Predavanje „Društveni i privatni život u Trogiru tijekom 19. stoljeća“ održano je u ponedjeljak u Gradskoj vijećnici, u organizaciji Savjeta mladih grada Trogira.
O toj temi govorila je dr. sc. Fani Celio Cega, ravnateljica Muzeja Grada Trogira. Ona je na zanimljiv način prikazala na koji su način živjeli Trogirani u prošlosti – što su jeli, gdje su boravili, čime su se bavili, kako su se odijevali. Bilo je govora i o uređenju samoga grada, kao i o funkciji kamenih palača i starinskih kuća kroz prošlost. O tome koliko je sama tema pobudila interes javnosti svjedoči i prepuna gradska vijećnica u kojoj se doslovno tražilo mjesto više.
-Krajem 19. st. Trogir se mijenja, uređuje, nastoje se poboljšati životni uvjeti, što ide vrlo sporo. U Gradu se izmjenjuju austrijska, francuska pa opet austrijska uprava. Francuska vlast pokušala se uvesti promjene ali je kratko trajala. Najbolje što je Austrija učinila za ovaj Grad je izrada katastra (upisnika kuća i zemljišnih čestica). Bogato građanstvo ima sve veću ulogu društvu. Ono školuje svoje sinove i upravo će oni iznjedriti pobjedu Narodnjaka na općinskim izborima 1886. godine. Stanje u selima u kojima stanovnici žive na rubu gladi izrazito je teško, stoga im se nastoji pomoći te se uređuju putovi, lokve, grade cisterne… Grad živi i dalje prateći europske društvene promjene prilagođene trogirskoj sredini, prateći modu ali na način da je svaki stalež imao svoje mjesto u trogirskom društvu. Kuće su opremljene drvenim namještajem poglavito onim obloženog furnirom, premda su još uvijek u uporabi komadi iz prethodnog stoljeća. Namještaj se i dalje uvozi premda se domaći stolari sve više bave izradom namještaja. Kuhinje su opremljene kuhinjskim namještajem i nalaze se uglavnom u potkrovlju. Recepti iz tog razdoblja nisu sačuvani ali su se oni prenosili usmenim putem pa možemo pretpostaviti da su se jela pripremala donekle slično današnjici (pašticada, brudet, juhe….od kolača: rafijoli, trogirska torta, favi, garitule….). Što se tiče odijevanja početkom 19. stoljeća novina ženskog odijevanja su haljine rezane ispod prsiju s tzv. puf rukavima koje postupno ponovo prelaze u strukirane modele. Krinoline više nisu u modi, niti vlasulje ali šeširi se dakako nose. Muškarci postupno odbacuju hlače dužine do ispod koljena i nose duge hlače, sakoe i haljetke različitih dužina. Ni oni više ne nose vlasulje, možda umetke, kratke frizure te duže zaliske. Pučani i pučanke nose svoju odjeću, radnu ili svečanu. Novina druge polovine 19. stoljeća od pojave šivaće stroja, popularne singerice, je šivanje odjeće kod kuće. Nije to više onako bogat grad kakav je bio tijekom srednjega i ranog novog vijeka ali je ipak zadržao svoje mjesto u hrvatskoj povijesti, jer je grad u kojemu se kontinuirano živi od staroga vijeka pa možda i prije, naglasila je u svom predacanju dr.sc. Celio Cega.
Inače, ova je inicijativa nastala kao svojevrsni nastavak ovogodišnje proslave 20. obljetnice uvrštenja stare jezgre grada Trogira na UNESCO-ov popis materijalne kulturne baštine. Međutim, buduće su generacije itekako svjesne činjenice da se pažnja treba usmjeriti i na ono nematerijalno.
„Grad ne čini samo arhitektura, nego i njegovi stanovnici. Važno je da s nematerijalnom kulturnom baštinom koju smo naslijedili od naših predaka upoznamo mlade koje će to prenijeti na sljedeće generacije. Upravo njegovanjem običaja i tradicije spriječavamo gubitak vlastitog identiteta“, rekao je predsjednik Savjeta mladih Ante Škrobica.
Čitavu su večer dodatno uljepšali članovi Amaterskog kazališta Trogir, koji su na čelu sa svojom voditeljicom prof. Linom Bujas izveli ulomak iz trogirske legende „Sramotni stup“.
Foto: Savjet mladih Grada Trogira
{gallery}savjet07{/gallery}
