Trogir je povijesni grad bogat kulturno-umjetničkim spomenicima kojega je zbog njihove ljepote i vrijednosti UNESCO prije 25 godina uvrstio na popis svjetske baštine. Ovih dana pristiglo mu je novo priznanje kao potvrda i o iznimnom tradicijskom nasljeđu. Riječ je o dalmatinskom veštitu, prepoznatljivoj tradicijskoj odjeći-svečanom muškom odijelu koje se još jedino šiva u salonu Borisa Burića-Gene, a kojega je Ministarstvo kulture zaštitilo kao nematerijalno kulturno dobro upisano u Registar tih dobara RH. Povjerenstvo za nematerijalnu kulturnu baštinu jednoglasno je donijelo tu odluku 15. studenog prošle godine. Donosimo samo dio obrazloženja.
Umijeće izrade i kultura odijevanja dalmatinskog veštita u svom povijesnom kontinuitetu prolazilo je kroz brojne promjene koje odražavaju društveni, ekonomski i politički status građana srednjodalmatinskih gradova i okolice (Split, Trogir). U tim procesima nastajala je kulturološki vrlo kompleksna pojava. Prema kraju 19. st. javljali su se oni elementi i načini ukrašavanja koji su bili bliskiji jadranskoj tradiciji odijevanja s jačim građanskim utjecajima, da bi početkom 20. st. došlo do redukcije na relativno uski repertoar oblika koji pripadaju izrazito urbaniziranoj nošnji. Najuočljivija je bila promjena suknenoga haljetka s rukavima ravnoga kroja (koporan/kaparan) u iskrojenu jaknu od finije kupovne tkanine s ukrasnim kopčanjem alamarima, koja se najčešće zvala zurka/žurka (u Trogiru đamara). Iako je isprva bila pokazatelj njihova socijalnoga i ekonomskoga statusa bez obzira na političku pripadnost, prema kraju 19. st. sve više se isticao njezin narodnjački karakter i pripadnost puntarskoj nošnji. Ovom kompletu pučke nošnje pripadala je i crvena kapa koja je u vrijeme političkih borbi krajem 19. st. u Splitu poprimila izrazito političko značenje i koju su nosili domoljubi koji su se zalagali za povezivanje Dalmacije s ostalim dijelovima Hrvatske. U ovom osnovnom obliku muška narodna nošnja zadržala se otprilike do početka Drugoga svjetskog rata, a nakon toga se koristila kao folklorni kostim za scenske nastupe. Krajem 20. st., kada je započeo proces revitalizacije tradicijskih vrijednosti opet se probudila svijest o nacionalnom značenju ove narodne nošnje. Odjevni oblici ponovo su se stilizirali pa sada crvena kapa postaje sve rjeđi dodatak, a nekoć šareni pojas sve češće se mijenja onim crvenim.
Takav dalmatinski veštit danas je prihvaćen kao „hrvatska nošnja“, ali i suvremeno muško odijelo koje odijevaju političari, pjevači i druge javne osobe te mladoženje ili ostali muškarci u svečanim prilikama. Danas ga odijevaju gotovo svi muškarci koji u nekom svečanom trenutku žele naglasiti pripadnost tradicijskim vrijednostima svojega kraja, pa su svi oni u širem smislu nositelji ovoga nematerijalnoga kulturnog dobra.
Od svih salona koji su šivali veštit do danas je ostao aktivan samo posljednji salon, odnosno njegov vlasnik Boris Burić Gena, čiji se rad ističe ne samo zbog kontinuiteta, već i zbog kvalitete izrade koja se postiže krojenjem i šivanjem po svim uzusima zanata u njegovoj krojačkoj radionici u Trogiru. Njegov modni salon sa statusom tradicijskoga umjetničkog obrta odlikuje se visokom kvalitetom izrade što potvrđuju mnogobrojna priznanja koja je primio za svoj rad, kao i brojne poznate osobe za koje je sašio odijelo. Genina posvećenost tradiciji, maštovitost kreacije i besprijekorna izvedba muških odijela najbolja su garancija zaštite i očuvanja dalmatinskog veštita, kao kulturnoga dobra. Njegova krojačka radnja i salon mogli bi postati važnom točkom u edukaciji o umijeću izrade dalmatinskoga veštita, namijenjena mladima i drugim zainteresiranim. Istodobno je salon Borisa Burića Gene izvor za prijenos znanja o etnografskim vrijednostima i širem značenju ovoga dobra.
