32 C
Trogir
Srijeda, 29 lipnja, 2022
NaslovnicaVIJESTITROGIRTROGIRSKA "MATICA" PROMOVIRALA ČASOPIS " VARTAL" – KULTURA JE U TROGIR DOLAZILA...

TROGIRSKA “MATICA” PROMOVIRALA ČASOPIS ” VARTAL” – KULTURA JE U TROGIR DOLAZILA MOREM

U organizaciji ogranaka “Matice hrvatske” u Trogiru, a u povodu proslave 180. obljetnice te jedne od najstarijih nacionalnih kulturnih ustanova sinoć je u atriju Kneževe palače održana promocija časopisa “Vartal”. Predstavili su ga: prof. emeritus Ljerka Šimunković, prof. emeritus Ivo Babić i dr. sc. Danka Radić, jedna od urednika. U prigodnom programu nastupio je violončelist Dubravko Geić.

Središnja tema je “Trogir između dviju nasuprotnih obala/Mikrokozmi – između snova i snatrenja”, a sadrži i više priloga profesora, novinara, povjesničara, muzikologa s druge jadranske obale (Predrag Matvejević, Claudio Magris, Gyozo Szabó, Cecilia Campa, Tatjana Krizman, Marino Micich, David di Paoli Paulovich, Giuseppe Maria Pilo, Rocco Zani, Inoslav Bešker i Nenad Veselić), koji su svojim radovima obogatili poznavanje duge povijesne memorije tog drevnoga i višetisućljetnoga grada. Njihov prinos iznio je na vidjelo osobe gotovo već zaboravljene koje su mnogo dale jadranskoj, dalmatinskoj civilizaciji, kako hrvatskoj tako i ostalima koje su tu bile nazočne kroz stoljeća, pridajući sjaj i magičnu kompleksnost mjestima i životu svojih žitelja.

O utjecaju prekomorskih zemalja na trogirsku heraldiku pisala je Danka Radić, a prof. emeritus Ivo Babić o “Rasponima Jadrana”, “Stoljetnim vezama Dalmacije i Ancone” te povijesti roda Cippico. Iznimno iscrpan rad o mletačkim lavovima koji su uništeni ili oštećeni u incidentu 1932. godine, donio je Mario Jareb. Taj događaj navodi, imao je znatan odjek u tadašnjoj hrvatskoj/jugoslavenskoj i talijanskoj javnosti.  

I najnovije izdanje je posvećeno velikom samozatajnom umjetniku Jakovu Paviću. Tako je novinar, pjesnik, skladatelj, karikaturist, kantautor Igor Brešan sjajnim tekstom evocirao uspomenu na tog iznimnog umjetnika, rodom iz Drvenika Velikog.    

U drugom dijelu publikacije (studije, prikazi, osvrti, prosudbe, eseji….)  mladi povjesničar Ante Bećir donosi „veterinarske“ rasprave Trogiranina Jakobela Vitturija (15. st.), prvog veterinarskog pisca iz Hrvatske. Hania Mladineo Mika “Izvješće Ante Barbijerija iz 1843. godine. Povijesno-statističku-topografsku situaciju Trogira i njegovog kotara, a Josip (Bepo) Franulić kratki osvrt na obitelj Lovrić sevidskih korijena.  

 Marina Vujčić, hrvatska spisateljica, kolumnistica i urednica predstavila se s “Tri priče”, Darko Veršić s “Okom Mediterana,” Ivan Šoda Cotić s “Krajem vremena”, a Ivan Goleš i Ivan Pereža Pjesmama, te Trogiranin Stjepan Omero, po prvi put pjesmama  (Moj Trogir, Crikva, Ribe). Nenad Veselić i Ante Jurić donose prikaz “Rječnika i gramatike trogirskoga cakavskoga govora “Duška Geića i njegovog “Ca,” Danka Radić prikaz “Okruške riči. Ričnika okruškoga govora “Manuele Barete Buličić – Baretinke, Ivan Pažanin romana “Zlonjiva “Marka Palade, Ivana Prijatelj Pavičić knjige Ive Babića “Trogir”. “Grad i spomenici” uradak je , Ante Nadomira Tadića Šutre  zbirke pjesama Ane čagalj “Moje JA”, a Mladen Domazet donosi prikaz “Vartla 1-2/2014./1-2/2015″.

