Stanovnicima Čiova još su svježe apokaliptične slike najvećeg ovogodišnjeg požara na tom otoku, u kojemu je krajem srpnja opožareno više od 500 hektara niskog raslinja i borove šume, a zahvaljujući silnim naporima vatrogasaca na svu sreću nije bilo ljudskih žrtava.
U tom velikom požaru koji je završio „happyendom“ isplivale su najveće ljudske vrline poput požrtvovanosti, hrabrosti, odricanja, ljudskosti, te nadasve prijateljstva i zahvalnosti.
Damir Mišetić, tridesettrogodišnjak koji živi u Okrugu Gornjem i obrtnik je koji se bavi iznajmljivanjem quadova te se i sam prije šest godina priključio DVD-u Okrug, potvrdio je koliko je u ovom požaru snažno odzvonilo vatrogasno geslo „Vatru gasi, brata spasi“.
Nakon što je vidio koliko su znoja ostavili vatrogasci na požarištu i kako su teško, ali vrlo uspješno spasili ranč na kojemu su smješteni quadovi u Žednom koji se nalazi svega kilometar i pol izvan sela, koje je također vatra mogla „progutati“ sinula mu je ideja da se toj hrabrosti mora odati priznanje. Kada je sve prošlo požar je ugašen odlučio je u znak zahvalnosti počastiti svoje kolege vatrogasce iz Trogira. I neka je kaže, oni su to zaslužili, a njemu je zbog toga srce bilo kao kuća veliko.
- Kad je izbio požar bio sam na putu prema Žednom. To je bilo oko 15 sati Prošavši mjesto krenuo sam prema imanju i naišao na ljude koji mobitelom nešto snimaju u pravcu Okruga. Okrenuo sam pogled prema tamo i ugledao veliki dim. Budući da sam bio na svom kroseru odmah sam se uputio makadamskim putem kako bi utvrdio odakle točno vatra dolazi. Vidio sam ju iznad Okruga i odmah sam kontaktirao svoje kolege iz DVD-a Okrug da vidim gdje su i što mogu poduzeti. Kad sam ocijenio situaciju shvatio sam da neće bit lako te da će sigurno vatra doći do Žednog jer je puhao jak vjetar i vatra se širila velikom brzinom. Zatim sam se vratio istim putem kući po svoje vatrogasno zaštitno odijelo i opremu te sam se vratio natrag u Žedno, prisjeća se naš sugovornik tih prvih trenutaka.
- Na sreću većina quadova je bila u vožnji, nisu bili na ranču pa sam nazvao vodiče i rekao im da se ne vraćaju u bazu nego da s gostima odu na kupanje u Slatine jer u Žednom prijeti velika opasnost. Međutim, imali smo drugi problem a taj je da su na parkingu odmah do ograde uz ranč bila parkirana vozila naših gostiju koji je tik uz gusto raslinje. Imali smo troje gostiju iz Njemačke koji su se ranije vratili s vožnje te su ostali zarobljeni skupa s nama na ranču, jer je vatra toliko brzo došla do nas da su svi putevi bili zatvoreni. Htio sam smiriti paniku i rekao sam im koji je naš plan spašavanja te koji je plan za bijeg. Isti čas smo krenuli u akciju. Ja sam s motornom pilom pilio šumu na susjednoj zemlji kako bi se napravio razmak između vatre i automobila. Radnici su punili kante s vodom i vodom sa špine natapali susjedno raslinje da ublaže vatru, a gosti su nam pomagali noseći vodu. Jedan se popeo na ogradu da me upozori kako mi se vatra približila svega pet metara i da bježim. Istina, vatra je došla skroz do naše ograde toliko blizu da je boja na stupovima izgorjela, opisuje, kaotičnu situaciju na terenu Damir. Nastavlja kako je ključni trenutak bio kada su stigli trogirski vatrogasci.
- Stigli su s 2 vozila i dočekali taj prvi nalet vatre. Ugasili su plamen i kada se pomislilo da je gotovo nakon 20 min došao je plamen i sa sjeverne srane gdje je šuma baš gusta. Tada smo sva vozila koja su bila na toj strani prebacili na onu gdje više nije prijetila opasnost. Kamione s cisternama prebacili su bliže vatri i uz pomoć samo jednog mlaza obranili naš ranč od požara, kazuje Damir.
Slika ranča potpuno okruženog vatrom još mu nije izblijedila kao ni slika vatrogasaca koji su bili sretni nakon gašenja. Tada je svima pao kamen sa srca. Posljedice su mogle biti ogromne kao i materijalna šteta, veli.
Kada su se dojmovi slegnuli odlučio je svoju ideju da se zahvali trogirskim vatrogascima pretočiti u djelo.
- Htio sam ih počastiti u vatrogasnom domu za njihov trud i da se malo podružimo kad se sve to pogasi i kad se svi vrate s terena, jer dežuralo se danima nakon požara. Svima se svidjela ideja i druženje se dogodilo, zaključio je Damir.
Doznali smo kako su nepca zasladili slasnom janjetinom i odojkom uz čašicu domaće bevande, i puno čašica dobre ćakule, te da je pala i pisma.
Marin Buble, zapovjednik JVP grada Trogira i operativnog područja Trogir tvrdi kako je dužnost vatrogasaca pružiti pomoć svakome u svakom trenutku.
- Taj ranč se nalazi na rubnom području guste borove šume i bilo je potrebno pružiti sve što je u našoj mogućnosti da se izbjegne katastrofa. Naravno, da smo zahvalni Damiru što nas je počastio. Bila je to još jedna prilika da „pročešljamo“ tu uzbudljivu vatrogasnu priču i učvrstimo naše prijateljstvo, ali i razmijenimo vatrogasna iskustva što nikada nije na odmet, rekao je Buble.
GORDANA DRAGAN
Foto & Video: Damir Mišetić
