Dan povijesti, koji se obilježava u okviru Kliofesta – festivala povijesti, ove je godine u Muzeju grada Trogira bio posvećen životu i djelu Vinka Lozovine.
O ovom povjesničaru književnosti i talijanistu, 11. svibnja, na okruglom stolu koji se održao u Galeriji Cate Dujšin Ribar, govorili su akademik Tonko Maroević, prof. emerita dr. sc. Ljerka Šimunković, prof. dr. sc. Ivan Bošković, dr. sc. Fani Celio Cega i Ivanka Mijić.
Marija i Nikola Lozovina imali su jednu kćer i pet sinova, jedan od njih bio je Vinko Lozovina, rođen 3. studenog 1874. godine. Vinko je osnovnu školu pohađao u Trogiru. Veliku gimnaziju u Splitu, Filozofski fakultet u Beču, a potom u Grazu gdje je diplomirao 1900. godine. U svjedodžbi osposobljavanja za nastavničku struku navedeno je da talijanski jezik poučava kao glavni, a klasičnu filologiju i srpsko-hrvatski jezik kao sporedne struke. Doktorirao je iz područja filozofije 1903. godine.
Već kao mladi profesor, s obzirom na stručni i publicistički rad, imenovan je školskim savjetnikom, a od 1903. do 1918. godine bio je predsjednik Profesorskog društva za Dalmaciju. Postavljen je za direktora Velike realke u Splitu 1918. godine, ali je na svoj zahtjev ponovo vraćen u Klasičnu gimnaziju. Na prijedlog ministra prosvjete, kraljevim ukazom 1920. godine postavljen je za povjerenika za prosvjetu pri Vladi narodnog vijeća za Dalmaciju. Godine 1925. postavljen je za prosvjetnog inspektora splitske oblasti, a 1926. imenovan je direktorom Državne realke u Splitu. Prof. Lozovina jedan je od osnivača Pučkog sveučilišta u Splitu 1925. godine. Poslije smrti don Frane Bulića postaje predsjednik Povijesnog društva Bihać…, navodi Ivanka Mijić koja je na okruglom stolu u Galeriji Cate Dujšin Ribar predstavila bogati životopis intelektualca, eurdita, romanista, pisca, prevoditelja i vrsnog polemičara prof. dr. Vinka Lozovine.
Temom VINKO LOZOVINA – TALIJANIST I PREVODITELJ, okruglom stolu je pridonio akademik Tonko Maroević: Odmjeravajući se u pjesništvu, putopisu, kroatistici, kulturnoj povijesti, splitski gimnazijski profesor Vinko Lozovina posebno ozbiljan trag ostavio je u talijanistici. Za njegovu Povijest talijanske književnosti (1909.) možemo kazati kako je pozitivistički utemeljena, ali s dobrim poznavanjem stanja književne povijesti i kritike u susjednoj zemlji. Brojnim studijama i prikazima upoznao je našu publiku s protagonistima apeninskih Muza, a uz vlastite zanimljive prijevode i prepjeve i teorijski se nastojao baviti traduktologijom. Izvan sveučilišnog konteksta jamačno je Lozovina jedan od protagonista hrvatske talijanistike…
Prof. emerita dr. sc. Ljerka Šimunković doprinijela je okruglom stolu temom VINKO LOZOVINA – AUTOR PRIRUČNIKA ZA TALIJANSKI JEZIK: Talijanist Vinko Lozovina ostavio je neizbrisiv trag na generacije učenika i studenata talijanskoga jezika. U prvoj polovici 20. stoljeća njegove su talijanske vježbenice, čitanke i gramatike bile obavezna literatura za učenje talijanskoga jezika u srednjim i višim školama, a ujedno su bile korisno štivo za sve one koji su htjeli naučiti talijanski jezik. O uspjehu ovih vježbenica svjedoče mnoga izdanja od 1920. pa sve do 1942. godine. Njegov pristup učenju talijanskoga jezika bio je za ono vrijeme napredan i temeljen na onodobnim zahtjevima suvremene znanosti i didaktike…
Prof. dr. sc. Ivan Bošković dao je OSVRT NA LOZOVININ PREGLED KNJIŽEVNOSTI U DALMACIJI: Povijesni pregled regionalne književnosti u Dalmaciji, Hrvatskom primorju i Istri (800 – 1890) tek je književno-povijesna fusnota na koju se rijetko referira. Objavljena 1936., kada i Marakovićeva Hrvatska književnost 1860.-1935., skoro 300 stranica opsežan pregled književnih i kulturnih zbivanja u Dalmaciji, Hrvatskom primorju i Istri nije pobudio veći interes književne znanosti premda nadrasta “kompilacijske ambicije”…, dok je dr. sc. Fani Celio Cega govorila o zanimljivoj SVAKODNEVICI VREMENA VINKA LOZOVINE, koji je živio u burnim vremenima prve polovine 20. stoljeća: Vinko Lozovina, primjer je mladog, talentiranog mladića koji je potekao iz seoske sredine, a imao sreću da su ga roditelji poslali dalje na školovanje. Obrazovanje na vrhunskim sveučilištima u Beču, Grazu i Firenci, proširili su mu vidike i stvorili od njega intelektualca pred kojime je bila obećavajuća karijera. Živio je u burnim vremenima prve polovine 20. stoljeća, okarakteriziranim austrijskom vlasti i potom vremena Kraljevine SHS, a školovanje na europskim sveučilištima zasigurno je od njega oblikovalo čovjeka široke kulture i pogleda na svijet. Split je u njegovo vrijeme predstavljao grad u usponu, grad u kojemu su izlazile brojne novine, jer je svaka stranka imala svoje glasilo te je bilo vrlo burno u polemikama u kojima je sudjelovao i Lozovina. Svojim javnim radom Lozovina je ostavio traga u splitskoj povijesti i kao takav sigurno zaslužuje dublju valorizaciju svojega djela…
Festival povijesti – Kliofest, nazvan je prema muzi Klio, boginji zaštitnici povijesti, manifestacija je povjesničara, njihovih istraživanja i knjiga koja se petu godinu za redom odvija u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a ove godine održan je pod krilaticom “Čitajte povijest!”.
Foto: Muzej grada Trogira
{gallery}muzej91{/gallery}