Kristinu Mlačić vlasnicu Frizerskog salona “Kike” koju svi u Trogiru poznaju kao osobu velikog srca i dobre duše ukrajinske ratne strahote pogodile su kaže do boli. Svakodnevno gledajući bezdušne slike ruskog razaranja ukrajinskih gradova, kolone izbjeglica posebice majke s uplakanom djecom koje bježe iz razrušenih domova spašavajući živote poticale su je na razmišljanje kako nekome pomoći. U trenutku kada je smišljala na koji način bi to mogla učiniti, umiješao se trogirski Kairos – bog sretnog trenutka. Na stranici njezinog salona stigla je poruka u kojoj je pisalo: “Frizerka, izbjeglica iz Ukrajine s 11 godina iskustva traži posao u struci.” Odmah je pozvala na razgovor i ubrzo se Maryna Pikhota (47.) našla u njezinom salonu u kojemu već dvadesetak dana radi. Nije joj teško putovati iz Kaštel Starog gdje je prije mjesec dana Vlado Škopljanac njoj i njezinu četrnaestogodišnjem sinu pružio novi dom.
Kristina i Maryna nemaju “strogi” odnos šefice i radnice. Između njih uvuklo se niz isprepletenih osjećaja, koji se mogu svesti pod zajednički naziv razumijevanja i poštivanja. U to smo se uvjerili zatekavši ih u salonu kako ispijajući kavicu tiho čakulaju. I jednoj i drugoj u pogledu se dala iščitati tuga. Kristini zbog Maryninih patnji, a njoj pak zbog pakla kojega proživljavaju njezini Ukrajinci i sugrađani u Kijevu te brige za najmilijima koji su tamo ostali, majkom te bratom i njegovom obitelji.
- Svi su me ovdje, u Hrvatskoj lijepo prihvatili. Sin je krenuo u školu gdje je dočekan s puno pažnje. Stekao je već i nove prijatelje. Hvala Bogu izašli smo iz Kijeva na vrijeme tako da on nije vidio žestoka ratna razaranja, no često me pita: “Mama zašto ti stalno plačeš?” Sva sreća da djeca to drugačije doživljavaju od nas odraslih. Moja dvadeset petogodišnja kćerka je drugog dana početka napada na Ukrajinu kupila kartu za odlazak, znajući da će rat potrajati, da Putin neće birati sredstva. Kad gledam fotografije Kijeva, pogotovo centar grada kojim sam voljela šetati, srce mi puca jer je ruska vojska sve objekte u gradu granatirala. Tamo sam imala dva stana i ušteđevinu za ugodnu mirovinu, ali odjednom bez ikakva razloga toga više nema, kazuje Maryna.
Pitamo je kako to da je došla baš u Hrvatsku? “Izabrala sam Hrvatsku jer mi je prvi suprug bio Hrvat, već sam u Vašu prekrasnu zemlju dolazila više puta, a znam i jezik. Kćerka me zna sada “zezati” kako sam cijeli život maštala da živim uz more. Nažalost, povod zbog kojega sam ovdje nije lijep, veli“.
Doznajemo kako joj je brat radio kao menadžer u banci, a sada je na prvim crtama bojišnice, kako je izuzetno zabrinuta za bolesnu majku za koju bi voljela da dođe k njoj, ali da nije sigurna jer se rat zahuktava te kako su u kontaktu, čuju se i kaže joj kako su građani koji su ostali u Kijevu međusobno solidarni, pomažu jedni drugima u nabavci hrane i lijekova.
- Iz poznate sam obitelji Minjin. Skulptura moga pradjeda stoji ovjekovječena u bronci na središnjim moskovskom trgu – Crvenom trgu. Svi znaju što znači prezime Minjin. Pradjed je u svoje vrijeme spasio Rusiju i zalagao se da se održi ruska vlast, bio je rođeni vođa. Nadam se da će se i sada u Rusiji pronaći neki Minjin koji će odgovoriti Putina od njegova suluda nauma i odvratnog zla kojega nanosi mom narodu, ogorčeno će.
Kristinu je nahvalila što joj je otvorila vrata svoga salona, ali i srca. “Hrvati imaju veliko srce. I vi ste bili u sličnoj, ako ne istoj situaciji, tako da dobro razumijete kako nam je. Zahvalna sam Vladi Škopljancu koji nam je dao krov nad glavom, a pomaže nam i oko sređivanja papira. Također sam zahvalna radnicima “Prometa”, posebno vozačima autobusa na liniji broj 37, koji su mi kad sam im pokazala ukrajinsku putovnicu omogućili besplatan prijevoz.”
Maryna Pikhota kaže da živi iz dana u dan, da joj je teško planirati budućnost, a povratak u Kijev da joj je san. Za sada bi željela stvoriti dom u Hrvatskoj i krenuti u neki novi početak. Poslovni je već ostvarila.
Podršku da joj pruži posao i tako pomogne nekome iz Ukrajine Kristina Mlačić (42.) dobila je od supruga i svoje dvije kćeri.
- Vjernici smo. Ispunjava nas sreća i veselje drugih. Rado pomažem potrebitima. Posebno sam osjetljiva na malu i bolesnu djecu. U ovoj ozbiljnoj situaciji moramo pokazati ljubaznost prema izbjeglim Ukrajincima koji dolaze u “Lijepu našu” i Trogir, poručila je.
GORDANA DRAGAN
Foto: AL
