U Trogiru je obilježena 45. obljetnica mature generacije bivših učenika ugostiteljskog usmjerenja – zanimanja konobar, koji su Srednju strukovnu školu Trogir završili 1981. godine.
Riječ je o generaciji koja je prvo pohađala prvi i drugi razred opće srednje škole, a zatim u trećem i četvrtom razredu odabrala usmjerenje konobar. Kako su istaknuli, u razredu ih je bilo svega 17, što ih je od samih školskih dana dodatno povezalo i stvorilo, kako kažu, “pravu malu obitelj”.
Na svečanom okupljanju bivši su se učenici okupili ispred Srednje strukovne škole u Trogiru, gdje su se emotivno susreli, izgrlili, izljubili i fotografirali. Nažalost, dio njihove generacije više nije među živima, jedna kolegica Ana Rogač živi na Novom Zelandu, a kolega Vojko Turković u New Yorku, pa je na proslavi sudjelovalo tek šest bivših učenika, dok dio njih nije mogao doći iz zdravstvenih razloga.
Profesori su se također pridružili obilježavanju, među kojima razrednica Ana Šimić te profesori Katica Meštrović, Ivan Grga i Marin Rožić – Minjer. Posebno je istaknuta uloga razrednice Ane Šimić, koja je u školi radila 41 godinu, svakodnevno putovala iz Splita te, kako kažu bivši učenici, “živjela ugostiteljstvo” zajedno s njima.
“Od nas je praktički napravila konobare”, prisjetili su se sudionici, dodajući kako je s njima odlazila i na praksu u Seget tijekom zimskih praznika, gdje su zajedno radili i uređivali školske prostore. Učenici su tada, na njezinu inicijativu, kistom i Jupolom sami bojili školu, a kasnije je pokrenula ideju uređenja posebnog kabineta za ugostitelje, u kojem su imali i dio praktične nastave uz rad u hotelu Medena.
Sugovornici koji su dali izjave za Trogirski portal, Nikica Ševo i Neven Pažanin, prisjetili su se vremena bez mobitela i telefona, kada su informacije kružile na potpuno drugačiji način. “Naše majke su se ujutro susretale kod Plošnjaka po kruh i sve su znale što se događa s nama”, kroz smijeh je ispričao Ševo.
Dodali su i brojne anegdote iz mladosti – druženja u Segetu Gornjem, gdje su odlazili traktorom Nikicina oca, okupljanja kod pokojnog Pere Čarije, pečenje “pivca” te večeri provedene uz komin, ali i praksu u hotelu Medena koja im je bila važan dio školovanja.
Neven Pažanin naglasio je kako je njihov razred bio iznimno povezan te da se tijekom školovanja i kasnije nikada nisu posvađali. “Bili smo pravi prijatelji i ostali smo to cijeli život”, rekao je Pažanin, dodajući kako se dio kolega nije vidio od završetka škole.
Posebno emotivno prisjetio se i školskih ekskurzija koje i danas pamti – putovanja u Poreč, Istru, Zagreb i Zagorje, uz brojne zajedničke fotografije koje čuva kao uspomenu.
Zanimljivo je i kako, unatoč bliskosti razreda, među njima nije bilo generacijskih ljubavnih priča. “Naše kolegice smo doživljavali kao sestre, kao obitelj”, našalio se Ševo.
Ugostiteljsko usmjerenje u Trogiru otvoreno je 1977. godine, a ova generacija pripada trećoj skupini učenika tog programa, koji će iduće godine obilježiti 50 godina postojanja.
Svečani program proslave nastavljen je u školskim prostorima, gdje su bivši učenici u novom kabinetu kuharstva pogledali prezentaciju od oko 80 fotografija iz srednjoškolskih dana i prisjetili se svih kolega i zajedničkih trenutaka. Nakon toga posjetili su segetsko groblje i položili cvijeće na grob preminulog kolege Pere Čarije, a druženje je završilo u restoranu Coccolo.
Sudionici koji su dali izjave za Trogirski portal, Nikica Ševo i Neven Pažanin, poručili su kako s okupljanjima ne staju te da će se i dalje redovito viđati, osobito kada im se pridruže kolege iz inozemstva.
Ova emotivna obljetnica još je jednom pokazala kako školska prijateljstva, unatoč vremenu i udaljenosti, ostaju trajna i neraskidiva.
A.L.
Foto: Nikica Ševo
