i ljubav prema Glazbi trajala je 32 godine. I nakon što je predao palicu svom nasljedniku, nije nas napustio – bio je s nama, usmjeravao mladog dirigenta i provodio s nama i lijepe i tužne momente. Jer kad jednom postaneš glazbar – zauvik glazbar.
Guina je emotivno opisala tišinu i prazninu u Glazbi nakon njegove smrti:
- Danas je naš grad tih… Škure Čipika su zatvorene, prostorije Glazbe su mirne, leturini su sklopljeni, nota nema… ne čuje se zvuk klarineta, truba, baritona, basa… danas Glazba šuti! Danas tvoji glazbari neće stati pred publiku zajedno s tobom, ali će se posljednji put pokloniti svom maestru, za sve što nam je dao i za sve što je učinio za trogirsku Glazbu.
Završila je porukom nade i kontinuiteta:
- Tamo gore, gdje ideš, već su spremni trogirski glazbari. Instrumenti se zagrijavaju, sve je na svojim mjestima… samo fali pult i palica. Idi, maestro, uzmi palicu i daj im snage da nastave… za nas, za sve one koji će doći nakon nas… za našu trogirsku Glazbu. Sretan ti put, maestro. Pajo vozi!
Duško Hrnjak ostaje trajno upisan u povijest Trogira – u svakoj noti, svakoj generaciji glazbara i svakom zvuku Narodne glazbe Trogir.
A.L.
Foto. Narodna glazba Trogir
