15 C
Trogir
Subota, 10 veljače, 2024
NaslovnicaVIJESTITROGIRPROFESIONALAC ZBOG KOJEGA TROGIRSKA "PEŠKARIJA" BLISTA

PROFESIONALAC ZBOG KOJEGA TROGIRSKA “PEŠKARIJA” BLISTA

Gordan Ruščić, pedesetosmogodišnjak iz Kaštel Sućurca, po zanimanju trgovac zaposlenik je trogirske gradske komunalne tvrtke „Trogir holding“ kao čistač javnih površina, a njegova javna površina proteklih šest godina je gradska ribarnica. Jedna i jedina u Trogiru s dugogodišnjom tradicijom i prepoznatljivosti, smještena nadomak zelene tržnice koju od povijesne jezgre dijeli mali kameni most.

Gordan savjesno i odgovorno radi svoj posao što je za svaku pohvalu, ali ono po čemu je javnosti zanimljiv, pa i novinarima je to da je u svojoj radnoj jedinici jedini muškarac među čistačicama, njih dvadesetak, odnosno jedini muškarac čistač u gradu. Taj posao, mora se priznati, svojstven je ženama, no ni Gordan, pa ni oni koji ga poznaju nemaju niti malo predrasude o tome.

Još kao dječak volio je da sve oko njega bude uredno i čisto, i nije se libio dovesti nered u red. Sjeća se da je prvi put ozbiljno uzeo metlu u ruku kao „klinac“ sa šesnaest godina. Budući da je sin jedinac, a jedinci kao jedinci posebno su vezani za roditelje, želio je pomoći majci koja je 80-ih čistila Hajdukovu zgradu i stadion. Želio joj je veli olakšati.

  • Metla mi nije bila nepoznanica ni ranije, ali moram priznati da nisam predviđao da ću svoj radni staž završiti kao čistač već prodavač u “Dalmacijavinu“, tvrtki u kojoj sam radio 27 godina, sve dok nije propala. Nakon toga dvije godine bio sam bez posla i taj period mogu slobodno kazati bio mi je najteži u životu. Ne srameći se raditi bilo kakav posao, 2015. godine javio sam se na natječaj „Trogir holdinga“, koji je tražio čistačicu ili čistača, i bez problema sam primljen. Procedura je trajala, ma ne znam je li tjedan dana. Prvi zadatak bio mi je naplata ulaznica za gradski WC, zatim sam pometao ulice na Balančanima, potom na Čiovu i skrasio se na peškariji, kazuje Gordan.
  • Možda je iz početka malo ljudima bilo čudno kada bi me vidjeli na ulici s kantom koju „guram“, ali kada svaki dan vidiš nekoga u istu uru  na istoj lokaciji, to je postala normalna pojava, dodaje.

Pitamo ga jesu li Trogirani uredni i dobivamo zagonetan smiješak, a nakon kratkog razmišljanja odgovor da se na počeku kada se zaposlio  i nisu mogli baš pohvaliti, no kako je vrijeme odmicalo i Holding uložio puno u nabavku opreme za zbrinjavanje otpada da je slika sasvim drugačija.

Svoj radni dan opisao je toliko zorno da smo imali osjećaj kako on to radi već rutinski, ali i jako odgovorno kako bi ribarnica bila besprijekorno čista i bez neugodnog mirisa “friškine”.

  • Dolazim na posao u 11.30 sati, a odlazim kasno poslijepodne. Najprije pokupim smeće, stiropor od kašeta, papir, plastične vreće… Kad odu prodavači kupim ostatke ribe na bancima, potom slijedi pranje banaka i poda. Na kraju je obavezna dezinfekcija cijelog prostora. Nakon unutrašnjosti, prebacujem se na vanjski dio, pometanje ispred ulaza i čišćenje okoliša. Tende obavezno pokupim da nisu otvorene preko noći. To sve skupa traje više od pet sati. Ako perem s mini vošem onda i duže… , opisuje.
  • Zimi je kako tako raditi, a ljeti je prava ludnica. Bez obzira na to ljeti mi je draže, zimu ne podnosim baš dobro jer sam stalno u vodi, a ljeti je to drugačije, dodaje.

Doznajemo kao je tijekom šest godina na ribarnici upoznao sve prodavače, koji ga poštuju, te da među njima postoji obostrano povjerenje. A i kupci su ga upoznali. Napravi im uslugu veli kada idu kod liječnika, ili imaju neke obaveze u gradu, sačuva im ribu, stavi je u hladnjak. Iako je svakodnevno okružen raznim vrstama ribe, od obične do oborite ističe kako joj nije ljubitelj. Voli jedino spremiti dobru riblju juhu od oslića. Pomislili smo kako se u to možda „upetljala“ i Slavonije s obzirom da se rodio u Osijeku gdje su mu roditelji tada živjeli, a tek 1970. su se vratili u Kaštela.

Na ribarnici je upoznao i neke svjetski poznate face poput Bernija Eklestona za kojega kaže kako je običan i skroman čovjek, te da tek kad se vidi koliko je oborite ribe kupio  kako se može zaključiti  da je dubokog džepa.

Gordan je zadovoljan s procesom zbrinjavanja otpada s ribarnice koji provodi Holding, a koji se sortira u zato predviđene kontejnere (papir i plastiku), dok se riba koja  kojoj je prošao rok zbrinjava u škrinje,  a kada se one napune firma koja je zato zadužena odvozi je. Zna se nakupiti i do 400 kilograma.

Naš sugovornik kaže kako je sretan i zadovoljan čovjek.

  • Ekipa s kojom radim, a prvenstveno mislim na poslovođu Nediljka Rubelja, je dobra i slažemo se. Imam sređen privatan život sa suprugom Ivonom i kćerkom Lucijom, i što mi više treba osim zdravlja, a sve ostalo će doći, veli.

Foto: Gordan Ruščić i poslovođa Nediljko Rubelj

Ono što je želio posebno naglasiti to je kako se prema poslu kojega se  obavlja treba biti odgovoran. Iznenadili smo se saznanjem da u svojih 36 godina radnog staža ni jedan dan nije bio na bolovanju. Našalio se kako prehlade liječi poslom.

Na upit što bi na kraju poručio rekao je: „Pošto dolazi Božić i Nova godina čestitao bih svima koji me poznaju, a i onima koji ne poznaju  nadolazeće blagdane i poželio svima najviše zdravlja, mira i ljubavi, a svojoj firmi „Trogir holdingu“ da nastavi napredovati, da se vodi računa o radnicima, a vidim da su se podigle plaće i da su one redovite, što je za pohvalu, zaključio je Gordan Ruščić, jedini čistač u Trogiru.

Gordana je pohvalio Frane Žižak, rukovoditelj Sektora posebnih djelatnosti kojemu pripada ribarnica. 

  • Gordan je kao osoba samozatajan, skroman, ali u isto vrijeme i jako prepoznatljiv. Radnik je za poželjeti, koji je marljiv, vrijedan i energičan i kojemu ništa nije teško te uvijek daje sve od sebe da naša/njegova „peškarija“ blista. Ja kao rukovoditelj sektora imam samo riječi hvale za Gordana te mu od srca želim puno sreće i zdravlja kako bi i dalje mogao raditi na sebi svojstven način kao pravi profesionalac koji je uvijek predan svome poslu. Čast mi je i zadovoljstvo surađivati s radnikom njegova kalibra, istaknuo je.

GORDANA DRAGAN

ZADNJE OBJAVE