Među nekretninama u državnom vlasništvu koje su preko javnog poziva Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine ponuđene na prodaju, 13. mjesto na popisu pripalo je Vili Bianca u Trogiru.
Nije ovo prvi put da se država nastoji riješiti dotrajale secesijske vile sagrađene početkom 20. stoljeća, a ako ćemo suditi po početnoj traženoj cijeni od četiri milijuna kuna za, po ocjeni struke, “ruševinu”, teško da će biti i posljednji.
U ponudi je, dakle, navedeno da se prodaje nekretnina od 547 kvadrata, kuća površine 174 kvadrata i dvorište od 373 kvadrata. Smješteni su na istočnom ulazu u Trogir, odmah iznad ceste u blizini autobusnog kolodvora, u građevinskom području (izgrađenom), i to kao dio puno šire zone.
Ako su za vilu koja se odavno nikako ne uklapa u vizuru Trogira, čiju je staru gradsku jezgru UNESCO uvrstio u popis svjetske baštine, spremni izdvojiti najmanje 4.060.000 kuna, zainteresirani se mogu javiti do 21. travnja ove godine i uz to uplatiti 406.000 kuna jamčevine, a koštat će ih i procjena nekretnine, i to nešto manje od 3000 kuna.
NIJE ZAŠTIĆENA
Zanimljivo je da se u “pratećoj” dokumentaciji ponude za Vilu Biancu nalazi i zabilješka iz kolovoza 2013. godine o tome da je na temelju rješenja Ministarstva kulture Konzervatorski odjel iz Trogira nekretninu stavio pod preventivnu zaštitu do 6. kolovoza 2016. godine, odnosno do donošenja rješenja o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra.
Nije jasno zašto je ova zabilješka uopće dospjela u dokumentaciju jer samo može zbuniti potencijalne kupce, a široj javnosti pokazati kakva je međuministarska (ne)suradnja. I što je još važnije, kolika je nebriga države prema imovini kojoj je vlasnik. Vila Bianca, naime, nikada nije postala zaštićeno kulturno dobro.
“U tom je razdoblju (od 6. kolovoza 2013. do 6. kolovoza 2016.) Konzervatorski odjel u Trogiru proveo postupak kojim je utvrđeno da se ne radi o cjelovitom spomeniku, već o ruševnoj zgradi od čijeg je izvornog oblikovanja sačuvan samo vanjski plašt sa skromnim secesijskim obilježjima koja ne nadilaze lokalni značaj. Stoga vila Bianca nije upisana u Registar kulturnih dobara RH”, potvrdila je za Slobodnu Dalmaciju Jasna Popović, pročelnica trogirskog Konzervatorskog odjela.
Premda je Vila Bianca na području Trogira, Grad, kazao je gradonačelnik Ante Bilić, nije zainteresiran za kupnju, a koliko je poznato gradskoj upravi, nema ni zainteresiranih investitora.
– Vila je nekada imala, a odavno više nema izlaz na more, a nema ni parking – kaže Bilić, dodajući:
– Ovdje bi trebalo smjestiti neku državnu instituciju, poput “mirovinskog” koje traži prostor u koji bi se smjestilo. To je način da se zaštiti i sama arhitektura – predložio je trogirski poteštat, podsjećajući na to da je država proteklih desetljeća slabo vodila računa o ovom objektu i mogućoj mu namjeni.
UREDI ILI GALERIJA
– Cijena je dosta visoka – komentirala je na upit Slobodne Dalmacije prodaju vile Jasminka Biliškov iz agencije “Biliškov nekretnine”.
– Interesa za kupnju nije bilo zbog visoke cijene, trebalo bi ići s nižom cijenom jer zbog stanja kuće zapravo kupujete zemljište. Kuća se mora u cijelosti renovirati, nema prostora za bazen, premala je za turističku namjenu, a nije ni za stanovanje jer je preblizu cesti. Stoga je više pogodna za urede ili druge sadržaje, primjerice galeriju – sugerira Jasminka Biliškov.
A, kad smo već kod cijena i ponuda, onda valja podsjetiti na trenutačno stanje na trogirskom tržištu nekretnina i vidjeti što bi se sve moglo kupiti za 4.060.000 kuna ili više od pola milijuna eura (536.327) po tečaju od 7,57 kuna za jedan euro.
Cijena građevinskog zemljišta, prodaja kojega je oglašena na portalu za nekretnine Njuškalo, kreće se od 90 do 300 eura po kvadratu. Iz toga proizlazi da se za navedeni iznos po cijeni od 300 eura može kupiti gotovo 1800 kvadrata građevinskog zemljišta. Riječ je o ponudi koja ne obuhvaća Čiovo, budući da je i “Bianca” na kopnenoj strani šireg trogirskog područja. Još jedan primjer, parcela od 790 kvadrata prodaje se za 205.000 eura.
Iz ponuda kuća vidljivo je, primjerice, da se za kuću, dvojnu katnicu, od 350 stambenih kvadrata traži 330.000 eura. A za iznos od pola milijuna eura i na Čiovu se može kupiti odgovarajući stambeni ili prostor za turističku namjenu. Imajući u vidu navedene primjere, ne čudi što državna vila nije do sada našla put do kupaca.
ZANIMLJIVA POVIJEST
Vila Bianca, inače, ima zanimljivu povijest na koju se u jednom trenutku s namjerom da ukaže koliko je zapostavljena, oglasio i Muzej grada Trogira.
Prema zabilješci Muzeja, u polju uz cestu za Split ljekarnik Luigi Nutrizio sagradio je obiteljsku kuću – jednokatnicu u stilu secesije – Vilu Biancu.
“Pretpostavlja se da je kuću projektirao arhitekt Julius Ranz, koji je bio u braku s Luigijevom sestrom Filippom i koji je u to vrijeme sebi sagradio kuću pokraj Vile Biance, dajući joj ime po supruzi – Vila Filipina.
Između dva rata u Vili Bianci žive časnici mornarice Kraljevine SHS. Do prije desetak godina u njoj su bili privatni stanovi u sastavu Ministarstva obrane RH, a danas je ta jedina zgrada s čistim secesijskim obilježjima u Trogiru, sasvim dotrajala i na rubu propadanja”, stoji u zabilješci Muzeja iz 2013. godine.
Vila je široj javnosti postala poznata po tome što je tu svoje najranije djetinjstvo provela talijanska modna kreatorica Mila Schön, kći spomenutog Luigija, rođena u Trogiru 1916. godine kao Maria Carmen Nutrizio. A Mila Schön je bila poznata zahvaljujući tome što je, među ostalima, odijevala Jacquelinu Kennedy, iransku caricu Farah Dibu, kao i princezu Dianu.
Photo: Nikola Vilić/Cropix
PIŠE JADRANKA MATIĆ / Slobodna Dalmacija