Budući da je djelatnost ogranka “Matice hrvatske” u Trogiru, između ostaloga, čuvanje i njegovanje izvornosti i osobitosti hrvatskoga jezika Predsjedništvo je odlučilo  objaviti “Izjavu Ogranka Matice hrvatske u Trogiru glede sarajevske tzv. Deklaracije o zajedničkom jeziku iz 2017. Godine”.

I na kraju časopisa Aleksandra Bilić Petričević je priredila “Kroniku kulturnih događanja u Trogiru (siječanj-prosinac 2016.-2017.)”  

Dr. sc. Danka Radić u svom obraćanju  između ostalog  podsjetila je na predgovor jednog od urednika  najnovije publikacije – Nenada Veselića koji kako je rekla najbolje oslikava središnju temu, odnosno sinergiju Trogira s kulturom.

“Trogir je u svojoj višemilenijskoj povijesti funkcionirao poput srca, koje krv usisava i obogaćenu razašilja na sve strane tijela – s tom nimalo demotivirajućom razlikom da je životna tvar trogirskog srca bila kultura.

Ona je u nj dolazila morem, doplovivši iz Grčke, kao i varavi zalog sreće, onoga Kairosa kojeg treba uhvatiti za čuperak prije nego hitro promine/proleti mimo kao sjena, iz Rima i Mletaka, iz Engleske, iz Lëzhea, stvarajući amalgam čiji je samo jedan aspekt, onaj graditeljski, bio dovoljan da grad bude 1997. upisan na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine.

Trogir je, međutim, tu kulturu, filtriranu kroz vlastiti osjećaj za lijepo i za strasno – jer to je grad strastvenih, katkad žestokih ljudi – i obogaćenu interakcijom s utjecajima grada i njegove okoline, ponovo slao u svijet, zajedno sa svojom dijasporom.

Poput onog maslačka s korica Larousseova leksikona koji kaže „Je sème à toutvent“ jer je kadar raspršiti sjeme znanja niza svaki vjetar, tako je i Trogir bio kadar raspršiti svoju kulturu zajedno s Trogiranima u dijaspori: cijelim nizom Andreisa, biskupom Petrom Berislavićem, kiparom Ivanom Duknovićem, biskupom Augustinom Kažotićem, dantistom Antoniom Lubinom, povjesničarem Ivanom Lučićem, kiparom Jakovom Statileom, pravnikom Fantinom della Valleom itd. Neki su se na kraju vraćali pod grobni kamen u Trogiru, neki su ostajali u svijetu hirom sudbine, a bilo ih je i koji nisu uspjeli preboljeti nepravdu, poput biskupa Augustina koji je, kažu, ojađen poručio: „Nearna patrijo, ne ćeš uživat kosti moje!“ Gotovo pola tisućljeća kasnije, u prvom desetljeću XX. stoljeća, bijeli parobrod donio je ipak u Trogir jednu od relikvija biskupa blaženika Augustina Kažotića iz stare Apulje, grade Lucere, koja je dočekana svirkom svih brodova u luci i glorijom sviju zvona s trogirskih zvonika, a trogirski puk je u sav glas zazivao imenom svoga beatificiranog sina: „Augustine!“

Ostala su za njima pisma koja su otkrivala ne samo nepokidane niti sa svojim gradom, nego i autentičnu ljubav, ne samo nostalgičnu. Posrijedi je čuvstvo koje je i u drugih, ne samo u Trogirana, tkalo prozračni veo transjadranskih kulturnih veza, isprepletenih stvaralaštava nove, umjetničke odnosno znanstvene stvarnosti, dalmatinske i jadranske baštine koja nije iščezla ni u razdobljima kada su ideologije i tragedije prošlog stoljeća nametale damnatio memoriae.

Uzvratiti ljubavlju treba i mržnju, kamoli ne ljubav. I zbirka priloga koju vam nudimo između ovih korica kani biti uzdarje onima koji su iz Trogira raznosili duhovno i umjetničko bogatstvo čuvajući ljubav za svoje more i svoj grad, navodi u predgovoru, jedan od urednika Nenad Veselić”.

Knežev dvor je bio ispunjen do posljednjeg sjedala, a u publici je bilo i kulturnjaka koji su za tu prigodu iz Splita došli u Trogir. Oni koji su zainteresirani da časopis imaju u svojoj biblioteci kao podsjetnik na još jedan pregled kulturno-znanstvenog stvaralaštva iz bogate trogirske baštine mogu se obratiti putem e-mail adrese drdankaradic@gmail.com.

GORDANA DRAGAN

ZADNJE OBJAVE