A kada i kako je započela te se „zakotrljala„ ta priča sa završetkom kakvog su mnogi Trogirani željeli i očekivali doznajemo od Jasne Popović, pročelnice Konzervatorskog odjela u Trogiru, koji je u njoj odigrao važnu ulogu.
- „Radovan“ Društvo za zaštitu kulturnih dobara Trogira još 2008.godine predložilo je upis Tradicijskog umijeća izrade tradicijskog odijela izniklo na antičko-srednjovjekovnoj povijesnoj matrici medijevalnog urbaniteta grada Trogira u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske – Listu zaštićenih kulturnih dobara. Povjerenstvo za nematerijalnu kulturnu baštinu razmotrilo je prijedlog sa zaključkom da umijeće izrade tradicijskog odijela koje je tad predloženo za upis ne pripada određenju nematerijalne baštine sukladno definicijama UNESCO-ve Konvencije za zaštitu nematerijalne kulturne baštine iz 2003. godine. Elaborat prijave pod gore navedenim naslovom nije dostavljen na uvid nadležnoj konzervatorskoj službi, niti je poznat njegov sadržaj. Stoga je stručni kolegij Konzervatorskog odjela u Trogiru 2020. godine, na temelju nove prijave Udruženja obrtnika iz Trogira, proveo vlastiti valorizacijski postupak radi utvrđivanja svojstva nematerijalnog kulturnog dobra. U tom postupku oslanjali smo se isključivo na pojmove i definicije iz Konvencije za zaštitu nematerijalne kulturne baštine iz 2003., prema izdanju iz 2018. godine i to prema četiri bitna kriterija: tradicijska, suvremena i živa istovremeno, uključiva na način da doprinosi osjećaju identiteta i kontinuiteta kao karika koja povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost, kazuje Popović.
- Prvi korak u valorizacijskom postupku bio je pregled relevantne literature, posebno niza stručnih radova na temu tradicijskog ruha i kulture odijevanja objavljenih u periodu od 2009. do 2020. godine u kojima su iznesene nove spoznaje o „dalmatinskom veštitu“. Drugi korak obuhvaćao je pregled i analizu dokumentacije trogirske krojačke radionice Borisa Burića Gene koja se sastoji od fotografija, pisama, elektroničkih poruka, dvije knjige dojmova i novinskih članaka. Zahvaljujući činjenicama o kroju, materijalima i simbolici tradicijskog, izvornog „dalmatinskog veštita“, bilo je moguće na licu mjesta, u trogirskoj krojačkoj radionici Borisa Burića Gene, usporediti suvremeno odijelo s njegovim izvornikom čija je tektonika utvrđena stručnim i znanstvenim radovima. Konačno, provedeni su i nestrukturirani kratki intervjui s fizičkim osobama koje nose „dalmatinski veštit“ kako bismo utvrdili točnost navoda da zajednica koja prakticira nošenje „dalmatinskog veštita“ doista istome i pridaje određena značenja, kako je to navedeno u prijavi. Na kraju smo zaključili da umijeće izrade „dalmatinskog veštita“ nije izniklo na antičko-srednjovjekovnoj povijesnoj matrici medijevalnog urbaniteta grada Trogira te da se radi o potpuno drugačijem kulturnom fenomenu – o umijeću izrade (zanatskim znanjima i vještinama) i živoj praksi odijevanja osuvremenjenog tradicijskog odijela koja u sebi nosi vrijednosti i simboliku koju prepoznaju, vrednuju, prenose i time svjesno izražavaju upravo oni koji odijelo nose, da „dalmatinski veštit“ nadilazi lokalne granice, nije isključivo vezan za Trogir, već kako mu ime govori ima regionalni karakter (kako sredinom 19. stoljeća kad je nastao tako i danas), koji u određenim prilikama postaje izraz nacionalnog kulturnog identiteta; podrijetlo