„Mnogi podcjenjuju naš posao, ali svatko od nas bez obzira na stručnu spremu mora počistiti svoj stan. Tako i grad treba održavati. Njegova čistoća, njegovo je ogledalo. A mi smo te čija je obaveza to ogledalo svakodnevno glancati kako bi bilo što sjajnije“, kazuje Isabel Jozić, grupovođa čistačica Radne jedinice održavanja javnih površina pri „Trogir holdingu“.
I dok zvizdan prži, a u hladu je uzavrelih 38 stupnjeva zatekli smo je kako u parku Fortin na sjevernom ulazu u trogirsku povijesnu jezgru jednom rukom briše znoj sa čela, a drugom pokazuje svojim kolegicama koji su im zadaci za sutrašnji dan. Njezina jedinica broji 15 čistačica koje čiste: staru gradsku jezgru, Čiovo, Travaricu, Balančane, Brige, Naselje, po potrebi i Arbaniju, te dvije koje su na tržnici, jednu koja održava uredske prostorije Holdinga, jednu na groblju i jednog čistača za kojega kaže da je blažen među ženama, a koji brine o urednosti ribarnice.
„Za metlu uvik ima posla“, slikovito će Bela, kako je zovu u kolektivu, upoznavajući nas s radnim vremenom koje započinje svakog jutra u 6.30 sati i traje do 13.30 sati, a subotom je skraćeno do 11.30 sati.
- Nediljom je uvik jedna čistačica dežurna zimi, a u sezoni su dvi ujutro, a jedna posli podne. Sezonsko radno vrime traje od 1. svibnja do 30. listopada. Radimo sve praznike, za Božić i Novu godinu je dežurstvo, pojašnjava Bela, priznavši kako im je ljeti posao strašno naporan te da je zima puno lakša.
- Kad je velika kiša onda nam je „banja“, ali moraju se bar kante isprazniti. Trčemo po kiši po njih. Zimi nas ubija grubo vrime i lišće. Ti meteš, a ono za tobom pada, a moraš ga pokupiti, opisuje zimske slike.
Nas zanima posao u sezoni, dok se drugi „banjaju“ u moru, a one moraju po nesnosnim vrućinama obaviti svoje zadatke.
- Mi nemamo godišnji liti. Ništa dok je sezona. U centru grada (stara jezgra), obavezno mi moraju biti tri žene, a na Travarici i Čiovu po dvi. Popodne je na terenu jedna čistačica. Zatišje u centru grada bude od 15 do 17 sati. A onda kad se turisti vratu s kupanja ne treba koristiti metlu nego samo prazniti kantice po gradu i parkovima. To se puni brzinom svjetlosti. Krcaju se svime i svačim, ali najviše kutijama od pica, i kanticama od sladoleda te bocama od pića. Sve oni to ubacuju „ofrlj“ više vanka nego unutra. A najdraže im je sesti na cimatorij kraj katedrale, gdje marendaju, i ostaviti na zidiće ostatke od spize. A ljudi moji vikendom, to je ludilo od škovaca, klimajući glavom kazuje Bela.
Toj simpatičnoj i vrijednoj ženi koja je do početka devedesetih radila u trogirskoj Plivi, a potom se zaposlila u gradska komunalna poduzeća prošavši sve njihove transformacije, a posljednju u „Trogir holding“ još uvijek je neshvatljivo neodgovorno ponašanje građana koji otpad ostavljaju pokraj spremnika, a ne unutar njih ili pak pokraj njih znaju odložiti gotovo cijeli stari namještaj, kućanske aparate i slično…
- Moram priznati da kod moloka nered prave uglavnom domaći. To je tragedija. Molok prazan, a okolo se ne možeš okreniti od smeća. Naravno, svaki ubačaj se plaća, pa je lakše ostaviti kesu vanka. Gledan ja jednu ženu kako nosi kućno smeće u jednoj ruci, a u drugoj karticu za molok. Mimoiđe ona molok i u park Žudika u tamošnju kamenu kantu baci kesu. Takve pojedince smo vidile više puta. I upravo takvi se najviše bune da je šporko. Krive smo im mi čistačice, gradonačelnik, direktor Holdinga. Svi, samo ne oni, rezolutno će Bela.
