Trogirsko groblje slovi kao jedno od ljepših. Ono nije monumentalno, ali je kažu mnogi romantično i prava zbirka umjetnina. Njegova najstarija jezgra ograđena kamenim zidom, u kojoj su zasađeni stoljetni čempresi, koji se nižu u dugim pravilnim alejama datira iz 19. stoljeća, te se u cjelinu stopila s preostala dva naknadno proširena dijela.
Nakon sanacije pratećih građevina, uz brigu o redovitom održavanju (čistoće, zbrinjavanja otpada, hortikulturnog uređenje), ovih dana radnici gradske komunalne tvrtke “Trogir holding” intenzivno rade na njegovom uređenju, kako bi ono dostojanstveno dočekalo predstojeći blagdan Svih svetih i Dušni dan. Naime, vrijeme je to u kojemu se prisjećamo svojih pokojnika te tradicionalno posjećujemo njihove grobove, donosimo cvijeće, palimo svijeće i molimo za njih.
Od Nikoline Tomaš, rukovoditeljice sektora održavanja javnih površina pri toj tvrtki doznajemo kako se uređuju staze, čiste, poravnavaju i nasipavaju sitnim šljunkom, kosi trava, obrezuje živica, sadi stotinjak raskošnih grmova bijelo žutih krizantema uokolo središnjeg križa. Postavljeni su kontejneri za odvojeni otpad (plastiku, staklo i papir) te kante za prikupljanje lampiona.
O trogirskom groblju pisali su mnogi povjesničari umjetnosti, među kojima i dr.sc. Danka Radić koja je svoja istraživanja o njemu objavila u posebnoj knjizi iz koje donosimo više zanimljivosti. Ona ga naziva novo groblje, budući da su se ranije groblja nalazila uz crkve u povijesnoj jezgri na otoku Čiovu te uz crkvicu Gospe od Anđela.
- Novo trogirsko groblje podignuto je u polju zvanom Žulijan po crkvici sv. Julijana Gostoljubivoga. Otvoreno je 1831. godine, a već od početka 1829. pojedinci su započeli s uplaćivanjem grobnica. Naknada za jedno mjesto iznosila je 12 forinti, a za dva dvostruko. Prvi koji je uplatio grobnicu, 13. veljače 1829. godine, bio je Lovre Lubin. Nakon njega iste godine bilo je još 36 uplata, među kojima su uplatili i plemići Matej Quarco de Ciprianis, kapetan u mirovini, Josip Nutrizio, Jerolim de Andreis, Enrico de Casotti, Antun de Cippico te braća Dominik i Luka Garagnin. Tijekom 1829. i 1830. građani su bili dužni sudjelovati u uređivanju groblja. Oni koji tu obvezu nisu izvršavali bili su novčano kažnjavani a novac je odlazio u blagajnu groblja. U to doba izrečeno je 37 globa i tako je prikupljena svota od 72 forinte. Sam načelnik Koriolan Grazio uplatio je jedno mjesto za pokapanje 28. veljače 1831. Kuzma Parun, težak iz Čiova, bio je prvi pokopan na novom groblju 10. srpnja iste godine. Radovi na uređenju groblja produžili su se tijekom 1831. i 1832.
Groblje je u početku zauzimalo malu površinu od samo 1359 kvadratnih klaftera, odnosno 4888 metara četvornih. Zemljište je bilo općinsko vlasništvo, pravilna pravokutnog oblika, na čijoj se istočnoj strani nalazila crkvica Gospe od Zdravlja (sv. Julijan). Glavni pristup groblju bio je s južne strane, a sporedni sa sjeverne. Ono je pravilna pravokutnog oblika, okomito i horizontalno podijeljeno na četiri jednaka dijela. Na južnoj strani, po sredini, nalaze se monumentalna vrata, dva kamena pilastra sa željeznim rešetkastim vratnicama. Na istočnoj strani je crkvica Gospe od Zdravlja (sv. Julijan).
U najstarijem dijelu u kvadrantu južno od crkve, nalaze se grobnice znamenitih Trogirana, imućnijih građana i plemića. Sjeverozapadno pak prevladavaju obični grobovi s hrpom zemlje i običnim križem onih siromašnijih. Najstarijih prostor, južno od crkvice sv. Julijana, ujednačen je, popločan nadgrobnim pločama istih dimenzija sa željeznim kukama za dizanje. Tu su i grobovi članova trogirskih bratovština. Mnogi pojedinci, u nemogućnosti da priskrbe osobni grob, pokapali su se u zajedničkom, uzdržavanom od staleških, vjerskih udruga, bratovština.