njegova kroja etnografski je istraženo i definirano, a elementi kojima je kroj 1990-ih moderniziran, čime je odijelo dobilo na slojevitosti, brojni su i tek ih treba detaljno dokumentirati (ukrasni detalji na košulji, prsluku i sakou, drugi nacionalni simboli u detaljima – glagoljica u tkanju pojasa i sl. Nadalje, da nositelj ovog kulturnog dobra nije jedan obrt, već prvenstveno sve fizičke osobe koje odijelo nose pridajući mu određenu kulturno-povijesnu simboliku, sva kulturno-umjetnička društva, glazbari, zborovi i klape koje prilikom izvedbi nose izvorni ili osuvremenjeni „dalmatinski veštit“, te svi obrtnici, krojači koji izrađuju ovo odijelo i na kraju da se radi o nematerijalnoj kulturnoj baštini koja je ugrožena u segmentu proizvodnje, s obzirom da krojački obrti koji se bave izradom „dalmatinskog veštita“ vode borbu za ekonomski opstanak. Time su ispunjeni svi kriteriji, a s obzirom na sve navedeno složili smo se da se spomenuto kulturno dobro upiše u Registar kulturnih dobara RH, na listu nematerijalne kulturne baštine, i taj prijedlog uputili mjerodavnima, pojašnjava pročelnica Popović koja je povjesničarka umjetnosti i etnologinja.
- Ovo je još jedna u nizu potvrda ne samo slojevitosti i bogatstva trogirske kulturne baštine, već i značaja angažmana lokalne zajednice, što je u današnje doba izuzetno teško. Sretna sam što je to na neki način i priznanje Borisu Buriću Geni koji je svojim radom dao poseban doprinos umijeću izrade dalmatinskog veštita i utkao u odijelo nove vrijednosti suvremenog doba. Zapravo, pomalo me je i iznenadilo koliko je ova vijest o priznanju odjeknula u gradu, a onda sam shvatila da me ne bi trebalo čuditi jer već dulje vrijeme postoji živa sinergija u Trogiru između ustanova i pojedinaca koji se bave baštinom i da je takva klima jako poticajna za rad, pa onda rezultati ne mogu izostati, a time su zadovoljni i građani, zaključila je pročelnica Popović, najavivši kako je Društvo „Kameni cvit“ izradilo prijedlog za proglašenje trogirskog rafiola nematerijalnim kulturnim dobrom, te da u narednim mjesecima možemo očekivati i taj upis u Registar kulturnih dobara.
Ispred „Radovana“ predsjednica dr.sc. Danka Radić kazala je kako Društvo dijeli radost zbog upisa te je čestitala Borisu Buriću Geni koji je uz podršku trogirskog Konzervatorskog odjela doprinio završetku tog upisa.
Boris Burić Gena veli kako je dalmatinski veštit osnovna konstrukcija kroja odijela kojega je doveo do savršenstva i kako je ono jedinstveno u svijetu. “Molim vas ne bih dugo pričao. Samo ću pročitati zahvalu Matije Šeše, čovjeka iz Luxemburga, nakon što sam mu ga u prosincu 2021. šašio, a u kojoj je sve kazao“.
- Kroz Vaš neumoljiv rad Vi ste svijetu ispričali priču o odijelu. Kao što etimologija izučava porijeklo riječi, tako Vaša životna priča izučava porijeklo odijela. Vaš veštit ja ne mogu riječima objasniti, samo mogu reći kako se u njemu osjećam-kao vitez elegancije, ljubitelj umjetnosti i zaštitnik tradicije. Vaše odijelo doista ima dušu, koju ni etimologija ne može shvatiti koliko god se jako trudila.
Genino odijelo nosili su i nose brojni svjetski poznati ljudi između ostalih prvi čovjek Formule 1 Bernie Ecclestone, španjolski operni tenor Placido Domingo, američki glumac Bill Murray, autor zadarskih Morskih orgulja Nikola Bašić, Goran Ivanišević, meksički multimilijarder Bruce Grossman i drugi…
GORDANA DRAGAN