- A da vidite kroz kalete. Pojedine u kesice ostavljaju smeće i obise ga na vrata. Ima i onih koji s kesicama trču za nama i čekaju nas dok metemo ulice da bi ubacile kesicu u našu kantu. Čiste dvore i ubacuju smeće u naše „fijakere“ (tako nazivaju kolica za kantu). Mi sve to toleriramo. Šta ćemo. Kroz male gradske ulice postavljene su male kante za sitni otpad, a u njih redovito ubacuju kućno smeće. Nađu se tu: vješalice iz radnji, karton od dostave, najlonske vreće, štošta iz ugostiteljskih objekata. Sve to rekla sam toleriramo. Jesmo živčane, ali isto skupimo, sa smiješkom će naša sugovornica.
Bela tvrdi da je stanje oko spremnika bolje otkako ih čuvaju zaštitari od nekulturnih građana.
- Sve je lipo organizirano, točno po satima, kad se skuplja papir, kad plastika. I s tim nema problema. Naši transportni radnici sve to pokupe. Samo je problem miješani otpad. Tu bi građani morali biti odgovorniji, poručuje.
Njezina služba radi i „extra poslove“ kako ih nazivaju. Riječ je o čišćenju prostora na kojima se održavaju manifestacije „Trogirskog ljeta“.
- Zahvaljujući dobroj suradnji rukovoditeljice našeg Sektora Nikoline Tomaš i direktora Turističke zajednice Marina Pivete, odlično obavimo posao. Kad su koncerti u kuli bude pravi „đumbus“ kojega treba počistiti i kulu osposobiti za idući dan. Do devet ujutro sve mora biti čisto ka suza. Joj da vidite nakon koncerta Doris, Dalmatina i Cveka kakva je bila kula. Ajme, majko!, slikovito će.
Pitamo je jesu li “šporkiji“ domaći ili strani turisti.
- Bez obzira kakvi jesu da jesu, ali naši su turisti ipak najbolji. Od stranaca Japanci i Kinezi, odnosno Azijati, kako ih ja zoven još i kosooki su najuredniji, veli.
Nadovezujemo se s pitanjima te nas zanima što ih najčešće pitaju turisti?
- Mi smo pravi turist-biro. Najviše nas pitaju kako doći do katedrale, kad se izgube po kalama. Ako traže neki apartman ili ugostiteljski objekt, restoran, suvenirnicu, banku, mi ih lipo uputimo, kaže.
Doznajemo kako je bilo više slučajeva kada su pronašle izgubljene novčanike, mobitele, naočale, ključeve i sve to uredno vratile na policiju, obratile se TZ ili pak Gradskom radiju.
Bela je skromna žena, energična radnica koja brine i štiti svoje kolegice. Ne krije da joj je drago kada ih se pohvali i zato je pristala na naš razgovor.
- Drago mi je da nas netko pohvali. Da netko priznaje naš rad. Znaju nam reći: Šta perete toliko ti grad. Nije to tinel. “Za nas je to tinel i ostat će tinel!, odlučno će.
Naš razgovor je mogao trajati satima. Dogodovština, nije nedostajalo. Raduje nas da smo bar neke od njih uspjeli zabilježiti.
- Mi smo jedan tim. Nekad nam je bolje, nekad lošije. Dijelimo radost i tugu, sunce i kišu. Takav je život, zaključila je pohvalivši suradnju s kolegama koji održavaju parkove, zelene površine te transportne radnike, jer kako je istaknula jedni bez drugih ne bi mogli funkcionirati.
GORDANA DRAGAN
