Prof. dr. Ivo Babić uputio je otvoreno pismo predsjedniku Hrvastskog sabora Gordanu Jandrokoviću povodom najave ukidanja Suda u Trogiru čime bi Trogir mogao izgubiti status Grada.
Pismo prenosimo u cijelosti:
Poštovani, dozvoljavam si slobodu da Vam se obratim ovim otvorenim pismom. Naime, kako saznajem iz tiska, priprema se reorganizacija mreže sudova, po kojoj bi grad Trogir ostao bez suda. Takav bi potez doveo da daljnje degradacije ubranog života u ovom gadu. Poznato je da pojava urbane civilizacije na hrvatskoj obali Jadrana počinje u III. st. p.n.e. osnivanjem grčke naseobine Tragurion. Trogir je grad s najdužom, neprekinutom urbanom tradicijom u Hrvatskoj. Iako minijaturan Trogir je ipak grad, ne samo po svojim arhitektonsko-urbanim obilježjima, već i po svojim funkcijama, uključujući one simboličke, upravne i religijske naravi. Organizirana sudska vlast neprestano djeluje od srednjeg vijeka kad je Trogir dobo svoj Zakonik, statut. Sačuvana je gradska loggia, trijem iz XIV. stoljeća u kojem su se kao na pozornici vodili javni sudski procesi .U sudske svrhe služile su i pojedine prostorije u Komunalnoj/Kneževoj palači u kojoj je bio smješten zatvor i arhiv. Početkom XX. stoljeća započela je gradnja nove sudske plače (dovršena 1910. g.). Zalaganjem nadvojvode Ferdinanda, zgrada suda dobila je izgled prave palače. U neogotičkom stilu sagrađena je u isto vrijeme i školska zgrada (dovršena 1909. g.). Da nije bilo intervencija i skrbi nadvojvode obje nove zgrade dobile bi standardna obilježja, kao i druge onodobne betonske novogradnje. Obje zgrade, prave palače, veoma reprezentativne, projektirao je Ćiril M. Iveković (1864 –1933), poznati arhitekt, konzervator i historičar arhitekture i kiparstva u Dalmaciji, vodeći brigu ne samo o vanjštini već i svakom detalju u unutrašnjosti.
Sudska palače je mjesto osobnih i grupnih uspomenama na prijepore i mirenja, na očekivanja otvaranja oporuka (tzv.mrtvorij)…. I novija povijest Trogira vezana je uz ovu zgradu. Iako su već pokojni sužnjevi koji su tijekom Drugog svjetskog rata čamili u zatvorskim prostorima u prizemlju, ipak se nisu sasvim ugasila sjećanja na one koji su odatle odvedeni pred streljački stroj.
Zar smo zaista društvo bez ikakvih spona s poviješću, sasvim zbrčkano, bez identiteta, zakupljeno tek grabežom zajedničkog i općeg? U zimmerfrei imaginaciji sve bi trebalo privesti turističkim namjenama. Bilo je čak prijedloga da se zgrada osnovne škole izmjesti izvan povijesne jezgre. Grad je dakle trebao ostati bez žamora dječjih glasova. Ako bi došlo do ukidanja suda u Trogiru i ova bi palača na pročelju grada postala hotel? Ukidanjem suda Trogir bi doživio definitivni kulturocid i urbanocid.
Nažalost, povijesnoj jezgri Trogira ali i cijeloj trogirskoj općini, uostalom kao i Hrvatskoj u cjelini, prijeti depopulacija. Povijesna jezgra grada gotovo je sasvim opustjela. Zimi je sablasno prazna, ljeti je zakrčena turistima. Urbano društvo kojem je svojstvena diferenciranost socijalne strukture i ekonomskih djelatnosti svodi se tek na turističku djelatnost. Naravno monokulture su štetne za prirodu i društvu. Kako se to pučki kaže ne može se igrati na jednu kartu.
Vjerujem da ćete, Vašim ugledom, spriječiti takve nakane koje bi nanijele štetu hrvatskoj kulturnoj baštini, gradu Trogiru koji je, napominjemo, uvršten u UNESCO-ov registar svjetske baštine“, stoji u otvorenom pismu.
