Predstavljanje zbirke poezije Katice Jurčev Maravić “Zlatna škrinja uspomena Bogu, čovjeku i Domovini” upriličeno je u četvrtak, u Galeriji Cate Dujšin Ribar.
Uz moderatoricu dr. sc. Fani Celio Cega, zbirku je predstavio zamjenik gradonačelnika Radovan Slade – Šilović, a osim njega stihove su čitali Daniela Kontić – Strojan, Dorian Maravić, Gabriela Kovačić, Romana Prižmić i članovi povijesne grupe Osnovne škole Petra Berislavića.
Kao da je sunce zasjalo u mom životu, dobila sam novu snagu kad sam vidila sve vas drage ljude koji ste došli na predstavljanje, kazala je dirljivim riječima autorica, i dodala kako je u pjesmama razgalila svoje srce i utkala sve svoje osjećaje.
Zamjenik gradonačelnika Radovan Slade-Šilović je u nadahnutom predgovoru vrlo precizno gotovo faktografski, izdvojio vrijednosti opredjeljenja autorice po kojima živi i koje je prenijela u retke ove vrijedne zbirke, a između ostaloga je naglasio:
“ Nakon dugo godina, vagajući između vlastite skromnosti i oprezne odvažnosti da ne naruši ponekad kruti književni registar „velikih“,Katica Jurčev Maravić usudila se postati suputnicom poetskih vrijednosti, kao poetesa pučkog, ali probranog izričaja prema krajoliku i istinskim vrijednostima za koje se u svojem pisanju grčevito zalaže.
Te istinske vrijednosti što se protežu sadržajem zbirke nisu naučene i daleko su od deklarativnih, one su jednostavno rečeno, kod Katice Jurčev Maravić, ugrađene i usječene u najsuptilnije tkivo. Tu ne postoje nikakve varijacije niti otkloni niti prilagođavanja. To su stavovi u sustavu vrijednosti po kojima živi i educira generacije i po toj logici slijeda su pretočeni i u pjesmu. Njena djeca (anđeli) i škola (ponos) posebno su njeno utočište.
Autoričina vremenska škrinja uspomena, kao brižno sačuvana kaštelanska dota, sada otvorena u Trogiru, nije mogla niti imati drugačiji epilog. „Baul“ prepun čuvstava nije mogao izdržati razbacane verse, nije se više mogao oduprijeti sadržaju prepunom krika i molitve. Krikova hrvatskih razaranja i stradanja, plač majki, pa molitve, do nagovještaja slobode. A u slobodi padaju okovi, otvara se godinama zaključana škrinja a time srce i duša naše poetese. Konačno!
Sva svetišta je zgusnula na jednom mjestu i prigrlila da joj budu blizu, pri ruci, a stihovi su joj zamjena za molitvu. Separat zbirke mali je molitvenik.
Kao što je život pjesnikinje, tako i njeni stihovi leže na dva uporišna sidra na kojima nema ruzine. Čvrsto su zabijena u glib, zemlju i kamen kao uzdanice, a to su -Hrvatska sa svim nadama i tegobama i Bog s olakšanjima. Bez toga bila bi izgubljena, a škrinja prazna. Bila bi u koroti ljubavi, ali vrijednosti su bile jače. Stihovi su posvjedočili!
Radi svega toga, draga prijateljice, dobro došla u društvo onih za koje veliki A.B.Šimić kaže: „Pjesnici su čuđenje u svijetu… pjesnici su vječno treptanje u svijetu.“ – rekao je Slade-Šilović.
U prigodnom programu sudjelovali su Zbor katedrale sv. Lovre i Dječji zbor Župe sv. Jakova.
Foto: IRM
{gallery}katicamaravic{/gallery}