I u trogirskom groblju se očituje raslojavanje društva, pa su se grobovi pripadnika siromašnijih slojeva razlikovali od grobova uglednika ne samo po tehnici izradbe nego i po činjenici da je velika većina ljudi iz nižih slojeva pokapana bez ikakva vidljivog biljega. U novije doba grobni natpisi nestaju jer dobivaju nove vlasnike, pa se zatire svaki spomen na one koji su bili u njima prije pokopani. Uz grobne ploče, uglavnom, danas se podižu novi nadgrobni spomenici.
U njegovoj sredini, na potezu koji ga horizontalno presijeca, zapadno od crkve sv. Julijana nalazi se središnji grobljanski križ, blizu njega kameni sarkofag, vjerojatno kasnoantički, sekundarno upotrijebljen. Na raskrižju groblja bio je odložen kameni križ, na kojem je bio spomen jednom članu obitelji Cipiko, vjerojatno zadnjem članu roda koji je preminuo u Trogiru u XIX. stoljeću, dok su se oni u Kaštelima održali do u današnje doba. Ukrašeno je skulpturama koje su tom prilikom bile dopremljene iz grada. One su pripadale različitim zdanjima, a sve su, osim jedne, djelo Nikole Firentinca.
Groblje u XX. stoljeću
S vremenom se novo groblje širilo i uređivalo. Na proširenom terenu prema istoku 1902. Općina je podignula mrtvačnicu u neoromaničkom stilu, vjerojatno po nacrtu arhitekta Josipa Slade. Na vrhu je istaknula natpis OPĆINA SAGRADI/G.G./1902.
Već potkraj XIX. st. bila je planirana gradnja nove crkve, neposredno iza stare crkvice sv. Julijana. Međusobni položaj upućuje da su možda postojale namjere rušenja stare. Bio je formiran poseban odbor za gradnju crkve. Nacrt nove crkve načinio je dr. Josip Slade (Trogir, 23.III.1828. – Trogir, 15. VI. 1911), istaknuti arhitekt i rodoljub, koji je također upravljao gradnjom. Mora da je prijedlog da se sruše ostaci crkve sv. Ivana Krstitelja u gradu i njezini arhitektonski ulomci ugrade u novu crkvu na groblju, naveo Sladu da primijeni srednjovjekovni dekor. Sagrađena je do svodova glatkim klesanim kamenom u pravilnim redovima, poput gradnje trogirske katedrale. Radovi su naglo prekinuti zbog rata. Nikada nisu nastavljeni i građevina je ostala nedovršena.
Nadgrobni spomenici
Osim navedenih renesansnih djela Nikole Firentinca u trogirskom groblju, koji su korišteni kao ukras groblja, bilo je još spomenika, vrsnih djela, koja zaslužuju da ih se spomene. Neki su sačuvani do danas, a za neke, kojih danas više nema, znamo iz rukopisa marnog publicista Roka Slade-Šilovića. Po njemu, bez dvojbe, jedan od najljepših nadgrobnih spomenika bio je spomenik bilježniku dr. Katiću. Godine 1909. na groblju su postavljena dva nova spomenika: jedan za obitelj Mostahinić, a drugi za obitelj Iveta.
Posebice se ističe oštećen nadgrobni spomenik na grobnici obitelji Kandija. Na kamenom postamentu nepravilna oblika uzdiže se djevojka s krilima (anđeo) u naravnoj veličini, koji lijevom rukom pridržava stup urešen florealnom dekoracijom (vjerojatno križ), dok je desna ruka podignuta.
Nadgrobni spomenik obitelji Dekaris, prvi desno od ulaza u groblje, reljef je s prikazom antičkog motiva genija s gorućom bakljom u ruci – simbolom (vječnog) života, koji se nalazi na vratima mitološkog Podzemlja, inspiriran onim u kapeli bl. Ivana, gdje putti s bakljama prolaze kroz vrata kao da ulaze u realni prostor kapele. Taj spomenik izradio je trogirski klesar Aristid Kačić.
