Festival povijesti – Kliofest, u okviru kojeg se obilježava Dan povijesti, ove je godine u Muzeju grada Trogira posvećen 130-oj obljetnici pobjede narodne stranke na općinskim izborima u Trogiru i ustoličenja prvog narodnjačkog gradonačelnika.
Tim povodom su u petak, u Galeriji Cate Dujšin Ribar prigodna predavanja održali dr. sc. Fani Celio Cega i Radovan Slade – Šilović, a u glazbenom programu sudjelovao je Dječji zbor Župe sv. Jakova pod vodstvom Ivane Milin Pućo.
Dr. sc. Fani Celio Cega održala je predavanje o Pobjedi narodnjaka u Trogiru prije 130 godina i pri tom istaknula: „ Dugo je trajala tijekom 19. stoljeća borba autonomaša koji su se borili za autonomiju Dalmacije, a koji su se pretvorili postupno u talijanaše i narodnjaka koji su se borili za hrvatsku nacionalnu integraciju, sjedinjenje svih hrvatskih zemalja. U tim vremenima načelnikom grada bio je Antonio Fanfogna (Garagnin – Fanfogna), političko opredijeljen autonomaš, bogat i moćan koji je s nekolicinom svojih istomišljenika, držao u ovisnosti dobar dio trogirskih težaka. Biti narodnjak, biti Hrvat bila je hrabrost jer su ih autonomaši svim silama nastojali učiniti omraženim. Postupno, zaslugom mladih školovanih Trogirana, zaslugom nižeg svećenstva, narodnjaci imaju sve više pristaša. Veliku ulogu je pri tome odigrala Narodna štionica, Pučka banka koja je pomagala obrtnike i težake pa i Narodna glazba. Konačno 30. prosinca 1886. konstituirano je prvo narodnjačko Općinsko vijeće koje je brojilo 33 člana, 29 narodnjaka (4 iz Zagore) i 4 talijanaša a u gradu je zavladala euforija. Narodna glazba je svirala a brzojavne čestitke su stizale odasvud, jer je Trogir bio jedna od posljednjih autonomaških utvrda. Prvi narodnjački načelnik Špiro Puović ustoličen je 25. siječnja 1887. te je započeo mukotrpni proces obnove grada i nacionalno osvješćivanje dijela stanovništva grada.“
Radovan Slade – Šilović je govorio o Izbornoj kampanji – što se promijenilo 130 godina poslije, i naveo:“ Stoljeće nakon pobjede narodnjaka, slobodna Hrvatska, neovisna, nosi teret izgradnje ali uskoro i puna duhovne dekadence koju možemo definirati i kao nasljedstvo ideologiziranog komunističkog nasljeđa, ali i kao originalni proizvod hrvatskog društva. Slijedi pitanje – kako se to može dogoditi u zemlji s deklariranom i dičnom katoličkom vjerom. Da li je to kombinacija kripto katolicizma i ponovni izlaz na svjetlo tek zatajene ali dugo godina ponovno ustoličene političke kaste, nositelja jednoumlja koji su u ranjivoj i mladoj hrvatskoj demokraciji pronašli svoje niše za ostvarivanje svojih privatnih interesa i rastakanja vrijednosti uz pokušaje degradacije branitelja kao nositelja hrvatske slobode. Izgleda da se mnogima Hrvatska dogodila a njihove kombinacije komunističke ideologije i jugoslavenstva i prema potrebi naučenog hrvatstva, naišle su na teren za manipulaciju, uz ohrabrenje u neprovođenju lustracije a tako i obustave protoka zdravih državotvornih mladih političkih elita.“
Foto:IRM
{gallery}kliofest{/gallery}
