12 C
Trogir
Srijeda, 7 prosinca, 2022
NaslovnicaVIJESTITROGIROTIŠAO JE JEDAN OD POSLJEDNJIH KRONIČARA TROGIRA DR. FEDOR SENTINELLA

OTIŠAO JE JEDAN OD POSLJEDNJIH KRONIČARA TROGIRA DR. FEDOR SENTINELLA

 “KULTURA DUGIH PAMĆENJA” DR. FEDORA (FEĐE) SENTINELLE

Napustio nas je jedan od posljednjih kroničara Trogira dr. Fedor Sentinella. Rođen je 13. travnja 1932. godine u Trogiru. Potječe iz starohrvatske obitelji čiji tragovi se mogu pratiti još u XIV. stoljeću pod imenom Stražić. Osnovnu školu je završio u rodnom gradu, realnu gimnaziju u Splitu, Medicinski fakultet u Zagrebu, stažirao je u tadašnjoj Općoj bolnici u Splitu, završio je  poslijediplomski studij iz Javnog zdravstva pri školi „Dr. Andrija Štampar“ u Zagrebu, a specijalizaciju medicine rada u Zagrebu 1970. godine, nakon koje je bio  prvi specijalista medicine rada u Trogiru. Radio je u trogirskom brodogradilištu u ambulanti medicine rada pri Domu zdravlja Trogir. Nekoliko godina radio je u Institutu medicine rada u Stuttgartu u Njemačkoj da bi se ponovo vratio u svoj Trogir nastavivši s radom u Domu zdravlja gdje je bio i ravnatelj nakon slobodnih izbora.

Uočivši štetnost alkoholizma, ne samo za zdravlje već općenito i za proizvodnju i kvalitetu življenja, priklonio se školi prof. Vladimira Hudolina i usavršavao, te je bio i neko vrijeme predsjednik Općinskog saveza za alkoholizam i bolesti ovisnosti. Osnovao je i vodio Klub liječenih alkoholičara u Trogiru. Bio je dugogodišnji liječnik i član uprave ženskog Rukometnog kluba Trogir, a i u jednom mandatu i predsjednik Nogometnog kluba „Slaven“, filatelist, donačelnik općine Trogir, u mandatu nakon slobodnih izbora.

Smisao za pisanje, kako bi sam znao isticati na žalost je potiskivao manjkom slobodnog vremena. Surađivao je u “Liječničkim novinama” i “Zdravstvu”, listu “Zajednice zdravstvenih ustanova Zagreb”. U mirovini je aktivnije surađivao u “Kampanelu” i “Jasnoj zraci”, časopisima župe sv. Lovre u Trogiru, te u “Trogirskom glasniku”, “Trogirskom listu”, “Trogirskoj kronici”, kalendaru Danica, HKD sv. Jeronima, Zagreb, “Vartlu” i drugim. Autor je nekoliko knjiga tiskanih u vlastitoj naknadi: “Tri trogirska svjetovna i crkvena velikana”, “Trogir iz mog pera”, “Crtice iz kronika”, “Trogir iz mog pera II dio”… S posebnom ljubavlju proživljavao je svoj grad za koji, govorio je, ipak ne bi primijenio onu latinsku „nemo profeta in patria“, osim možda djelomično.

Dr. Sentinella do svoje smrti uživao je šetajući trogirskim kaletama i po tko zna koji put otkrivajući nešto novo, prisjećajući se svojih sugrađana kojih više nema, a s kojima je prijateljevao. Njih je bilo mnogo. Vijest o njegovoj smrti iznenadila je i novinare te “njegovu ekipu” kako ih je nazivao Gradskog radija Trogir kojima je u svakom trenutku bio na raspolaganju kada se radilo o nekoj nepoznanici iz trogirske povijesti. Istinski će im nedostajati. Podjednako kao i članovima “Radovana” Društva za zaštitu kulturnih i prirodnih dobara Trogira čiji je član bio od njegova osnivanja 1988.godine. Gotovo da nije bilo ni jednog sastanka na kojemu nije nazočio, što je dokaz koliko je vodio računa o trogirskim kulturnim znamenitostima te njihovoj zaštiti i očuvanju.

U ime svih članova In memoriam je ispisala predsjednica Društva dr.sc. Danka Radić.

