Pet godina je prošlo od promjene vlasničke strukture i početka restrukturiranja domaćih škverova, među kojima je i Brodotrogir, danas u vlasništvu Kermas energije Danka Končara.
Unatoč neverama na nepredvidljivom svjetskom tržištu i zaostajanju za tehnološki moćnijom konkurencijom s Dalekog Istoka, trogirski je škver relativno bezbolno preživio odvajanje od „materine suknje“. Država je desetljećima pokrivala poslovne rizike domaćih škverova izdajući jamstva u korist kupaca, dobavljača i banaka, a onda je priči došao kraj.
Otad je prošlo pet godina što je bio i rok za provedbu programa restrukturiranja koji je u slučaju Brodotrogira bio iznimno težak i financijski zahtjevan, to više jer je restrukturiranje, uz održavanje i unaprijeđenje temeljne brodograđevne djelatnosti, obuhvatilo i gradnju marine te servisnog centra za jahte. Gdje je danas trogirski škver, nekadašnji ponos hrvatske brodogradnje i vodeći svjetski proizvođač plovnih dokova koji je othranio generacije Trogirana, pitamo prvog škverskog operativca i člana Brodotrogirove uprave Matea Tramontanu.
-Da nije bilo restrukturiranja i promjena u poslovnoj orijentaciji škvera, ne znam što bi danas bilo s nama. Ne bi nas bilo. Ovako smo dobili šansu koju smo, unatoč svim problemima, a bilo ih je kao u priči, iskoristili na najbolji način. Da se moglo više, moglo se, ali s obzirom na sve nevolje koje prate brodogradnju, trogirski je škver uspio ostvariti svoje glavne ciljeve. Stvorili smo temelje za dugoročnu održivost i stabilnost poslovanja škvera, a upravo to i jest smisao restrukturiranja, rekao nam je Tramontana.
Osim što je, u odnosu na druge škverove, imao daleko složeniji program restrukturiranja , Brodotrogir je ujedno jedino brodogradilište u koje se tijekom zadnjih pet godina ulagao novac, i to ne onaj iz blagajne državnih subvencija, nego onaj iz džepa Danka Končara, njegova vlasnika.
-To nije priča, nego činjenica. Za razliku od drugih škverova, Končar i njegova Kermas energija uložili su u Brodotrogir golem novac. Po obvezama iz programa restrukturiranja, dosad je osigurano milijardu i 600 milijuna kuna iz vlastitog doprinosa. Usto, Končareva Kermas energija i sestrinske tvrke izravno su u Brodotrogir uložile 400 milijuna kuna tako da nema govora o poslovnim špekulacijama niti temelja za zloguka nagađanja o tome da vlasnika zapravo nije briga što će biti s škverom, naglašava Tramontana.
U Brodotrogiru je za sljedeći tjedan najavljen sastanak zaposlenika i vlasnika škvera na kojem će škverani pitati Končarea što je s njihovim još uvijek neisplaćenim božićnicama, regresom i jubilarnim nagradama što je poslodavac, po slovu kolektivnog ugovora, bio dužan učiniti.
-Ono što smo dužni učiniti, to ćemo i napraviti. Problem je nastao zbog trenutačne nelikvidnosti, no riješit ćemo ga poštujući kolektivni ugovor iz kojeg proizlaze prava radnika na božićnicu, regres i jubilarnu nagradu. Pretpostavljam da će to biti jedno od pitanja koje će radnici postaviti vlasniku Brodotrogira, a sigurno će ih zanimati i što će sa škverom biti u skoroj budućnosti odnosno nakon isteka petogodišnjeg roka za provedbu restrukturiranja, kaže prvi operativac Brodotrogira.
Iako je sin Nenad, a ne otac Danko predjednik Brodotrogirove uprave, radnici su inzistirali da im se na skupu obrati stariji Končar čemu je i udovoljeno pa će jedno od pitanja vlasniku škvera sigurno biti vezano i za lakše „bušte“ koje su škverani primili u prosincu.
Tramontana kaže da je riječ o stimulativnom smanjenju plaća za oko 12, 13 posto te da je ta restrikcija najviše pogodila one koje imaju ugovore o plaćama, a ne koeficijente. Hoće li ta odluka i dalje ostati na snazi ili je riječ o privremenoj mjeri, radnici će doznati sljedeći tjedan, a do tada mogu se tješiti činjenicom da primaju plaće sedam posto veće od hrvatskog prosijeka.
-Škverske su plaće porasle u zadnjih pet godina, a hoće li tako biti i dalje, hoće li plaće možda padati ili stagnirati, teško je reći. Ako i sljedećih pet godina bude na tragu proteklih, bit ćemo zadovoljni, ističe Tramontana.
Trogirski škverani trenutačno rade na nekoliko projekata, među kojima je i jedan od najzahtjevnijih u njegovoj povijesti, a to je gradnja ledolomca za plovidbu u ekstremnim vremenskim i okolišnim uvjetima. Uz taj zahtjevan posao, koji se privodi kraju, škverani grade i šest kriljana te 80-metarski polarni kruzer. Užurbano se radi i na opremanju tankera za prijevoz nafte i kondezata, a svi ovi projekti trebali bi osigurati Brodotrogiru posao do kraja 2019.
