Veliki jubilej 55. obljetnicu mature proslavila je zlatna generacija trogirskih učenika “Škole s praktičnom obukom” i “Škole učenika u privredi” koji su maturirali davne 1967.
Njih 14 od 67 koliko ih je položilo ispit zrelosti nisu željeli prepustiti zaboravu brojne uspomene koje ih i danas vežu unatoč minulim desetljećima i različitim životnim putovima. Sastali su se ispred današnje SSŠ “Blaž Jurjev Trogiranin” i zaputili se u razred na “prozivku” nakon čega su taj za njih izuzetno važan događaj ovjekovječili fotografijom na školskim stepenicama. Uslijedilo je druženje u jednom restoranu na trogirskoj rivi, a uz dobar zalogaj i domaću kapljicu pljuštale su uspomene te je vrijeme do kasnih noćnih sati prošlo kaže naš sugovornik Kuzma Sartori poznatiji po nadimku Dragan, u tren. Rastali su se radosni i sjetni uz poruku kako se vide i dogodine.
- Prije pet godina na proslavi nas je bilo 35-ero. Sada nas je znatno manje, ljudi maju obaveze, ali najvažnije je da u međuvremenu nije puno njih umrlo. Nažalost, troje kolega smo se s pijetetom prisjetili, kao i onih koji odavno više nisu među nama. Drago nam je da se možemo pohvaliti s tri naša profesora koja su još živa, a to su: Marin Denona, Miro Kovačić i Mirko Lučin. Sretan sam što sam nakon 55 godina prvi put vidio kolegu Branka Pažanina. Eto, nije nas život u međuvremenu povezao, ali prepoznali smo se, uz osmjeh će Kuzma.
Doznajemo kako se u prvi razred 1964. upisalo 96 učenika, a završnom ispitu pristupilo njih 67.
- Bila je to generacija koja je iz klupe otišla na posao i koja je iznjedrila jake kadrove – meštre od zanata. Vrsne električare, bravare, cjevare, mahaničare, brodomontere, stolare…. Moram uza svu skromnost naglasiti kako smo dugi niz godina bili nositelji ondašnje proizvodnje. Radilo se i zarađivalo. U jednom trenutku ni financijski direktor nije znao s koliko novca škver raspolaže, a bilo ga je istina, puno. Škver je hranio najmanje 3 000 radnika i njihovih obitelji bez kooperanata. Zapošljavali su se radnici ne samo iz Trogira već i trogirske zagore, iz Kaštela i Splita. Vodilo se tada računa o svima podjednako. I kao šegrti primali smo naknadu, bila je dovoljna za “matineju“, prisjeća se Kuzma. Dodao je kako je gotovo 90 posto njegovih kolega provelo mladost i život u brodogradilištu i da nisu zbog toga požalili. Bila su to kaže neka druga vremena.
Pitamo ga za usporedbu s današnjim poslovanjem ne samo trogirskog brodogradilišta već i ostalih.
- Hrvatskoj brodogradnji se nažalost odavno kazalo “Laku noć!”. Zamislite jedan “Uljanik”, “Treći maj”, “Brodosplit” zatvaraju vrata. Nekad je to bila naučna fantastika. Mislim da onaj tko želi raditi u brodogradnji mora otići iz Hrvatske, što je žalosna spoznaja. Zbog čega je to tako teško je jednoznačno odgovoriti. Svi su krivi, a nitko nije i godinama se vrtimo u tom krugu, pojašnjava Kuzma.
Mladima bi poručio da cijene svoje zanate i svoj posao. Da budu dobri u školi i cijene svoje profesore. Poštovanje prema njima i poslu dovodi do napretka. No, čini mi se da danas treba puno raditi na tome, dok je mojoj generaciji to bilo normalno, veli. Nesretan je zbog toga što mladi moraju trbuhom za kruhom odlaziti u inozemstvo, a da naša privreda propada i gasi se.
Na proslavi 55. obljetnice mature bili su: Ante Maravić, Ante Šoda, Ljubo Matijaš, Ante Višić, Branko Pažanin, Jerko Harašić, Ante Rade, Zdravko Svilan, Ante Buble-Inčele, Branko Škember, Tonči Zulim, Venko Cvitanović, Dinko Biočić i Kuzma Sartori Dragan.
GORDANA DRAGAN
Foto: FOTO VIDEO DOBROSLAV, Trogir
