Nedavna objava saborske zastupnice Marijane Puljak na Facebooku kako je prijavila jednu ženu zbog toga što kartonske kutije nije ubacila u kontejner za papir već pokraj njega, zbog čega su joj komunalci “opalili” kaznu odjeknula je u javnost izazvavši dvojake reakcije. I dok neki građani (prema televizijskim anketama) smatraju da je ispravno postupila te da bi isto učinili, ima onih koji taj postupak ne odobravaju, držeći kako se mjerodavne službe trebaju isključivo baviti uvođenjem i kontrolom komunalnog reda, a da nije na njima da budu “špijuni” svojih susjeda ili pak nekih drugih osoba koji su tako “zgriješili”.
Navodno je na kutijama bilo napisano ime i adresa, nazovimo je, ekološki neosviještene gospođe, pa ekološkoj “zviždačici” Marijani Puljak nije trebalo puno truda da prijava stigne na pravu adresu i da se nakon što su je “opleli po džepu” ubuduće nauči redu.
Puljak je pojasnila svoj stav: “Kad gledam ispred kuće mini deponij koji se kontinuirano stvara jer su lijeni otvoriti kontejner ili su lijeni napraviti još 500 metara do reciklažnog dvorišta, pa sav krupni građevinski otpad izbacuju na pod oko kontejnera izgubim strpljenje i prijavim neotesane nadležnim službama. Neotesane jer su lijeni pročitati uputu na zelenom otoku, jer su lijeni pročitati letak koji im je u sandučiću milijun puta upućen uz račune.” Složili bih se s njezinom realnom tvrdnjom kako ne postoji savršen sustav kontrole, i kako komunalni redari ne mogu biti na svim mjestima gdje se pravi nered, a kad i dođu u kontrolu i organiziraju stražarenje kako se “neotesani” naravno ne pojavljuju. “Kako bi to vi riješili? Pogledali na drugu stranu?”, pita Puljak.
Trogir je grad u svijetu poznat po svojoj bogatoj kulturno-povijesnoj baštini zbog čega je pod okriljem UNESCO-a. Povijesna jezgra, prelijepa riznica spomenika meka je turista i posjetitelja sa svih kontinenata. Predgrađe i otok Čiovo koji je nadomak, kao da su se stopili s njom. S titulom jednog od najljepših gradova na Jadranu Trogirani se vole hvaliti, pa su fotografije s motivima čiovskih prirodnih ljepota sa sjeverne i južne njegove strane, žednjanskog pogleda koji puca na Kaštelanski zaljev, i slično, neizostavne u turističkoj ponudi njihovih apartmana. Nažalost, godinama postoji veliki problem, koji se zove “divlji deponiji”. Naime, što je više apartmana, što se više gradi i preuređuje, sve je više takvih odlagališta uz cestu pokraj biciklističkih staza, “taman kao šaka u oko” stranim i domaćim biciklistima, u maslinicima, na zapuštenim površinama. Mogu se na gomilama naći odbačeni namještaj, hladnjaci, štednjaci, sanitarija, građevinski materijal-šut i puno još toga. Takvi deponiji “podivljaju” posebno uoči turističke sezone kada se zahuktavaju radovi oko uređenja smještaja. Apsurd nad apsurdima bio je kada se ne tako davno i u povijesnoj jezgri mogao vidjeti odloženi šut, a otpad pokraj moloka (kontejnera) također tamo nije rijetkost. Dakako, valja spomenuti isti problem u prigradskom naselju Plano, zbog kojega su građani oštro negodovali. U razgovoru se zna od domaćih čuti kako “neotesanci” nisu oni već da sav spomenuti otpad pod okriljem noći kamionima stiže tko zna otkuda.
Unatoč silnim naporima komunalne tvrtke Trogir holding i Grada Trogira glede brige o odvozu i zbrinjavanju otpada te kontroli tzv. zelenih otoka, apelima koje u eter često šalje lokalni radio da se ne zagađuje okoliš i pravilno odlaže otpad, “neotesanci” teško mijenjaju svoje navike.
Direktor Holdinga Božidar Miše tvrdi kako poduzima sve što je u njegovoj moći kako bi Trogir s pravom bio zeleni grad, ali da sve to “uprskaju” pojedinci kojima je teško stati na kraj. Od početka vođenja tvrtke kaže zbrinjavanje otpada bio je prioritet njegove poslovne politike Problem oko “divljih deponija” i kako ga iskorijeniti neizostavan je veli u komunikaciji s gradonačelnikom Antom Bilićem. Pomalo se ljuti što zbog takvih “neotesanaca” na udaru kritike bude njegova tvrtka, a zaboravlja se tko u stvari pravi nered. Podsjeća, kako građani imaju pravo jedan put godišnje besplatno odložiti 3 i pol kubika krupnog otpada na reciklažno dvorište u Plano. Poručuje kako se jedino zajedno s građanima može postići željeni cilj o besprijekorno čistom okolišu.
Vratimo se na početak priče. Biste li vi pogledali na drugu stranu da vidite nekoga da je primjerice odložio staru stolicu pokraj kontejnera ili biste se odlučili prijaviti ga komunalnim redarima? Vjerujemo da duboko razmišljate… Ali, ipak jedan građanin (ime poznato redakciji) opisujući komunalnoj službi slikovito nered glede odlaganja otpada na raznim lokacijama na Čiovu, napisao je: “Išao sam iz Okruga prema Žednom i vidio sam dvojicu muškaraca koji bacaju kauč u maslinik. Radnju sam opazio u vožnji te dok sam se vratio oni su nažalost već obavili što su imali i krenuli dalje. Uspio sam vidjeti registracijsku oznaku i model automobila. Zanima me ima li uopće smisla to nekome prijaviti?”
Marijana Puljak je to učinila, ne obazirući se na komentare koji će nakon toga uslijediti, naravno one negativne. Bila je uporna promatrajući kako “neotesanci” stvaraju mini deponij ispred njezine kuće, i “nagazila” jednu ženu, (možda i više njih). Vjerujemo da ju je i naučila redu, odnosno kazna navela na razmišljanje hoće li isto napraviti drugi put. Kažu neki da se upornost isplati, pa ostaje na ovom našem građaninu da se odluči što će učiniti.
Ukoliko registracijska oznaka automobila iz kojega je bačen kauč u maslinik “stigne” na adresu Odjela komunalnog redarstva pri Gradu Trogiru službena reakcija bi trebala biti neizostavna. Hoće li edukativna mjera biti “opaliti po džepu” ili pak neka druga možda nije toliko važno. Najvažnije bi bilo da tom muškom dvojcu više nikada ne padne na pamet da isto učine. A na svakom pojedincu ostaje da ukoliko se nađe u sličnoj situaciji odluči hoće li pogledati na drugu stranu ili ekološki zazviždati.
GORDANA DRAGAN