Potkraj XIX. stoljeća u graditeljstvu se javlja novi materijal – cement, koji sve češće, zbog manjih troškova i praktičnosti, zamjenjuje kamen. Pa se tako i na trogirskom groblju javljaju cementni anđeli, vjerojatno proizvedeni u tvornici cementa Gilardi – Battiza u Splitu.
Trogirani su i na primjeru groblja iskazali da su na razini svoje kulturne tradicije. Pa je trogirski publicist i kroničar R. Slade-Šilović 1909. zabilježio: “budu li se imućnije naše obitelji ovako unaprijed sjećale svojih milih pokojnika kojom uspomenom nadgrobnim spomenikom na vječnu uspomenu, naše će groblje biti u kratko zbirka umjetnina.“
Grobovi znamenitih osoba
Na trogirskom groblju nalaze se počivališta znamenitih plemićkih i uglednih trogirskih rodova (Andreis, Cipiko, Kažotić, Cega, Garagnin, Babić-Nutrizio, Tacconi, Prijatelj, Moretti, Burić, Paladino, Madirazza, Puović, Lubin, Gattin, Zannoni, Ivčević, Slade-Šilović itd.). Iako su plemićke obitelji ponosno isticale svoje podrijetlo, uljepšavale i obilježavale obiteljska grobišta, tj. u odgovarajućoj plastičnoj obradi uklesavale reljefne grobove na grobnim pločama, u trogirskom groblju rijetko nailazimo na takve. Naknadno je tek ugrađen grb plemićke obitelji Babić-Nutrizzio, vjerojatno iz XVIII. stoljeća, u grobnicu obitelji Antičević. Iz te obitelji, koja se javlja u Trogiru od 1317. godine, poteklo je više svećenika, ljekarnika, pravnika i istaknutih intelektualaca, među kojima se isticahu polihistorik Petar Nutrizio-Grisogono (Trogir, 23.I.1748 – Trogir, 16.XI.1823), pisac brojnih djela, Giuseppe Nutrizio (Trogir, 18.IV.1797 – Trogir, 25.IV.1849), dugogodišnji trogirski načelnik, koji je dao posaditi čemprese na novom trogirskom groblju na kojem počivaju naraštaji mnogih Trogirana.
U groblju se nalazi nekoliko portreta-bista pokojnika. Među značajnijima ističe se portret-bista don Ivana Delallea i don Mate Alajbega. Bistu don Ivana Delallea izradila je kiparica Vera Dajht Kralj. Don Ivan Delalle (1892-1962), istaknuti je trogirski teolog, povjesničar, koji je osim Vodiča Trogira i Solina , napisao velik broj članaka iz liturgije, arheologije i umjetnosti, eseja, kritika itd. Njegova su djela neprocjenjiv doprinos poznavanju društvenog i crkvenog života Trogira i njegove kulturne povijesti.
Bistu don Mate Alajbega (1899-Split, 4. VI. 1964) izradio je kipar Ivan Mirković (Pag, 17.X.1893 – Split, 4. I. 1988). Oni koji su poznavali don Matu kažu da je strog izražaj njegova lica na bisti u suprotnosti s njegovim gotovo uvijek blagim i milim izrazom i pogledom.
Na raskrižju groblja nalazi se velika spomen-kosturnica (dim.104x250x100 cm), koju su izradili Ljubo i Aristid Kačić, po nacrtu Filipa Dobroševića. Nakon rušenja spomenika palim borcima i žrtvama fašističkog terora, djelo akademskog kipara Ivana Meštrovića, kod kule Kamerlengo, spomen-kosturnica u trogirskom groblju je proširena. Na spomeniku je radove oko proširenja spomen-kosturnice izveo Ivan Gotovac, klesar iz Kaštel Starog, a prema zamisli kipara Matka Mijića. Spomenik simbolizira otvorenu knjigu, u kojoj su uklesana imena žrtava prenesena iz uništenog spomen-parka kod kule Kamerlengo.
Ovom izvatku iz knjige dodat ćemo kako su u najnovije vrijeme na trogirskom groblju pokopani : pjevač Vinko Coce kojega su njegovi sugrađani nazivali trogirski slavuj, čiji grob posjećuju obožavatelji iz cijelog svijeta, etno muzikolog dr.sc Nikola Buble, prof. matematike i fizike, magistar prava i umjetnik Jerolim Ostojić te Palma Katalinić, novinarka i književnica.
GORDANA DRAGAN
Foto: NT