Dr. Fedor Sentinella, potomak ugledne trogirske obitelji liječnika, opata, orguljaša… iako po svom opredjeljenju liječnik, bio je nostalgični zaljubljenik u Trogir i njegovu povijest kojoj se neprestano vraćao. Odavno, vođen posebnim osjećajem, pretraživao je skrovite zakutke svog doma bogata predmetima vezanima za obiteljske tradicije, sabirao je sve ono što se tiče njegova grada i njegove prošlosti, promatrao pučke običaje, slušao pjesme…, pomno bilježio svoja sjećanja i priče još živih sudionika stvaranja trogirske povijesti kao i predaje koje se prenose s koljena na koljeno. Objavio je veliki broj članaka u raznim novinama i časopisima u kojima je zabilježio razne epizode, pa i one šaljive, iz svakodnevnog života Trogira, iz njegove ranije ali i novije povijesti.  Pisao  je i o znamenitim osobama svoga  grada , o trogirskim mostovima i njegovim spomenicima, donosio kronologije raznih trogirskih obljetnica, zanimala ga je filatelija, posebice trogirske teme na poštanskim markama. Dragocjeni su podaci koje je sabrao o manje poznatim Trogiranima, trogirskim zanatima, prvim automobilima i motociklima u Trogiru, trogirskim zvonima… Sa sjetom se sjećao svojih roditelja, posebno svoje majke, prijatelja Mirka Slade-Šilovića, Neve Coce… O svima njima pisao je nadahnuto, s mnogo ljubavi. Ostao je, ne skrivajući svoje hrvatsko domoljublje, privržen tradiciji i kršćanskom svjetonazoru, koje je stekao obiteljskim odgojem.

Prisjećao se i trogirskih pejsaža (Lokvice, Žudika) na kojima se igrao kao dječak ili šetao kao mladić, a više ih nema te duboko žalio za njima. Njegovi članci o malariji, stručna objašnjenja o hospitalu i hospiciju te o palijativnoj medicini i modernim hospicijama logičan su slijed njegova životnoga opredjeljenja. Komentarima i tankoćutnim prosudbama, po kojima je prepoznatljiv njegov spisateljski stil, oživljavao je duh zavičajnosti, trogirsku atmosferu.   

Na nagovor svojih prijatelja i građana Trogira sabrao je svoje članke i objavio nekoliko knjiga. Prva je „Tri trogirska svjetovna i crkvena velikana“ u kojoj je objavio pretiske novinskih članaka koji se tiču biskupa Sv. Ivana Trogirskog, bl. Augustina Kažotića te biskupa i bana Petra Berislavića. Držao je do popularizacije trogirske kulturne povijesti i trogirske baštine, te proširivanja svijesti o njima. Ovo popularističko štivo o trogirskim velikanima, u kojima bismo trebali tražili uzore našeg bivstvovanja, trebalo je pridonijeti tome.

Druga njegova  knjiga je „Trogir iz mog pera-Crtice iz kronika“ a treća je zapravo nastavak, II. dijela knjige „Trogir iz mog pera“. U  toj knjizi donio je vrijedne podatke kojih se sjećao o običajima i događajima koji su se zbili u Drugom svjetskom ratu i nakon njega. Detaljno je opisao kuću u kojoj je stanovao, skloništa u gradu i okolici u koja je zalazio, na čemu su spavali i što su jeli, prisjećao se svojega prvog bicikla, psa Mora… Budući da su to bila sjećanja dječaka, odnosno mladića od osam do dvadeset godina, zanimljivi su opisi njegova školovanja, dječaka u Trogiru, potom mladića koji nastavlja studije u Splitu i Zagrebu, te sjećanja o prvim ljubavima… Posebno su zanimljivi njegovi opisi svakodnevice Trogira u tom vremenu. Objašnjavao je razliku između vojnih talijanskih i njemačkih redova, tankoćutno zapažao detalje, vrste oružja koje su upotrebljavali, čiji su ostaci Feđi i njegovim vršnjacima služili za igru. Stoga se, čitajući Feđinu romansiranu kroniku događaja za Drugoga svjetskog rata u Trogiru, unatoč bombardiranju i stradanju pučanstva, ne možemo oteti asocijacijama na film Roberta Benignija „Život je lijep“. Strah i paniku roditelja, koju je Feđa osjetio, iako su to njegovi roditelji dobro prikrivali, jer su njegova oca bili zatvorili, zasjenio je pozitivan duh njegovih roditelja. Sjećanja dr. Sentinelle na Drugi svjetski rat i poraće u Trogiru, dragocjeno je svjedočanstvo na ratne godine koje je proživio jedan mladac upravo zbog toga što se malo pisalo o Velikom ratu u Trogiru na takav način.  Njegova sjećanja na  taj rat pokazala su da su ljudi i uza silna razaranja, granate, smrt sačuvali snažan duh, humor, pa čak i optimizam. Stoga ovo njegovo djelo može poslužiti za istraživanja ne samo Velikoga rata i neposrednog poraća nego i kulture tog doba u Trogiru. 

Dr. Sentinella je „gajio kulturu dugih pamćenja“, bilježio svoja sjećanja jer ona ostaju samo ako su napisana. A ako se nečega ne sjećate, to kao da se nije ni dogodilo”, zapisala je dr.sc. Danka Radić.

Posljednji ispraćaj dr. Sentinelle bit će u subotu, 05.03.2022. u 12 sati na gradskom groblju u Trogiru.

GORDANA DRAGAN

ZADNJE OBJAVE